Poslovni broj: Usž-922/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JPZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Ivković i Sunčica Novak, Rijeka, Užarska 28, radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-326/2024-12 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-326/2024-12 od 10. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/561, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 2. veljače 2024. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja protiv točke 1. podtočke 2. izreke prvostupanjskog rješenja o izvedenom stanju Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I -361-03/20- 13/7, URBROJ: 2170-03-01/16-22-28 od 31. svibnja 2022. (točka I. izreke) te se poništava točka 1. podtočka 2. citiranog rješenja o izvedenom stanju koja glasi: „završena pomoćna građevina – spremište, visine jedne etaže, zbog konfiguracije terena visine od 3,20 do 4,90 m od najniže kote terena do gornje kote krovnog vijenca, odnosno od 4,25 do 5,95 m do najviše točke kosog jednostrešnog krova, tlocrtne veličine cca 6,20 x 2,60 m, smještena sjeveroistočno od stambene građevine, ukupne tlocrtne površine 16,12 m[2] .“ (točka II. izreke). Nadalje, nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 €, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora (točka III. izreke) te se odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog spora (točka IV. izreke) .
2. Zainteresirana osoba je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, prigovara da je ocjena prvostupanjskog suda o odlučnoj činjenici, da je u konkretnom slučaju u pitanju upravo onakav sklop kakvog određuje članak 6. stavak 3. točka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), pogrešna. Smatra da zakon samo primjerice navodi kontejner kao vrstu sklopa, dok ničime ne određuje da kontejnere generalno nije dopušteno legalizirati. Navodi da druge odlučne činjenice, radi li se u konkretnom slučaju o sklopu koji je izgrađen od materijala i na način koji osiguravaju sigurnost i dugotrajnost, prvostupanjski sud nije ocijenio i utvrdio, iako te odlučne činjenice proizlaze iz upravnog spisa, posebno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno predlaže presudom riješiti stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.
3. Tužitelji i tuženik, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu zainteresirane osobe, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje zainteresirana osoba upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju radi o situaciji propisanoj odredbom članka 6. stavka 3. ZPNIZ-a, kojom je propisano da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena kao sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), o čemu se u konkretnom slučaju radi. Slijedom navedenog, ovdje se ne radi o građevini kakvu ima u vidu odredba članka 2. stavka 1. ZPNIZ-a, a kojom je dana definicija nezakonito izgrađene zgrade koja u smislu toga Zakona može biti predmet ozakonjenja.
8. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi zainteresirane osobe inzistirajući na činjenici da se ovdje radi o zgradi koja se, s obzirom na karakteristike gradnje, može ozakoniti.
9. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), a u konkretnom slučaju sud je mogao na temelju postojeće dokumentacije u spisu nedvojbeno utvrditi o kakvoj se nezakonito izgrađenoj pomoćnoj građevini radi i može li se ista ozakoniti.
10. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
11. Budući da zainteresirana osoba nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
