Poslovni broj: Usž-4192/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Lovran, Lovran, Šetalište maršala Tita 41, OIB: 38513636075, kojeg zastupa opunomoćenik Darijan Dundović, odvjetnik iz Rijeke, Matije Gupca 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba MC , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Oscar Skerbec odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Oskar Skerbec i Dolores Pijetlović, Rijeka, Uljarska 1/IV, radi naknade za deposediranu imovinu, odlučujući o žalbi zainteresiranih osoba, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2231/2023-13 od 18. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2231/2023-13 od 18. srpnja 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-944- 01/22-01/16, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-23-02 od 6. rujna 2023.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranim osobama trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-944-01/22-01/16, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-23-02 od 6. rujna 2023., poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa] KLASA: UP/I -944- 07/03-02/00002, URBROJ: 2170-03-06/9-22-43 od 15. rujna 2022. (točka I. izreke), odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za određivanje naknade za nekretninu oduzetu iz posjeda ranijoj vlasnici TC rješenjem Skupštine općine Opatija broj: 05/2- 444/1-1964 od 31. ožujka 1964. (točka II. izreke), nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude (točka III. Izreke) te se odbija zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova spora (točka IV. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 15. rujna 2022., kojim je utvrđeno da je pravomoćnim rješenjem Skupštine općine Opatija, broj: 05/2-444/1-1964 od 31. ožujka 1964., u cijelosti oduzeta iz posjeda z.č. 395, vrt od 162 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranijeg vlasnika odnosno korisnika TC iz [adresa]. te se tužitelja, pravnog sljednika Općine Opatija, obvezuje zainteresiranim osobama, utvrđenim nasljednicama podnositeljice zahtjeva, isplatiti naknadu za deposedirano zemljište u iznosu od 53.865,00 kuna svakoj, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja

3. Zainteresirane osobe su protiv osporene presude izjavile žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje ZUS). Ističu da je predmetna imovina oduzeta rješenjem Skupštine općine Opatija od 31. ožujka 1964. na temelju članaka 38. i 77. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ", broj 25/58.), što je akt s obilježjem prisilnog oduzimanja radi javnog interesa s obvezom isplate naknade, a što po svojoj pravnoj naravi predstavlja izvlaštenje. Ističu da postupak naknade nije dovršen do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.) niti do donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", 92/96., 36/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00, 27/01., 34/01., 65/01., 118/01, 80/02. i 81/02. dalje Zakon o naknadi). Smatraju da za rješavanje konkretnog slučaja nije mjerodavan Zakon o naknadi, koji u članku 6. izuzima samo imovinu izvlaštenu na temelju Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine", br. 10/78., 5/80., 30/82., 46/82. - pročišćeni tekst, 28/87. i 39/88.), koji nije temelj izuzimanja predmetne imovine. Suprotno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranog u osporenoj presudi, iznose drugačija pravna shvaćanja istog suda u drugim odlukama npr. odluke poslovnih brojeva: U-zpz- 5/2014-9 od 24. rujna 2019., Rev-1981/11-3 od 8. siječnja 2015. te U- zz-5/1999 od 8. kolovoza 2002. Iznose i povredu ustavnog načela zaštite vlasništva striktnom primjenom Zakona o naknadi, bez alternativne mogućnosti ostvarivanja naknade, jer takav način postupanja dovodi do faktičnog oduzimanja imovine bez ikakve naknade. Prema tome, u konkretnom slučaju povrijeđena su ustavna prava iz članaka 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske, jer za oduzetu privatnu imovinu nisu primile nikakvu naknadu. Pozivajući se na odluku Ustavnog suda, broj: U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025., upiru na povredu načela cjelovitosti instituta izvlaštenja u kojem postupak naknade ne smije biti razdvojen i naknada mora biti naknađena za oduzeto zemljište, zatim povredu načela pravičnosti radi izostanka naknade primjenom Zakona o naknadi te povredu načela slobodne dispozicije stranaka u postupku izostankom mogućosti izbora naknade po odredbama Zakona o naknadi ili Zakona o izvlaštenju. Ističu i povredu članka 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava te ukazuju na relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava koja ide u prilog primjeni odredbi Zakona o izvlaštenju, i to Broniowski v. Poland (GC,2004) i Vistinš and Perepjolkins v. Latvia (GC,2012.), nakon čega zaključuju da osporena presuda predstavlja izravno kršenje Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Predlažu usvajanje žalbe i preinačenje prvostupanjske presude utvrđujući primjenu Zakona o izvlaštenju.

4. Tuženik i tužitelj nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je tom presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu zainteresiranih osoba.

7. Prvostupanjskom presudom poništena su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela s obrazloženjem da su za rješavanje zahtjeva za naknadu k. č. br. [katastarska čestica], vrt od 162 m[2] , iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oduzete rješenjem Skupštine općine Opatija, broj: 05/2- 444/1-1964 od 31. ožujka 1964., ranijoj vlasnici TC iz [adresa], mjerodavne odredbe Zakona o naknadi.

8. Naime, prvostupanjski sud nalazi da primjena materijalnog prava u postupku određivanja naknade za oduzeto (nacionalizirano) građevinsko zemljište ovisi isključivo o propisu koji je mjerodavan u vrijeme pokretanja tog postupka . Kako je zahtjev za naknadu deposediranog neizgrađenog građevinskog zemljišta podnesen 15. travnja 2002. godine, dakle nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi (1. siječnja 1997.), naknada za oduzetu nekretninu se određuje isključivo po postupku i na način propisan tim Zakonom. Budući da je u konkretnom slučaju zahtjev zainteresiranih osoba pokrenut nakon roka propisanog člankom 65. stavkom 3. Zakona o naknadi , prvostupanjski je sud utvrdio da zainteresirane osobe ne mogu ostvariti pravo na naknadu na temelju tog Zakona.

9. Ovaj Sud, u okolnostima konkretnog slučaja, ne nalazi pravilnom takvu odluku prvostupanjskog suda. Naime, prihvaćanjem izloženog shvaćanja, zainteresiranim osobama je onemogućeno ostvarivanje prava na naknadu za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište izostavljanjem iz primjene odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju te upućivanjem na primjenu Zakona o naknadi, a na temelju kojeg zainteresirane osobe ne mogu ostvariti svoja prava, jer je postupak pokrenut nakon roka za podnošenje zahtjeva propisanog tim Zakonom.

10. Izostanak djelotvornog mehanizma za ostvarivanje naknade za deposedirano zemljište ima za posljedicu uskraćivanje tog prava. S tim u vezi Ustavni sud je u svojim brojnim odlukama naglasio da prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06., 2/10.) ne smiju biti teoretska, iluzorna već praktična i djelotvorna (primjerice odluka broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017.) te da je uvijek potrebno s obzirom na važnost prava na pošteno suđenje u demokratskom društvu gledati dalje od vanjskog dojma te se usredotočiti na stvarnu situaciju u kontekstu okolnosti svakog pojedinog predmeta (odluke broj: U-III- 3911/2018, U-III-1859/2019 i dr.).

11. Slijedom navedenog, a kraj činjenice da su zainteresirane osobe podnijele zahtjev za određivanje naknade za predmetno zemljište na temelju članka 46. Zakona o izvlaštenju, koji se primjenjuje na deposedirane nekretnine za koje nije donijeta pravomoćna odluka o naknadi, što je ovdje slučaj, te da postupak propisan Zakonom o naknadi nije i ne može biti pokrenut zbog proteka zakonskog roka, to je, prema ocijeni ovog Suda, pravilno zainteresiranim osobama prvostupanjskim rješenjem utvrđena naknada, čiju visinu tužitelj ne osporava.

12. U odnosu na pravno shvaćanje izraženo u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se poziva prvostupanjski sud, valja reći da se ne radi o činjenično i pravno usporedivim predmetima obzirom da u tim predmetima pokretanje postupka prema odredbama Zakona o naknadi nije dovedeno u sumnju, jer su zahtjevi pravodobno podneseni.

13. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, koje je utemeljeno na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i valjano argumentirano obrazloženim razlozima, s kojima je suglasan i ovaj Sud.

14. Na kraju, a u odnosu na zahtjeve za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je naveden i zahtjev valjalo odbiti.

15. Kako su zainteresirane osobe u cijelosti uspjele u ovom upravnom sporu jer je njihova žalba usvojena, prvostupanjska presuda poništena i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to im je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS- a, ovaj Sud priznao troškove upravnog spora u zatraženom iznosu od po 500,00 € za trošak sastava tužbe i pristupa na raspravu (održanu 11. srpnja 2025.), uvećano za iznos PDV-a, što ukupno iznosi 1.250,00 €, a, koji troškovi padaju na teret tužitelja, koji je spor izgubio.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić