Poslovni broj: Usž-1683/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv točke III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5079/2024-6 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5079/2024-6 od 10. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, u točki I. izreke, obustavlja se upravni spor, točkom II. izreke dosuđeno je tužitelju na teret tuženika 1.250,00 €, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu zatraženog iznosa troška spora, konkretno odbijen je za trošak sastava podneska od 28. siječnja 2025. godine.
2. Tužitelj žalbom osporava točku III. izreke prvostupanjskog sudskog rješenja i to iz svih razloga iz članka 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). Prvenstveno predlaže donijeti dopunsko rješenje jer smatra da je sud propustio odlučiti o zahtjevu za naknadu troška sastava podneska od 28. siječnja 2025. godine.
3. U žalbi navodi da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi nadnevak podneska koji tužitelj nije uputio sudu, a nedostaje obrazloženje razloga u odnosu na podnesak kojim se tužitelj, na poziv suda da se izjasni je li naknadno donesenom odlukom tuženika zadovoljan ili proširuje li tužbeni zahtjev na novu odluku, izjasnio da predlaže obustavu spora. Imajući u vidu navedeno, odnosno činjenicu da je predmetnim podneskom tužitelj izvršio procesnu dispoziciju i to upravo po pozivu suda, ne može se smatrati da isti podnesak ne bi bio nužan, potreban i opravdan. To što je reperkusija predmetnog podneska istovjetna reperkusiji koja bi, sukladno odredbi članka 100. stavka 2. ZUS-a, nastala u slučaju da se tužitelj uopće po pozivu suda nije očitovao, nije relevantna, a napose imajući u vidu da predmetno očitovanje predstavlja na zakonu utemeljeno procesno pravo tužitelja, odnosno procesnu radnju koju je tužitelj poduzeo upravo po nalogu suda te poštujući taj isti nalog. Predlaže poništiti pobijano rješenje u točki III. izreke istog te predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu te potražuje trošak za sastav žalbe uvećan za pripadni PDV, u iznosu od 1.562,50 € te trošak pristojbe od 1.000,00 €.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u osporenom dijelu, sukladno članku 134. stavku 1., u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je, nakon što je obustavio predmetni upravni spor, prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbio u preostalom zatraženom iznosu, dakle u dijelu koji se odnosi na podnesak kojim se tužitelj izjašnjava o rješenju tuženika, kojim je prestala šutnja uprave. Konkretno, prema dokumentaciji u spisu, radi se o podnesku od 28. siječnja 2025., u kojem tužitelj potražuje naknadu troška ta sastav tužbe i tog podneska.
7. Naime, iz prvostupanjskog rješenja je razvidno da je upravni spor obustavljen primjenom odredbe članka 100. stavka 2. ZUS-a, nakon što je tuženik tijekom spora o šutnji svojim rješenjem, KLASA UP/II-943-02/24-01/35, URBROJ: 514-04-03-02/02- 25-13 od 7. siječnja 2025., odlučio o žalbi tužitelja, a tužitelj podneskom od 28. siječnja 2025. izjavio da je zadovoljan tim rješenjem, slijedom čega mu je, sukladno članku 147. stavku 6. ZUS-a, priznat trošak sastava tužbe, dok je u odnosu na predmetni podnesak zahtjev osnovano odbijen.
8. Ovo zbog toga što, i po ocjeni ovoga Suda, navedeni podnesak nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, jer bi spor bio obustavljen i da tužitelj nije dostavio takav podnesak, sukladno ovlaštenju iz članka 103. stavka 1. ZUS-a, prema kojem će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi po tužbenom zahtjevu, odnosno članka 100. stavka 2. ZUS-a, prema kojem će sud donijeti rješenje o obustavi spora ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu s tim u vezi u ostavljenom roku, a na koju odredbu je prvostupanjski sud uputio tužitelja u svom rješenju od 9. siječnja 2025., kojim je tužitelja pozvao na izjašnjavanje o pravu na proširenje tužbe na doneseno rješenje tuženika, što pak posljedično ukazuje na neopravdanost zahtjeva za naknadu troška sastava takvog podneska.
9. Stoga je prvostupanjski sud osnovano ocijenio opravdanim trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, koji se sastoji od troška sastava tužbe, jer je tužitelj povodom svoje tužbe uspio ishoditi prestanak propuštanja tuženika pa je, dakle, uspio u sporu o šutnji i ima pravo na naknadu opravdanih troškova ovog upravnog spora. Nasuprot tome, podnesak od 28. siječnja 2025. (greškom označen pogrešnim nadnevkom), nije bio potreban, još manje nužan za ishod spora pa Sud nalazi da trošak sastava toga podneska nije opravdan trošak, a što je prvostupanjski sud u osporenom rješenju valjanim razlozima obrazložio.
10. Prema navedenom, neosnovan je zahtjev tužitelja za donošenjem dopunskog rješenja, a ni žalbeni navodi tužitelja ne mogu dovesti do drugačije odluke o trošku, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, nije osnovan ni zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
