REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-135/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FAKTOR ENERGY d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva ulica 7, OIB: 42677329750, kojeg zastupaju opunomoćenici Branko Kovačević i Mirela Kovačević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Adama Mandrovića 1A, protiv tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 14, radi šutnje javnopravnog tijela, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1810/2025- 9 od 24. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1810/2025-9 od 24. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, obustavlja se upravni spor (točka I. izreke), te se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 € u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja (točka II. izreke).
2. Tuženik je protiv odluke o trošku (točka II. izreke) izjavio žalbu zbog razloga navedenih u članku 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, osvrće se na sadržaj tužiteljeve tužbe od 4. srpnja 2025., podnesene radi šutnje uprave, te se poziva na svoj odgovor na tužbu od 28. srpnja 2025., u kojem je, između ostalog, naveo da HEP -ODS, kao prvostupanjsko tijelo kojem je dostavljena predmetna žalba, nikada tu žalbu nije sa spisom predmeta dostavio tuženiku, uslijed čega je razvidno da je tužiteljeva tužba bila podnesena prijevremeno, dakle, prije nego li je tuženiku uopće bila dostavljena žalba pa tuženiku propisani rok od 60 dana za donošenje i dostavu rješenja o žalbi nije mogao početi teći, niti je počeo teći rok iz članka 40. stavka 2. ZUS-a, protekom kojeg je najranije moguće podnijeti tužbu. S tim u vezi tuženik ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us II-66/2023-5 od 17. svibnja 2023., u kojoj je istaknuto takvo stajalište. Nadalje, ističe da je podneskom od 3. listopada 2025., obavijestio prvostupanjski sud da je 1. rujna 2025. od HEP ODS-a primio dopis kojim mu je dostavljena predmetna žalba i spis predmeta te da je po primitku žalbe, dana 3. listopada 2025., donio rješenje kojim je odlučio o žalbi. U skladu s navedenim, tuženik je predložio prvostupanjskom sudu da tužbu tužitelja odbaci u cijelosti jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, podredno da, imajući u vidu da je doneseno rješenje o žalbi tužitelja, obustavi predmetni upravni spor. Točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja obustavljen je predmetni upravni spor, dok je osporenom točkom II. izreke tužitelju priznat trošak upravnog spora koji se odnosi na trošak sastava tužbe, što znači da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sastava tužbe, iako je razvidno da do šutnje uprave nije došlo zbog tuženikova (ne)postupanja, jer tuženik u trenutku podnošenja tužbe uopće nije imao saznanja o tome da je bio u tijeku žalbeni postupak. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu poništiti osporenu točku II. rješenja prvostupanjskog suda.
3. Tužitelj, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode neosnovanim. U bitnom, ističe da tuženik nije izjavio žalbu u odnosu na točku I. izreke rješenja i nije inzistirao na odbačaju tužbe, a u kojem slučaju bi tek mogao izjaviti žalbu na dosuđeni trošak pa je, stoga, žalba bespredmetna. Iznoseći i druge razloge, zaključno navodi da ima pravo na naknadu troška upravnog spora, jer je osnovano pokrenuo upravni spor zbog neodlučivanja o žalbi u roku od 60 dana od dana uredno predane žalbe te, slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu žalbu tuženika odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu iskazanog troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u osporenom dijelu, sukladno članku 134. stavku 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je, nakon što je obustavio predmetni upravni spor, prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je tužitelju priznao troškove spora za sastav tužbe.
6. Naime, iz prvostupanjskog rješenja je razvidno da je upravni spor obustavljen primjenom odredbe članka 103. stavka 1. ZUS-a, odnosno iz razloga jer je tuženik tijekom spora (rješenjem od 3. listopada 2025.) odlučio o žalbi tužitelja, čime je postupio po tužbenom zahtjevu. Stoga je prvostupanjski sud osnovano ocijenio opravdanim troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku, koji se sastoje od troška sastava tužbe, a što je valjanim razlozima obrazložio.
7. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tuženik osporava zakonitost odluke o trošku navodeći razloge koji se odnose na pravilnost odluke o obustavi spora, što, međutim, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, kraj činjenice da protiv tog dijela rješenja (o obustavi spora) nije izjavio žalbu.
8. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nije našao osnove osporenu odluku o trošku ocijeniti nezakonitom iz razloga na koje tuženik upire u žalbi.
9. Na kraju, a u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da odgovor na žalbu, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari pa isti ne predstavlja opravdani izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
