Poslovni broj: Usž-4580/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HOTEL LAPAD d.o.o., Dubrovnik, Lapadska obala 37, OIB: 52925573654, kojeg zastupa opunomoćenik Maroje Kolendić, odvjetnik iz Dubrovnika, Antuninska 3, protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, Vukovarska 16, OIB: 32082115313, radi obnove postupka utvrđivanja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-881/2025-7 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-881/2025-7 od 8. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/25-02/1, URBROJ: 2117-09/1-25-2 od 30. siječnja 2025., kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, KLASA: UP/I-363-03/20-04/186, URBROJ: 2117-01-03-01-24- 11 od 10. listopada 2024., a kojim se odbacuje prijedlog tužitelja za pokretanje postupka u predmetu utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za nekretnine koje se nalaze u naselju Dubrovnik, na adresi [adresa], zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za pokretanje postupka.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, iznosi kako je u podnesenom prijedlogu i tijekom postupka više puta istaknuo da je prijedlog pravodobno podnesen s obzirom da se radi o prethodnom pitanju utvrđivanja visine tužiteljevih prihoda (hotel) sukladno odredbama članka 123. stavka 2. Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Drži pogrešnim način računanja roka u trajanju od tri godine od dana zaprimanja rješenja prvostupanjskog tijela (22. travnja 2020.), jer tužitelju nakon navedenog rješenja za ni jednu godinu nisu bila dostavljana rješenja pa se samim time nije imao na što ni žaliti, a zaključno nije mu ni mogao teći rok za zaštitu njegovih prava za 2021. i 2022. godinu. Na okolnost pravodobnosti podnesenog prijedloga, predložio je i saslušanje svjedoka ĆR, direktora HOTELA LAPAD d.o.o., a koji prijedlog je odbijen kao nepotreban i suvišan, zbog čega je pogrešan zaključak o nepravodobnosti podnesenog prijedloga. Osvrće se na razloge iz osporene presude u odnosu na primjenu članka 94. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18. i 110/18. – dalje u tekstu: ZKG), navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi niti o jednoj situaciji iz te zakonske odredbe. Naime, nigdje u odredbama ZKG-a nije navedeno da je tužitelj obvezan prijaviti promjenu prihoda kao podatak koji je bitan za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade pa smatra da navedeno obrazloženje presude nije u skladu s odredbama ZKG-a, te da je postupio u skladu sa zakonskim odredbama kada je zatražio obnovu postupka. Iznoseći i druge razloge koji se odnose na zakonski propisano ograničenje visine godišnje komunalne naknade koja se može odrediti za hotel, apartmansko naselje i kamp, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, uz naknadu iskazanog troška sastava iste.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, obnova postupka je, prema odredbi članka 123. ZUP-a, izvanredni pravni lijek protiv konačnih odluka (rješenja protiv kojeg se ne može izjaviti žalba) koji se može dozvoliti iz taksativno navedenih razloga u toj odredbi, i to u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci. Iz citirane zakonske norme razvidno je da eventualno pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i pogrešna primjena materijalnog prava, ne mogu biti razlog za obnovu postupka.
7. Dokazi, pak, na koje ukazuje tužitelj kao na prethodno pitanje utvrđivanja visine njegovih prihoda u 2021.i 2022. godini (članak 123. stavak 2. točka 3. ZUP-a) upućuju na zaključak da iznosi komunalne naknade, koje je tužitelj dužan plaćati mjesečno temeljem rješenja o komunalnoj naknadi od 23. ožujka 2020. (sve do izmjene tog rješenja), nisu pravilni u odnosu na 2021. i 2022. godinu, što, međutim, nije razlog za izmjenu (poništavanje) tog rješenja kroz institut obnove postupka, na kojem tužitelj neosnovano inzistira i u tužbi i u žalbi.
8. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovoga Suda, iz dokaza priloženih svezu spisa razvidno je da su ostvareni uvjeti za odbacivanje prijedloga temeljem članka 126. stavka 1. ZUP-a, jer u konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od razloga propisanih odredbom članka 123. stavka 1. i stavka 2. ZUP-a koji bi dopuštali obnovu postupka okončanog rješenjem o utvrđivanju komunalne naknade.
9. Ovo ne samo iz razloga jer prijedlog nije pravodoban (podnesen je protekom propisanog objektivnog roka od tri godine), već naročito zbog toga što su činjenice i dokazi na koje upućuje tužitelj, a odnose se na visinu utvrđenog ukupnog prihoda hotela za 2021. i 2022. godinu, nastali nakon donošenja rješenja o komunalnoj naknadi (od 23. ožujka 2020.), dakle, nisu uopće postojali u vrijeme donošenja tog rješenja, zbog čega navedene činjenice i dokazi ne predstavljaju zakonom propisani razlog za obnovu predmetnog postupka.
9.1. Takva situacija, naime, upravo suprotno žalbenim navodima, upućuje na primjenu članka 94. stavka 2. ZKG-a, prema kojem je tužitelj bio dužan prijaviti upravnom tijelu promjenu podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade te na taj način, u (novom) postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade temeljem relevantnih podataka o ukupnom godišnjem prihodu iz prethodne godine, štititi svoja prava i pravne interese.
10. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
11. Na kraju, Sud nije našao osnovanim ni zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
