Poslovni broj: Usž-3639/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, Predsjednika, Zagreb, Ilica 256B, OIB: 38597506234, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-93/2025-2 od 18. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-93/2025-2 od 18. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se tužba podnesena radi neodlučivanja o prigovoru, kojeg je tužitelj podnio tuženiku temeljem članka 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), protiv konačnog prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, KLASA: 022-02/24-01/61, URBROJ: 65-24-9 od 28. studenoga 2024. godine.
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu kojom njegovu zakonitost pobija radi bitne povrede pravila sudskog postupka. U opširnim žalbenim razlozima, u bitnom, upire na niz postupaka pred više tijela (Zadarska županija, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Grad Rijeka i dr.), kojima je podnosio zahtjeve/prijedloge o kojima nije donesena odluka u propisanom roku. Upire i na više rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koja se odnose na određivanje prinudnog upravitelja, iznoseći nezadovoljstvo radom niza imenovanih sudaca, te predsjednika Vlade Republike Hrvatske i zastupnika Hrvatskog sabora. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti u rad tužbu i po službenoj dužnosti oglasiti ništavim tuženikov konačni prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, na pravnom temelju članka 128. stavka 1. točke 4. ZUP-a. Predlaže utvrđivanje prethodnog pitanja, te prekidanje žalbenog postupka dok se prethodno pitanje ne riješi, što nastavno detaljnije opisuje. Zaključno, predlaže ovom Sudu postupanje po službenoj dužnosti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1., u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužiteljevu tužbu te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
5. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi propuštanja tuženika da u roku propisanom člankom 122. stavkom 3. ZUP -a odluči o njegovom prigovoru protiv konačnog prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, pri čemu je navedeni prigovor utemeljio na odredbi članka 156. ZUP-a, koja se odnosi na zaštitu od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, a kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes neke osobe.
6. Imajući u vidu sadržaj tužbe, kao i priloženih podnesaka, ovaj Sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora propisane odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS- a, prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Pritom se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a, koja regulira što je predmet upravnog spora, a koja prije svega podrazumijeva da se radi o upravnoj stvari, čemu ovdje nije udovoljeno. S tim u vezi također valja naglasiti da Hrvatski sabor nije javnopravno tijelo kakvo ima u vidu članak 1. ZUP -a, koji određuje da su javnopravna tijela državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti.
8. Kako, dakle, iz priloženih isprava proizlazi da je osporeno rješenje doneseno pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim razlozima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
