REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-4935/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Palić, Bakarić i Bakočević Piršić d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istoj opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2846/2024-9 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2846/2024-9 od 21. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/882, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 25. travnja 2023. te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 25. travnja 2023. odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/853, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 22. ožujka 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke). Potonjim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 15. prosinca 2016. na način opisan izrekom tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu kojom zakonitost iste osporava u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe kako tuženik nije poštivao mjerodavne zakonske odredbe kada je mijenjao pravomoćni upravni akt, pri čemu se poziva na članak 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), povezano sa člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći da je, unatoč iznesenim argumentima i obvezi suda da pravilno primjenjuje zakonske odredbe i da pravo poznaje, u presudi izostalo svako obrazloženje koje bi se ticalo opisanih nezakonitosti. Nadalje, u cijelosti osporava zaključak prvostupanjskog suda u kojem se pravomoćno priznatom pravu koje je tužiteljica stekla rješenjem od 15. prosinca 2016. oduzima značenje prava te, s tim u vezi, upire na Protokol br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim se uređuje pravo vlasništva, kao pravo svake fizičke ili pravne osobe da mirno uživa svoje vlasništvo, a što nastavno detaljnije pojašnjava, pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava. Dodaje da prvostupanjski sud u cijelosti ignorira odlučnu činjenicu koja se odnosi na to da se radi o osobito osjetljivoj kategoriji građana, nezaposlenoj majci malodobne djece, te da je jednostranim zadiranjem tuženika u pravomoćno stečena prava tužiteljice, ista dovedena u životnu situaciju u kojoj su bitno narušena sva njezina životna i financijska planiranja, postojeća financijska sigurnost zbog pouzdanja u poštivanje i uvažavanje novčane pomoći priznate joj pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba. Ističe kako su njena malodobna djeca financijski ovisna o pružanju priznate novčane pomoći te je tužiteljica svaku radnju koja se tiče prehrane, obrazovanja djece, obuće i odjeće bazirala na iznosu priznate joj novčane pomoći. S tim u vezi upire na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava iznesenom u većem broju odluka. Osporava i pravilnost shvaćanja prvostupanjskog suda koje se očituje u odnosu na to da se radi o financijskoj pomoći koju je tuženik kao lokalna vlast ovlašten oduzeti. Ukazuje na to da je, sukladno načelu učinkovitosti, sud obvezan upravni spor provesti uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, slijedom čega je tužiteljica predložila prekid postupka odnosno odgodu ročišta do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je povodom slučaja roditelja odgojitelja u predmetu Golomejić protiv Hrvatske zatražio očitovanje Vlade Republike Hrvatske. Stoga smatra kako je, sa stajališta troškova postupka, svrhovitije i ekonomičnije pričekati pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava, nego gomilati troškove žalbenim, ustavnim i drugim sudskim postupcima. Završno, tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da se tuženik nema obvezu pridržavati rokova koje je sam odredio kao obvezu svog vlastitog postupanja te, s obzirom na sve navedeno, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, ukinuti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te tuženiku naložiti da joj naknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, uvećano za trošak sastava ove žalbe u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, pravilnom primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
7.1. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj: Usž-1982/2025-4 od 24. rujna 2025., Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
9. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
10. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
