REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Poslovni broj: Usž-4866/2025-2

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VUĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2378/2024-6 od 30. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2378/2024-6 od 30. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/921, urbroj: 251- 02-01/001-23-2 od 24. travnja 2023., te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/1671, urbroj: 251-09- 22-1/003-23-2 od 22. ožujka 2023., kojim je zamijenjeno ranije prvostupanjsko rješenje Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 14. prosinca 2017. na način detaljno opisan izrekom tog rješenja. Ujedno je istim rješenjem tuženika odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbenim navodima, u bitnom, ističe kako je u konkretnom slučaju sporno jesu li tuženik i prvostupanjski upravni sud bili nadležni donijeti tužbom pobijane upravne akte, je li zakonito primijenjen članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 25/22. – dalje tu tekstu: Odluka/22), je li rok iz članka 6. Odluke/22 prekluzivan ili instruktivan, pri čemu se spori da je javnopravno tijelo imalo nadležnost pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti zbog nedostatka uvjeta iz članka 42. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog gradskog upravnog ureda. Tužiteljica je prigovarala da nije proveden ispitni postupak unatoč članku 51. stavku 1. ZUP-a te je osporena i nadležnost tuženika pozivanjem na članak 164. stavak 4. Statuta Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 11/21.). Sporno je i postojanje potpisa na drugostupanjskom rješenju, te je li došlo do povrede prava na nepovredivost vlasništva i kršenja zabrane retroaktivnosti. Svi navedeni prigovori izneseni su opširno u obrazloženju presude, te su svi odbijeni. Nadalje, upućuje na bitne povrede odredaba članka 6., članka 86. stavka 1., članka 49. i članka 93. stavka 1. ZUS -a koje nalazi u tomu što joj nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora , pri čemu ukazuje na utjecaj prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja na njezin privatni i obiteljski život, te upire na "Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu" dostavljeno predsjedniku Hrvatskog sabora. S tim u vezi, a zbog uskrate prava da bude pravilno i javno saslušana, upire na uskratu prava na pristup sudu, pri čemu se poziva na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nastavno tužiteljica u žalbi opširnim razlozima obrazlaže zašto smatra osnovanim naprijed navedene prigovore, koje je sud odbio, te se s tim u vezi poziva na više odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Posljedično tomu, tužiteljica ističe da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer joj je sud u cijelosti onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno s upravnim spisom tuženika, slijedom čega je počinio bitnu povredu iz odredbe članka 114. stavka 3. ZUS -a, jer je presudu donio temeljem dokaza za koje nije prethodno u sporu dao mogućnost izjašnjavanja. Opširno iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i poništiti presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, presudom riješiti stvar i usvojiti tužbeni zahtjev, uz obvezu tuženika da joj nadoknadi troškove upravnog spora po ranije dostavljenom troškovniku, uvećano za iskazani trošak ove žalbe i zakonske zatezne kamate.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, temeljem izrijekom navedenih odredaba materijalnog prava primijenjenog u sporu, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025-4 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024-2 od 12. ožujka 2025., Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

9. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, te činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje se ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, odnosno izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice i podupre ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica tijekom upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj, suprotno žalbenim navodima, nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Kod toga se ukazuje da, u smislu članka 21. stavka 5. ZUS-a, radnje koje u sporu poduzima osoba ovlaštena za zastupanje ima isti pravni učinak kao da ih poduzima i sama tužiteljica.

10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

11. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović