Poslovni broj: Usž-4889/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4456/2023-10 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4456/2023-10 od 16. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prijedlog tužiteljice za prekid predmetnog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe protiv presude i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-254/2023, Usoz-328/2023 od 19. prosinca 2023., poslovni broj: U-III-654/2024, do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava o zahtjevu poslovni broj: 8985/24, 8792/24 i 9461/24 i do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ocjeni zakonitosti općeg akta, poslovni broj: Usoz-15/2024, dok se osporenom presudom odbija tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/156, urbroj: 251- 02-01/001-23-5 od 11. srpnja 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/952, urbroj: 251-09-22- 1/004-23-10 od 7. lipnja 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška (točka II. izreke). Potonjim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 21. studenoga 2016. na način opisan izrekom tog rješenja.

2. Tužiteljica je protiv osporene odluke izjavila žalbu u okviru koje, prije svega, postavlja zahtjev za izuzeće sutkinja ovoga Suda (NT, ABC, PTG, NTG, CT i CTG), iz razloga jer su sudjelovale u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a koja je temelj za postupanje tuženika u predmetnom upravnom sporu. Nastavno pobija osporenu odluku žalbenim razlozima kojima upire na bitne povrede pravila sudskog postupka smatrajući da sud nije primijenio, odnosno da je nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), i to osobito članak 2., 8., 48. stavak 4., 49., 56., 60., 113., 114., 117. i 121. ZUS-a, te članak 85. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). S tim u vezi ističe da je sud na ročištu od 13. listopada 2025. zakazao sljedeće ročište za dan 16. listopada 2025., čime je, protivno odredbi članka 89. stavka 3. ZUS- a, poziv strankama za ročište uručio prije propisanog roka od 15 dana. Upire na povredu odredbe članka 121. ZUS-a, zbog toga što je sud povrijedio kogentna pravila o objavi presude, te navodi da joj nikada nije dostavljen spis predmeta na očitovanje. Ponavlja kako iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je točno pravnom lijeku, odnosno kojem prigovoru tužiteljice odlučeno u upravnom postupku, odnosno upravnom aktu, čija je pravilnost i zakonitost predmet ovog upravnog spora, a to iz razloga jer je tužiteljica podnijela prigovor i na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje u tekstu Odluka/22) i na temelju članka 122. ZUP-a. Smatra da je sud u potpunosti promašio svoju nadležnost, ovlaštenje i zadatak postavljen u okviru upravnog spora, jer predmet ovosudnog postupka nije Odluka/22, već pojedinačni upravni akt, koji može ili ne mora biti pravilan i zakonit, kako u odnosu na odredbe ZUP-a tako u odnosu na samu Odluku/22, čak i da je ista ustavna i zakonita. S tim u vezi ističe da se sud propušta referirati na jasne i konkretne prigovore i navode tužiteljice iznesene protiv pobijanog pojedinačnog upravnog akta, već se samo paušalno poziva na pravna shvaćanja iz odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Navodi da upravni akt nije donesen u kogentnom roku propisanom Odlukom/22, odnosno najkasnije 19 dana nakon 27. veljače 2023., na koju okolnost se sud samo paušalno očitovao. Nastavno, tužiteljica iznosi niz procesnih prigovora, koje je iznijela i u tužbi i u podnesku od 6. lipnja 2025., a koje je sud propustio valjano ocijeniti. Tako tužiteljica ponavlja već ranije istaknute povrede članka 13. ZUP-a i članka 6. Odluke/22, te se poziva na članak 122. ZUP-a, kojim je reguliran institut prigovora, a što sve detaljnim razlozima pojašnjava. Prigovara i da bi osporeni upravni akt bio potpisan od strane gradonačelnika Grada Zagreba, te na istu okolnost predlaže provesti dokaz grafološkim vještačenjem. Također, ističe kako je postupanjem tuženika, odnosno donošenjem pobijanog upravnog akta grubo povrijeđeno načelo razmjernosti propisano člankom 6. stavkom 1. ZUP-a, jer tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja uopće nije proveo nikakav test razmjernosti između zaštite prava tužiteljice i javnog interesa, a što je bio dužan učiniti. Konačno, navodi kako je na raspravi 13. listopada 2025. istaknut prigovor da pobijani upravni akt nije potpisan od ovlaštene službene osobe, odnosno vjerodostojnost i predmetne isprave te je na tu okolnost predloženo provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, na što se sud tek paušalno i neobrazloženo osvrnuo. Na kraju se osvrće na ovosudnu presudu, poslovni broj: Usoz-25/2024 od 28. listopada 2024., koju dovodi u vezu s predmetnom Odlukom/22, smatrajući i Odluku/22 nezakonitom, jer statutarna odredba sama po sebi, bez odgovarajuće materijalno-pravne osnove ne može biti valjana osnova za donošenje općeg akta. Obzirom na sve navedeno tužiteljica predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, u odnosu na zahtjev za izuzeće svih su tkinja Visokog upravnog suda koje su sudjelovale u postupcima ocjene zakonitosti predmetnih općih akata, među inim i sutkinje ABC (koja je članica ovog vijeća, a u ovom predmetu ujedno i predsjednica vijeća), ističe se da je navedeni zahtjev odbijen rješenjem predsjednice ovoga Suda, broj: 29 Su-622/2025-41 od 26. siječnja 2026., u bitnom, uz obrazloženje da pravno shvaćanje izraženo u presudu kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) ne dovodi samo po sebi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točka 5. ZUS-a prilikom odlučivanja o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom tog općeg akta (u subjektivnom sporu), niti se tvrdnje navedene u zahtjevu za izuzeće uopće mogu podvesti pod bilo koji od razloga propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS-a, a pravilnost kojeg stajališta je potvrđena i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 6. studenoga 2025., broj: U-III-3085/2025.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, pravilnom primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

8.1. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda, pa tako primjerice i u presudi poslovni broj: Usž-1982/2025- 4 od 24. rujna 2025., u kojoj je detaljno odgovoreno, pored ostalih, na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedene presude, donesene u sporu u kojem je tamo tužiteljicu zastupao isti opunomoćenik kao i ovdje .

9.1. O odnosu na prigovor povrede članka 89. stavka 3. ZUS-a, jer je prvostupanjski sud na ročištu održanom 13. listopada 2025. zakazao sljedeće ročište za dan 16. listopada 2025., dakle, prije proteka tom odredbom propisanih 15 dana, napominje se da je takvo određenje u skladu s ovdje mjerodavnom odredbom članka 121. stavka 1. ZUS-a, jer za dan 16. listopada 2025. nije zakazano ročište za raspravu, već ročište za objavu presude, a što ukazuje na neosnovanost navedenog prigovora.

10. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu odluku, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

11. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog tijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović