Poslovni broj: Usž-497/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KONZUM PLUS d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1/A, OIB: 62226620908, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Orlić i partneri d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska ulica 26 i ARKA d.o.o., Varaždin, Aleja Kralja Zvonimira 1, OIB: 75174348671, kojeg zastupaju Slaven Šoša i Marina Končić, odvjetnici iz Dubrovnika, Vukovarska 24, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DE , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vedran Gjenero, odvjetnik iz Dubrovnika, Vukovarska 22, radi utvrđivanja građevne čestice, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3534/2023-12 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3534/2023-12 od 8. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/22-08/105, URBROJ: 531-03-4-23- 2 od 15. studenog 2023. i rješenja o utvrđivanju građevne čestice Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-350-05/20-05/000029, URBROJ: 2117-1- 15/31-22-0024 od 3. lipnja 2022.

III. Nalaže se tužiteljima KONZUM PLUS d.o.o. i ARKA d.o.o. solidarno naknaditi zainteresiranoj osobi DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 € (slovima: tri tisuće sedamsto i pedeset eura) u roku od 60 (slovima: šezdeset) dana od primitka ove presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja KONZUM PLUS d.o.o. i ARKA d.o.o. za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-350-05/22-08/105, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 15. studenog 2023. (točka I. izreke) i rješenje o utvrđivanju građevne čestice Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-350-05/20-05/000029, URBROJ: 2117-1-15/31-22-0024 od 3. lipnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, (točka II. izreke), nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tuži telja odbija kao neosnovan (točka III. izreke) te se odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora (točka IV. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijene su žalbe tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 3. lipnja 2022., kojim je na zahtjev zainteresirane osobe utvrđeno da građevnu česticu poslovne zgrade (hostel i caffe bar) izgrađene na zemljištu oznake čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] (stara izmjera) čini dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] (stara izmjera), kako je to prikazano po ovlaštenom inženjeru geodezije ĆE, dipl. ing. geod. na izvodu iz katastarskog plana od 26. veljače 2020., koji čini sastavni dio tog rješenja. Nadalje je utvrđeno kako je ukupna površina građevne čestice 813 m2 koju čini dio čest. zem. [katastarska čestica] (782 m2) i dio čest. zem. [katastarska čestica] (31 m2), obje K. O. [katastarska općina] (stara izmjera) i to: zemljište ispod zgrade (obojano žutom bojom na izvodu iz katastarskog plana koji je sastavni dio tog rješenja) površine 465 m2, te zemljište oko zgrade (obojano zelenom bojom na izvodu iz katastarskog plana površine koji je sastavni dio tog rješenja) površine 348 m2 (točka 1. izreke). Pod točkom 2. izreke je utvrđeno da građevnu česticu poslovne zgrade (apartman s pripadajućim spremištem) izgrađene na zemljištu oznake čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] (stara izmjera) čini dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] (stara izmjera), kako je to prikazano po ovlaštenom inženjeru geodezije ĆE, dipl. ing. geod. na izvodu iz katastarskog plana od 26. veljače 2020. koji čini sastavni dio tog rješenja. Nadalje je utvrđeno kako je ukupna površina građevne čestice 171 m2 koju čini dio čest. zem. [katastarska čestica] (91 m2) i dio čest. zem. [katastarska čestica] (80 m2), obje K. O. [katastarska općina] (stara izmjera) i to: zemljište ispod zgrade (obojano narančastom bojom na izvodu iz katastarskog plana koji je sastavni dio tog rješenja) površine 86 m2, te zemljište oko zgrade (obojano plavom bojom na izvodu iz katastarskog plana površine koji je sastavni dio tog rješenja) površine 85 m2. Pod točkom 3. izreke je riješeno da to rješenje nema učinka u vlasničkopravnom, odnosno stvarnopravnom smislu.

3. Tuženik pravovremeno podnesenom žalbom pobija presudu prvostupanjskog suda u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da podnosi žalbu prema uputi o pravnom lijeku pobijane presude, iako se u uputi navodi odredba članka 125. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS). Smatra da pravo žalbe proizlazi iz odredbe članka 127. stavka 2. ZUS-a jer je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjskom tijelu naloženo donošenje sadržajno određene odluke u ponovnom postupku.

3.1. Tuženik osporava stav prvostupanjskog suda prema kojem zainteresirana osoba nije ovlaštena na podnošenje predmetnog zahtjeva za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice, zbog toga što je zainteresirana osoba kao podnositeljica zahtjeva za ozakonjenje ishodila rješenje o izvedenom stanju, što joj daje ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za predmetnu ozakonjenu zgradu. Smatra da zainteresirana osoba ima pravni interes i sukladno članku 158. stavku 2. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19., dalje: ZPU). Poziva se na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-4902/19-2 od 22. svibnja 2020. i presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2195/19-10 od 19. lipnja 2020. godine. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Zainteresirana osoba pravovremenom žalbom pobija presudu prvostupanjskog suda u cijelosti, iz svih žalbenih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, smatra da je, kao podnositeljica zahtjeva za ozakonjenje koja je ishodila rješenje o izvedenom stanju, ovlaštena za podnošenje zahtjeva za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za predmetnu ozakonjenu zgradu, pri čemu se poziva na članak 158. stavak 2. ZPU-a. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelje na naknadu troška, uključujući i trošak ove žalbe, a podredno, prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe su osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, Sud nalazi da je presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio nezakonitim rješenja upravnih tijela pozivom na odredbe članka 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP), članka 49. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), članka 158. stavka 2. ZPU-a, obrazloživši da predmetno rješenje o izvedenom stanju zainteresiranoj osobi ne daje status aktivno legitimirane stranke u ovom postupku, već da je u predmetnom slučaju zahtjev zainteresirane osobe, pozivom na odredbu članka 41. stavak 2. ZUP-a, trebalo odbaciti, jer zainteresirana osoba nije niti vlasnik, niti investitor gradnje (na temelju ugovora o kupoprodaji stekla je vlasništvo već izgrađenih građevina).

