Poslovni broj: Usž-2502/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Mikulić & partneri iz Splita, Put Supavla 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Split, Mike Tripala 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine izricanjem prve novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI- 1984/2023-8 od 23. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-1984/2023-8 od 23. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/541, URBROJ: 443-02-03- 12-02-23-15 od dana 26. srpnja 2023., a ujedno su rješenjem odbijeni zahtjevi tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je 18. srpnja 2023. postalo izvršno rješenje o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/23-02/541, URBROJ: 443-02-03- 12-02-23-07 od 9. lipnja 2023., kojim je tužitelju, kao investitoru, naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni bespravno izgrađene građevine, opisane točkom 1. izreke osporavanog rješenja tuženika, koje se grade bez prethodno ishođene pravomoćne odnosno izvršne dozvole, na lokaciji uvala Sinjava, predio Šišnjeva, Stanimir, unutar zone ograničenja od 1000 m od morske obale, na k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke citiranog rješenja utvrđeno je da tužitelj nije u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja o uklanjanju uklonio bespravno izgrađene građevine, zbog čega se, točkom 3. izreke citiranog rješenja, tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 6.636,14 eura /50.000,00 kn, uz popratna utvrđenja pod točkama 4. do 6. izreke osporavanog rješenja tuženika.
3. Tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, osporava pravnu osnovu za izricanje novčane kazne, kao i visinu u kojoj je izrečena. Nadalje, navodi da rješenje suda sadrži samo odluku kojom se odbija zahtjev tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe, odnosno sud nije odlučio o prijedlogu za određivanje privremene mjere, a što, prema mišljenju tužitelja, predstavlja bitnu povredu pravila sudskog postupka. Također, navodi da sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži oglašivanje ništavim osporavanog rješenja tuženika te nije uvažio niti se očitovao ni na jednu okolnost ili dokaz koji je tužitelj iznio, odnosno predložio. Budući da se u ovom konkretnom slučaju radi o gradnji izvan granica građevinskog područja, odnosno na posebno zaštićenom području, tužitelj smatra da nije bilo pravne osnove za izricanje novčane kazne jer je ovdje osporavano rješenje tuženika doneseno nakon stupanja na snagu članka 115. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18., 117/21., 67/23.). Prigovara da pobijana presuda ne sadrži primjereno obrazloženje. Navodi da je visina novčane kazne izrečena iznad zakonskog maksimuma, protivno odredbi članka 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP). Predlaže poništiti pobijanu presudu i rješenje prvostupanjskog suda te poništiti rješenje tuženika u cijelosti, uz dosudu troškova upravnog spora tužitelju na teret tuženika.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26.-odluka USRH-, dalje: ZUS), koji je mjerodavan sukladno članku 169. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da odlukom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pri čemu je sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 9. lipnja 2023. tužitelju naloženo uklanjanje građevina opisanih u izreci tog rješenja. Nije sporno ni da je tužitelj to rješenje primio, a nije postupio po naredbi o uklanjanju iz tog rješenja, koje je postalo izvršno istekom roka ostavljenog inspekcijskim rješenjem za izvršenje naređene obveze od 9. lipnja 2023., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari.
8. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja izricanjem prve novčane kazne, u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21.) te Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 46/20., 80/20.).
9. Nasuprot tvrdnjama tužitelja, u konkretnom slučaju mjerodavan je Zakon o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21., dalje: ZDI) koji je bio na snazi u trenutku donošenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju od 9. lipnja 2023., a kojim je tužitelj, sukladno članku 114. stavku 3. ZDI-a, upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem triju novčanih kazni. Članak 63. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 67/23.), kojim je u članku 115. tog Zakona dodan stavak 3., na kojeg se poziva tužitelj, a prema kojem se rješenje, kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavka 3. ovoga Zakona, stupio je na snagu tek 29. lipnja 2023. godine.
10. Nadalje, prigovor tužitelja u pogledu visine izrečene novčane kazne također je ocijenjen neosnovanim jer je ona izrečena sukladno mjerodavnom članku 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije, u iznosu propisanom za građevinu 2.a i 2.b skupine, o kakvoj se radi u konkretnom slučaju, sukladno rješenju o uklanjanju od 9. lipnja 2023., koje je postalo pravomoćno donošenjem odluke ovog Suda, poslovni broj: Usž-1682/2024-3 od 17. travnja 2026. godine. Iznos izrečene kazne ne premašuje zakonski maksimum propisan člankom 142. ZUP-a, koji, kao gornju granicu za novčanu kaznu koja se izriče fizičkoj osobi, propisuje dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, što bi prema podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj bruto plaći za 2022., koje je sam tužitelj dostavio (10.400,00 kuna je prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenim u pravnim osobama za 2022.), iznosilo 249.600,00 kuna/33.127,61 EUR.
11. Navodi tužitelja u odnosu na odgodni učinak tužbe i privremenu mjeru nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari koja je ovosudnom odlukom pravomoćno okončana, niti se radi o bitnim povredama upravnog spora u smislu članka 126. stavka 2. i 3. ZUS-a.
12. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari niti prigovor tužitelja da sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži oglašivanje ništavim rješenja tuženika. To stoga jer je sud po službenoj dužnosti, sukladno ovlasti propisanoj člankom 47. stavkom 3. ZUS-a, ocijenio da nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a.
13. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, nema pravo na naknadu troškova upravnog spora, iz kojeg razloga je ocijenjeno zakonitim rješenje prvostupanjskog suda kojim je taj zahtjev odbijen.
14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznos i pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
