Poslovni broj: Usž-4974/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Branka Mandić, odvjetnica iz Zagreba, Zvonimirova 9, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istoj opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4810/2024-13 od 14. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4810/2024-13 od 14. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2221, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 28. lipnja 2023., te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2043, URBROJ: 251- 09-22-1/002-23-02 od 31. ožujka 2023., kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 2. veljače 2018., na način detaljno opisan izrekom tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je presuda nezakonita i nepravilna jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina zakonitost, osobito jer nisu navedeni razlozi o odlučujućim činjenicama a navedeni razlozi su nejasni i proturječni te u suprotnosti s dokazima koji prileže spisu. Navodi da sud prihvaća obrazloženje Visokog upravnog suda iz presude Usoz -143/22 od 27. veljače 2023. i presude Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U - III/1744/2023 od 14. studenoga 2023. kao svoja, ne ulazeći u konkretan slučaj. Tužiteljica ne osporava mišljenje Visokog upravnog suda u odnosu na legitimnost prava na uređivanje novčane pomoći roditelja odgojitelja, kao niti zakonitost izmjene Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 25/22.-dalje u tekstu: Odluka/22), ali osporava zakonitost rješenja tuženika kojim je u konkretnom slučaju izmijenjeno pravomoćno rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 2. veljače 2018., a što je suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Drži da se odredbe Odluke/22, kojima su izmijenjeni uvjeti za ostvarenje prava na novčanu naknadu, ne mogu primijeniti na ranije stečena prava roditelja odgojitelja koja su već ostvarena temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 10/18.), jer je to u suprotnosti s ustavnim odredbama. Upire na odredbu članka 13. ZUP-a, prema kojoj se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor, a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, pri čemu dodaje da su odredbama članka 129. do 132. ZUP-a propisani uvjeti za poništavanje i ukidanje rješenja, te zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan zakonski uvjet za poništavanje, ukidanje ili mijenjanje rješenja kojim je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć, a koju odlučnu činjenicu sud nije uzeo u obzir. Smatra da, iako je odredbom članka 6. Odluke/22, na koju se pozivaju tuženik i sud, propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte radi usklađenja s odredbama citirane Odluke do 31. prosinca 2022., tom Odlukom, a niti tom odredbom nije propisana mogućnost mijenjanja ranije donesenog pravomoćnog rješenja suprotno odredbama ZUP-a, kako to pogrešno smatra sud. Nastavno tužiteljica osporava zakonitost upute o pravnom lijeku, smatrajući da je u konkretnom slučaju zakonom propisani pravni lijek žalba, a ne prigovor te s tim u vezi upućuje na članak 12. ZUP -a i članak 76. stavak 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. S lijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, pravilnom primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj: Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025., Usž-255/2025-3 od 22. travnja 2025., Usž-269/2026-2 od 9. travnja 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
9. Uvažavajući izloženo, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom, slijedom čega je žalbu odbio.
10. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