9. Ovaj Sud ne može prihvatiti takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

10. Naime, člankom 20. stavkom 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17., dalje: ZPNIZ) propisano je kako se građevna čestica zgrade, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, utvrđuje sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju. Nadalje, člankom 157. stavkom 1. ZPU-a propisano je da se, ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta provodi u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. Stavkom 2. istog članka ZPU-a propisano je kako se smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ako se radi, između ostalog, o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu. Člankom 158. stavkom 2. ZPU-a propisano je da se rješenje o utvrđivanju građevne čestice donosi po zahtjevu vlasnika zemljišta, vlasnika građevine, investitora građevine ili druge osobe koja za to ima pravni interes, dok je člankom 159. stavkom 1. ZPU-a propisano da se građevna čestica određuje u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

11. Nasuprot shvaćanju prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog Suda , javnopravna tijela u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, pravilno su ocijenila da je u primjeni citiranog članka 20. stavka 2. ZPNIZ-a u vezi sa člancima 157. i 158. ZPU-a potrebno utvrditi građevnu česticu budući da se radi o ozakonjenoj zgradi, pri čemu zainteresirana osoba zbog navedenog ima pravni interes za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje građevne čestice u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi (tako i ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž-4902/19-2 od 22. svibnja 2020.).

12. Tvrdnje tužitelja u vezi njihovog prava vlasništva na zemljištu na kojem je ozakonjena građevina izgrađena, ne utječu na rješavanje ove upravne stvari za koju su mjerodavni propisi iz prostornog uređenja, pri čemu valja ukazati kako je za rješavanje eventualnih povreda vlasničkih prava nadležan redovni sud. Također, valja reći da je rješenjem prvostupanjskog tijela obrazloženo da, iako rješavanje imovinsko pravnih odnosa nije predmet postupka utvrđivanja građevne čestice, niti je predmetno rješenje od utjecaja na iste, prvostupanjsko tijelo je vezano za istaknute vlasničke prigovore cijenilo odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-5095/2017 od 3. prosinca 2019. te utvrdilo da je utvrđivanje građevne čestice kako je to predložila zainteresirana osoba razmjerno predloženom sredstvu miješanja u pravo vlasništva.

13. Ovaj Sud cijeni neosnovanim i prigovore tužitelja, istaknute u tužbi, da upravna tijela nisu dala valjane razloge u pogledu načina na koji je utvrđena građevna čestica te da je došlo do povrede prava vlasništva. Naime, osporavanim rješenjem tuženika takvi prigovori su otklonjeni uz obrazloženje da u konkretnom slučaju predložena građevna čestica nije u skladu s Generalnim urbanističkim planom uređenja Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj 10/05., 10/07., 8/12., 3/14., 4/16., 25/18., 13/19.) pa je na temelju odredbe članka 159. stavka 1. ZPU-a utvrđena primjenom pravila struke, sukladno prijedlogu ovlaštenog inženjera geodezije (ĆE dipl.ing.geod.) sve detaljno obrazloženo prvostupanjskim rješenjem, tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu predmetnih zgrada, pri čemu se vodilo računa o situaciji na terenu, izvedenim zidovima i izvedenom stanju zgrada te mogućnosti pristupa na prometnu površinu, koje okolnosti su utvrđene očevidom na terenu 16. listopada 2020. godine.

14. Slijedom svega izloženog, ovaj Sud nalazi da se osporavana upravna rješenja ne mogu ocijeniti nezakonitima iz razloga na koje upiru tužitelji, stoga je valjalo poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev (točke I. i II. ovosudne presude).

15. Kako je zainteresirana osoba uspjela u upravnom sporu, ima pravo ostvariti naknadu opravdanih troškova upravnog spora od stranke koja je izgubila spor, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a. Stoga je Sud zainteresiranoj osobi, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), koju valja primijeniti sukladno članku 52. stavku 3. Tarife, i sukladno troškovniku kako je specificiran u žalbi zainteresirane osobe, na teret tužitelja dosudio naknadu troška zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 1.000,00 EUR (Tbr. 27., stavak 1. aline ja 2., Tbr. 54.), zastupanje na ročištu 1.000,00 EUR (Tbr. 27., stavak 1. alineja 2., Tbr. 54 .), sastav žalbe 1.000,00 EUR (Tbr. 27. stavak 3. u vezi s Tbr. 27. stavak 1., Tbr. 54.), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu 750,00 EUR (Tbr. 54.), u sveukupnom iznosu 3.750,00 EUR (točka III. izreke).

16. Tužitelji u predmetnom upravnom sporu nisu uspjeli, stoga je njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbijen kao neosnovan, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a (točka IV. izreke).

17. Stoga je valjalo, na temelju članka 135. stavka 2., članka 116. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić