Poslovni broj: Usž-2031/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Internis design d. o. o., Zagreb, Jurišićeva ulica 19, OIB: 76388394222, kojega zastupa opunomoćenica Anita Prelec, odvjetnica iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 4, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 37836302645, radi otklanjanja nepravilnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1081/2024-11 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1081/2024-11 od 24. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0039, URBROJ: 532-02-03- 02/1-24-3 od 10. lipnja 2024. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, Rijeka, KLASA: UP/I-612-16/24-01/0009, URBROJ: 532-05-02-20/6-24-05 od 20. ožujka 2024. godine.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se naređuje tužitelju, kao investitoru, otklanjanje nedostataka i nepravilnosti nastalih prilikom izvođenja neodobrenih radova formiranja površine za boravak na otvorenom izvedbom potpornih zidića, terase popločene drvenom oblogom, betonske staze sa stepeništem i postave ograde tipa balustrade prema javnoj šetnici, kao i uklanjanja dijela zelenila u naselju Volosko, na predjelu Lipovica, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na području koje se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne Urbanističke cjeline grada Opatije, upisane u Registar nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-2690, od 23. ožujka 2006. (točka 1. izreke). Nadalje, naređuje se tužitelju da u roku 20 dana od dana zaprimanja ovog rješenja zatraži od Konzervatorskog odjela u Rijeci izdavanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra u kojima će biti navedene mjere za korekciju neodobreno izvedenih zahvata na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 2. izreke). Ujedno se naređuje tužitelju da u roku 30 dana od zaprimanja posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra podnese zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja, uz koji će biti dostavljena dokumentacija sukladno Pravilniku o dokumentaciji za izdavanje prethodnog odobrenja za radove na kulturnom dobru („Narodne novine“, broj 134/15 .) usklađena sa izdanim posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra za korekciju neodobreno izvedenih zahvata (točka 3. izreke).Također, naređuje se tužitelju da u roku od 60 dana od zaprimanja prethodnog odobrenja, izvede radove prema izdanom prethodnom odobrenju (točka 4. izreke) te da izvijesti inspektora o ispunjenju postupanja naloženog točkom 4. ovog rješenja u roku od 8 dana od dana isteka roka za ispunjenje obveze (točka 5. izreke), uz popratna upozorenja o mogućnosti izricanja novčanih kazni, odnosno izvršenja naloga putem treće osobe na trošak tužitelja.

3. Tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja. Smatra da je onemogućen očitovati se na dokumente iz spisa. Navodi da je suvlasnik u zgradi [adresa], odnosno vlasnik jednog stana, a koji ima izlaz na bočnu terasu, iznad šetnice. Ujedno je suvlasnik u čestici okućnice predmetne vile. Okućnica iznad šetnice bila je u ruiniranom stanju, tako da je predstavljala opasnost za osobe na terasi (zadnji tren je spriječen pad po klizištu), ali i za osobe na šetnici, jer su se kamenje i zemlja nekontrolirano obrušavali, a ujedno je postala odlagalište smeća te opasnost od gamadi i glodavaca. Kad su radovi započeti, najprije je trebalo odnijeti smeće, učvrstiti pozadinske odrone, a tek nakon toga sanirati visoki zid prema šetnici. Time su radovi, koji se sada u osporavanoj presudi navode kao sporni, izvedeni prije sanacije zaštitnog zida prema šetnici jer se drugačije nije moglo učvrstiti visoki i opasan zid. S gornje strane bi se, inače, ponovo rušio materijal (kamenje i muljevita zemlja) pa bi se takav popravak zida uskoro pokazao beskorisnim. Pri tom je pažljivo zaštićena sva zatečena flora. Posebice su lovorovi gajevi uokvireni odgovarajućim preprekama oko bazičnog korijenja, za daljnji nesmetani rast, s čim u vezi osporava navode tuženika da su lovorovi gajevi uklonjeni i predlaže uviđaj na licu mjesta uz odgovarajuće vještačenje kako bi se utvrdila materijalna istina.

3.1. Nadalje, navodi da mu se nalažu neprovedive i štetne aktivnosti - npr. glede (ne)mogućnosti da ispod javora, u sjeni, na muljevitom tlu posadi travu. Prigovara da se vanjski kamin nalazi na sasvim drugoj čestici te da je postojao znatno prije osporavanih radova, kao i da je većinski (su)vlasnik (a budući jedini vlasnik) čestice k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na kojoj su se radovi većim dijelom provodili, odobrio, dapače provodio osiguravanje stanja na svojoj čestici koja se proteže cijelom dužinom iza okućnice ŠJ pa sve do križanja donjih cesta.

3.2. Prigovara da mu „interni akt – dopis djelatnika službenog tijela“ nikada nije dostavljen, čime da je onemogućeno očitovati se na njega.

3.3. Mišljenja je da „povrat u prijašnje stanje“ može samo izazvati odron terena i opasnost po život i zdravlje osoba na šetnici. Smatra da se ovdje ne radi o nezakonito izgrađenom niti o narušavanju cjelovitosti i/ili prouzročenim promjenama na pokretnom ili nepokretnom kulturnom dobru, jer zaštićena stara jezgra Grada Opatije nije narušena provođenjem radova sanacije urušenog zida šetnice i učvršćenjem pozadinskog terena niskim terasastim manjim podzidima (na svega 10 x 8,30 m).

3.4. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu te usvojiti tužbu, a podredno predlaže vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, pojašnjava da je nadležno tijelo jer je Samostalna služba za drugostupanjski postupak pri Ministarstvu kulture i medija preuzela poslove Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture. Osporava navode tužitelja da mu nije omogućeno izjašnjavanje, a posebice u odnosu na stručni nalaz i mišljenje ističe da se radi o internom aktu - dopisu djelatnika službenog tijela, kojim se daje mišljenje o pravilnosti prvostupanjskog rješenja, a ne radi se o vještačkom nalazu i mišljenju, niti o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. ZUP-a. Osoba koja je to mišljenje izradila nema obvezu o tome obavještavati stranku. Taj nalaz je u cijelosti reproduciran u pobijanom rješenju, stoga je tužitelju dana mogućnost osporavati njegov sadržaj kroz upravni spor. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja. To stoga jer je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj izvođenjem radova na nepokretnom kulturnom dobru na zemljištu koje nije u njegovom vlasništvu, a bez posebnih uvjeta zaštite i prethodnog odobrenja nadležnog tijela, postupio protivno odredbama članka 62. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 102/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21., 114/22.).

8. Naime, predmet spora je otklanjanje nedostataka i nepravilnosti nastalih prilikom izvođenja neodobrenih radova, opisanih točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja od 20. ožujka 2024., na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čestica je u suvlasništvu Grada Opatije i trgovačkog društva Purenest ltd., a nalazi se unutar područja zaštićene urbanističke cjeline grada Opatije, u zoni zaštitnog zelenila unutar urbanističke cjeline, koje područje je upisano u Registar nepokretnih kulturnih dobara pod brojem Z-2690 od 23. ožujka 2006. godine.

9. Tužitelj je suvlasnik zgrade [adresa], na grč. 343 k. o. [katastarska općina], kao i okućnice i vrta navedene građevine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u produžetku kojih se, prema zapadu i sjeverozapadu, nalazi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zelena površina obrasla prirodnom vegetacijom, a na kojoj je tužitelj izveo sporne radove bez odobrenja.

10. I po ocjeni ovog Suda, pravilno je tuženik utvrdio da je tužitelj postavljanjem dekinga, hidromasažne kade, bijele vaze i balustrada, narušio cjelovitost kulturnog dobra, imajući u vidu da taj prostor nikada nije bio dio okućnice ŠJ, već je tvorio cjelinu s postojećim gustim sklopom prirodnog zelenila lovora, na katastarskoj čestici koja je i prostornim planom predviđena kao zaštitno zelenilo, unutar zaštićene urbanističke cjeline te da se, unošenjem naprijed navedenih struktura, narušava cjelovitost kulturnog dobra jer se prostor prirodnog terena sada vizualno pripaja okućnici vile, što je povijesno neutemeljeno.

11. U odnosu na stručno mišljenje ovlaštene osobe Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija o naprijed opisanim radovima, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno obrazložio da to stručno mišljenje predstavlja interni akt - dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješen ja, te se ujedno napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, koje stajalište proizlazi i iz odluka ustaljene prakse ovog Suda, primjerice odluke poslovni broj: Usž-3675/21- 2 od 9. prosinca 2021. godine. Ujedno, pravilno tuženik navodi da je sadržaj tog nalaza citiran u prvostupanjskom rješenju, zbog čega je prigovor tužitelja da mu nije pružena mogućnost očitovati se na navedeno, ocijenjen neosnovanim.

12. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da se predmetni zahvat nalazi unutar područja zaštićene urbanističke cjeline grada Opatije, za koje radove je bilo potrebno ishoditi odobrenje nadležnog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija, koje tužitelj, nesporno, prije izvođenja spornih radova nije ishodio, a prigovori koje navodi nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. Ovdje valja naglasiti da posebni uvjeti zaštite (koji su izdani na zahtjev tužitelja nakon donošenja ovdje osporavanog rješenja tuženika), a kojima tužitelj prigovara u razlozima predmetne žalbe, nisu predmet ovog upravnog spora.

13. S obzirom na naprijed navedene činjenice, koje je na temelju odredbe članka 49. stavka 3. ZUS-a upravni sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da je pravilno odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem daljnjih dokaza jer iz naprijed navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza, proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari pravilno i potpuno utvrđeno. Pritom se ističe da upravni sud u svakom konkretnom slučaju, a ovisno o okolnostima konkretnog slučaja i mjerodavnom pravu, ocjenjuje je li potrebno izvesti dokaze koje su stranke predložile te, shodno odredbi članka 49. stavka 4. ZUS-a, upravni sud nije vezan prijedlozima stranaka.

14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić