REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-4063/2025-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelju odgojitelju, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4703/2023-10 od 9. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4703/2023-10 od 9. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/22-014/56, urbroj: 251- 02-01/001-23-7 od 23. lipnja 2023., te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/204, urbroj: 251-09-22- 1/003-23-06 od 10. travnja 2023., kojim je zamijenjeno ranije prvostupanjsko rješenje Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 9. studenoga 2016. na način detaljno opisan izrekom tog rješenja.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, osvrće se na sadržaj osporene presude, nakon čega zaključuje da je ista nezakonita zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što detaljnije obrazlaže. Ističe da je sud povrijedio pravo na pravično suđenje jer je propustio provesti test razmjernosti, te je paušalno i bez ikakvog individualiziranja sudio "argumentom autoriteta", uz to mehanički implicirajući stavove Visokog upravnog suda sadržane u presudama , poslovni broj: Usoz-143/22- 91 od 27. veljače 2023. te Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022., čime je propustio primijeniti načelo zakonitosti, jer nije sudio primjenom propisa, nego po snazi autoriteta. Također, sud je u cijelosti propustio u presudi navesti, a onda i suditi uopće o odlučnim prigovorima koji se odnose na primjenu materijalnog prava, koje je tužiteljica iznijela tijekom upravnog spora u odnosu na povredu prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17. – dalje u tekstu: Konvencija), koje je zaštićeno i u članku 62. Ustava Republike Hrvatske, te Europskom socijalnom poveljom, a što nastavno pojašnjava, pozivajući se pored ostalih na konkretne presude Europskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. U nastavku žalbe opreza radi iznosi i žalbene navode koji se odnose na obrazloženje presude povodom iznesenih procesno pravnih prigovora, ističući da je prigovorila kako drugostupanjsko rješenje ne sadrži (sadržajno) uopće potpis, već nečitak rukopis bez slova, svojevrsnu crtu te da zbog toga nije ispunjen nužan zahtjev iz članka 98. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) odnosno da nedostaje potpis ovlaštene službene osobe u aktu. Također je prigovorila da tuženik ne može biti potpisnik jer nije niti rješavatelj, pri čemu je ukazano na opći akt kojim je propisano tko rješava prigovore upućene gradonačelniku, a koje prigovore sud ne navodi u obrazloženju, niti ih cijeni, čime je počinio povredu članka 119. stavka 5. ZUS -a. Nadalje, istican je prigovor da internim općim aktom prvostupanjsko tijelo nema propisanu ovlast pokrenuti po službenoj dužnosti upravni postupak te da samim tim, u smislu članka 42. ZUP-a, ne postoji ovlast toga tijela propisana bilo kojim propisom da pokrene upravni postupak po službenoj dužnosti. Upućuje i na prigovor vezan na pravnu narav roka propisanog u članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22) te ukazuje da se Odluka/22 ne može primijeniti iz već iznesenih žalbenih razloga, ali čak i da se primjenjuje , presuda bi bila nezakonita jer je propisan procesni prekluzivni rok u upravnom pravu, posljedično čemu je utrnula ovlast javnopravnog tijela da donese prvostupanjsko odnosno drugostupanjsko rješenje nakon 31. prosinca 2022., slijedom čega su ista apriori nezakonita, što sve dalje u žalbi detaljnije obrazlaže, zaključujući da je prvostupanjski sud pogrešno i nezakonito ocijenio da je predmetni rok propisan u članku 6. Odluke/22 instruktivan rok, umjesto da je ocijenio da je taj rok prekluzivan. Drži da je sud nezakonito odbio dokazne prijedloge, uključujući i saslušanje tužiteljice, čime je povrijeđena jednakost oružja te isključena individualizacija, potpuno nerazmjerno i nezakonito. Dodaje da je sud počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora i zbog toga jer nije uopće izrekom presudio o cijelom tužbenom zahtjevu, već tek o jednom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na drugostupanjsko rješenje, a nije presudio o zakonitosti prvostupanjskog rješenja, što također predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Iznoseći opširno i druge razloge, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, presudom riješiti stvar i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika da tužiteljici naknadi iskazane troškove predmetnog upravnog spora, uvećano za trošak sastava žalbe i zakonske zatezne kamate.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, temeljem izrijekom navedenih odredaba materijalnog prava primijenjenog u sporu, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

7.1. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025-4 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024-2 od 12. ožujka 2025., Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

9. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, te činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje se ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, odnosno izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice i podupre ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica tijekom upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj, suprotno žalbenim navodima, nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Kod toga se ukazuje da, u smislu članka 21. stavka 5. ZUS-a, radnje koje u sporu poduzima osoba ovlaštena za zastupanje ima isti pravni učinak kao da ih poduzima i sama tužiteljica.

10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

11. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović