Poslovni broj: Usž-2326/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-508/2024-8 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-508/2024-8 od 12. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1125, URBROJ: 443-02-05-12-24-5 od 9. veljače 2024. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke) te je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

2. Osporavanim rješenjem tuženika naređeno je investitoru OJ, ovdje tužitelju, uklanjanje izgrađene drvene građevine, stambene namjene, tlocrtnih dimenzija 5,35 m x 6,80 m, na betonskim temeljima, visine prizemlja; uklanjanje drvene nadstrešnice tlocrtnih dimenzija 2,80 m x 2,85 m, visine prizemlja; uklanjanje betonskog otvorenog ognjišta postavljenog na betonskoj ploči, tlocrtnih dimenzija 2,00 m x 0,90 m, visine cca 3,00 m; uklanjanje metalne nadstrešnice na betonskim temeljima – samcima, tlocrtnih dimenzija 3,00 m x 4,90 m, visine prizemlja; uklanjanje limene građevine tlocrtnih dimenzija 1,80 x 2,80 m, visine prizemlja; uklanjanje zidnog spremišta s drvenom nadstrešnicom tlocrtnih dimenzija 1,25 m x 1,80 m, visine prizemlja, sve izgrađeno u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, u roku od 15 dana.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede tužiteljevih temeljnih ljudskih prava .

3.1. U razlozima žalbe se, u bitnom, poziva na pravo na dom, tvrdeći da u predmetnoj kući živi s obitelji i kućnim ljubimcima, da će, u slučaju uklanjanja, ostati bez smještaja, a majka mu je narušenog zdravlja i iznimnog doprinosa u Domovinskom ratu te stambeno nezbrinuta i da nije u mogućnosti preseliti se iz predmetnog objekta. Tvrdi da predmetni objekt predstavlja građevinu poljoprivredno-stambene namjene s mogućnošću prenamjene u robinzonski smještaj, u kojoj je sjedište registriranog samoopskrbnog poljoprivrednog gospodarstva, a potom da se radi o mobilnim objektima, i to stakleniku i skladištu, što da se sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima može graditi bez građevinske dozvole, a nalazi se na njihovom poljoprivrednom zemljištu te da s Općinom Ližnjan pregovaraju o proširenju/kupnji zemljišta. Tužitelj se poziva na presude Europskog suda za ljudska prava i predlaže, s obzirom na svoje socijalne uvjete, provesti test razmjernosti pri ocjeni zakonitosti osporene presude. Predlaže usvojiti žalbu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući odluku prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika, kojim je utvrđeno da je predmetnom gradnjom bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati, sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.,117/21., 67/23., 155/23., dalje ZDI).

8. S obzirom da tužitelj niti ne tvrdi da za predmetnu gradnju posjeduju građevinsku dozvolu, to je osnovano prvostupanjski sud temeljem ovlaštenja propisanog odredbom članka 49. stavka 3. ZUS-a uzeo u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u upravnom postupku te je isto valjana osnova za donošenje inspekcijskog rješenja tuženika.

9. Nadalje, u pogledu bitnih čimbenika za provođenje testa razmjernosti, iz spisa predmeta jasno proizlazi, a što priznaje i sam tužitelj, da građevina za koju tvrdi da predstavlja njegov dom nema ishođenu građevinsku dozvolu te je izgrađena na poljoprivrednom zemljištu što upućuje na svjesnost tužitelja da nezakonito gradi, čime je dobrovoljno pristao snositi rizik koji nosi takvo postupanje. Pozivanje tužitelja na ustavno pravo nepovredivosti doma u situaciji kad nije ispunio zakonsku obvezu, odnosno nije ishodio odobrenje za gradnju, uslijed čega je i naređeno uklanjanje predmetnog objekta, nije osnovano.

9.1. Tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje propisane mjere (uklanjanje građevine) je utemeljeno na zakonu (čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI -a). Cilj propisane mjere je suzbijanje nezakonite gradnje budući da je predmetna građevina izgrađena bez valjane dozvole. Takva mjera je nužna u demokratskom društvu jer je tužitelj predmetnu građevinu izgradio bez pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno izvršne dozvole, u kojem slučaju investitor gradi na vlastitu odgovornost i rizik (čl. 106. st. 2. ZG-a) te je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe sprječavanja nezakonite gradnje i razmjerno je cilju koji treba postići. Odgovarajuće stajalište izloženo je kako u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj: U-III/4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012.), a tako i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj: 63081/14 od 20. rujna 2016. godine, što je potvrđeno i u ustaljenoj praksi ovog Suda.

9.2. Osim toga iz podataka elektroničkog zapisa o prebivalištu proizlazi da je na adresi predmetnog objekta tužitelj prijavljen tek od 30. rujna 2021., kada je odjavljen s prebivališta u [adresa], a pojam "dom" iz članka 8. Konvencije, tumačen kroz dosljednu praksu Europskog suda za ljudska prava, je autonoman pojam za koji je od odsudne važnosti postojanje dovoljne i trajne povezanosti, što ovdje nije slučaj, jer se prema sudskoj praksi vremenski kriterij trajne povezanosti odnosi na razdoblje dulje od 10 godina i nadalje.

10. Stoga navodi tužitelja s tim u vezi nisu ni od kakvog utjecaja na predmetnu upravnu stvar uklanjanja bespravne gradnje.

11. Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio ciljeve od šireg društvenog interesa koji se ostvaruju uklanjanjem nezakonite gradnje, koji i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju imaju prevagu nad pravom tužitelja na mirno uživanje vlasništva bespravno izgrađenog objekta i nad očekivanjem tužitelja da će vlasti i dalje tolerirati njegove građevine, za koje je i sam svjestan da su nezakonite.

12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju miješanje u pravo vlasništva opravdano jer se provodi na temelju zakona, jer ima opravdani legitimni cilj, a uklanjanjem predmetnih građevina, koje su nezakonito izgrađene, nije povrijeđena pravedna ravnoteža između općeg ili javnog interesa i zaštite imovinskog prava pojedinca.

13. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene spisu tuženika te relevantnih odredaba ZG-a i ZDI-a, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

14. Kako tužitelj u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe .

15. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić