Poslovni broj: Usž-128/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić, Fruk Morina, Rijeka, Jadranski trg 4/II, protiv tuženog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3, OIB: 99455464348 i ĆO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2423/2023-19 od 4. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2423/2023-19 od 4. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350- 05/23-02/54, URBROJ: 531-03-4-23- 6 od 10. listopada 2023. (točka I. izreke), a ujedno se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika, po žalbi zainteresiranih osoba, poništena je lokacijska dozvola Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-350-05/21- 01/000116, URBROJ: 2170-03-06/2-23-0026 od 13. travnja 2023., izdana za građenje samostojeće individualne građevine mješovite namjene (stambeno-poslovna), 2.b skupine na postojećoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Grad Opatija), za koju su lokacijski uvjeti definirani projektnom dokumentacijom: Idejni projekt – ispravak 1, oznake 21_11-IP iz lipnja 2022., koji čini sastavni dio lokacijske dozvole, te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, osobito osporava zaključke prvostupanjskog suda da zadnja etaža projektirane građevine ne predstavlja potkrovlje te navodi da je definicija potkrovlja u pravne propise uvedena tek stupanjem na snagu Pravilnika o prostornim planovima ("Narodne novine”, broj: 152/23.) koji je stupio na snagu 1 siječnja 2024. te ga se ne može retroaktivno primijeniti, a da Urbanistički plan uređenja naselja Opatija ("Službene novine Primorsko-goranske županije", broj: 10/09., 56/12., 13/19., dalje: UPU) nije uređivao pojam potkrovlja. Prema mišljenju tužitelja, u konkretnom postupku trebalo je primijeniti stanje propisa i prostorno planske dokumentacije na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za lokacijsku dozvolu, a to je 31. ožujka 2021. godine. Smatra da, stoga, nisu primjenjive niti izmijenjene i dopunjene odredbe III. Izmjene i dopune UPU-a. Ujedno je mišljenja da se definicija potkrovlja, kako je iznosi prvostupanjski sud, ne može primijeniti niti kao pravilo struke, koje ne može biti izvor prava u pogledu definiranja pojma potkrovlja. Navodi da se ovdje radi o prikrivenoj retroakivnosti, jer se želi određenu definiciju iz propisa prikazati kao pravilo struke, a potom to „pravilo struke“, odnosno propis, retroaktivno primijeniti. Pobija i odluku o trošku postupka. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavano rješenje tuženika i potvrditi predmetnu lokacijsku dozvolu. Potražuje trošak žalbenog postupka na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba ĆO, u odgovoru na žalbu, navodi da je tuženik pravilno poništio predmetnu lokacijsku dozvolu jer sadrži pogrešan izračun postotka koji pokazuje koji dio građevine se odnosi na stambeni odnosno poslovni prostor. Navodi da je prikaz GTBP po namjeni izrađen pogrešno jer je zanemareno zajedničko korištenje podruma, stepeništa s jednokratnim stepenicama i prolazom od 1,2 m od podruma do prizemlja odnosno prvog kata. Isto je označeno zelenom bojom kao pripadajuće stambenom dijelu kako bi se krivim prikazima povećalo učešće stambenog u odnosu na poslovni prostor, što je očigledno neistinito. U tlocrtnom prikazu, uz zelenu boju koja označava stambeni prostor i smeđu za poslovni prostor nedostaje i treća boja za zajednički prostor koji koriste svi. Nadalje, navodi da je tužitelj tijekom trajanja predmetnog upravnog spora, prvostupanjskom tijelu 31. siječnja 2024. dostavio izmijenjeni idejni projekt - ispravak 2 oznake 21_11-IP iz siječnja 2024. godine. Ističe da su u tom ispravku ispuštene situacije na koje su, u postupku poništene lokacijske dozvole, ukazivale zainteresirane osobe. Smatra da iz toga proizlazi da je investitor svjestan nezakonitosti osporavane lokacijske dozvole. Tim ispravkom broj etaža smanjen je u skladu s prostorno planskom dokumentacijom, a izračun postotka koji prikazuje koji dio građevine se koristi kao stambeni odnosno poslovni prostor izrađen je bez imaginarnih linija koje nemaju zakonskog uporišta, a koji je bio osnova za izdavanje poništene lokacijske dozvole.

6. Zainteresirana osoba Grad Opatija u odgovoru na žalbu, u bitnom, navodi da je prvostupanjsko tijelo zauzelo ispravan stav prema kojem se, prilikom izračunavanja omjera stambeno poslovnog dijela ne treba uzimati u obzir GBP garažnog prostora jer je taj prostor zasebno tretiran i ne može se smatrati niti stambenim, niti poslovnim dijelom. Nadalje, navodi da tužitelj prigovara “retroaktivnosti” primjene propisa kako bi opravdao zlouporabu projektiranja navodnog potkrovlja i navodnog kosog krova. Pri tome, tužitelj u tijeku postupka ne navodi koju bi to definiciju potkrovlja trebalo primijeniti, a da se potkrovlje kako je projektirano, može smatrati potkrovljem. Zainteresirana osoba smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da se u konkretnom slučaju ne radi o potkrovlju, jer je kosi krov projektiran samo kod zapadnog pročelja građevine, dok je na ostalom dijelu građevine krov planiran kao ravna ploha. Takvom izvedbom omogućila bi se standardna visina gotovo cijele etaže pa se u biti radi o 3. katu građevine s ravnim krovom, a ne o potkrovlju, a osobito ne o potkrovlju ispod kosog krova. Nadalje, navodi da je cilj definiranja broja etaža prostornoplanskom dokumentacijom ograničavanje projektiranja broja etaža. Mogućnost povećanja za etažu potkrovlja propisana je odredbama Urbanističkog plana uređenja (UPU 1)- II. ID pod uvjetom da se poštuje projektiranje potkrovlja na način da se zbilja radi o potkrovlju. Ujedno navodi da točan sadržaj i značenje pravne norme u pravilu određuje tijelo koje je donijelo konkretan propis. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6.1. Zainteresirana osoba se u podnesku od 17. srpnja 2025. poziva na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-3103/24 od 25. travnja 2024., donesenu u pravnoj stvari drugog tužitelja, u primjeni UPU-a Grada Opatije.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbi Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19,. dalje ZPU) i UPU-a, osnovano potvrdio osporavano rješenje tuženika kojim je poništena lokacijska dozvola te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 31. ožujka 2021. podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, za građenje samostojeće individualne građevine mješovite namjene (stambeno-poslovna), 2.b skupine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojem je udovoljeno.

10.1. Tuženik je utvrdio da Idejni projekt – ispravak 1, oznake 21_11-IP od lipnja 2022. nije u skladu s UPU-om, na temelju kojeg je izdana predmetna lokacijska dozvola, zbog čega je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tuženik je predmetnu lokacijsku dozvolu poništio uvaživši pojedine prigovore zainteresiranih osoba, i to one u pogledu nepravilno utvrđenog omjera površine stambenog i poslovnog dijela te u pogledu broja nadzemnih etaža i visine građevine, dok ostale žalbene prigovore zainteresiranih osoba nije ni ispitivao, a trebao je, već je prvostupanjskom tijelu dao uputu da iste ocijeni.

11. Po ocjeni ovog Suda, pravilno su sud i tuženik utvrdili da članak 4. stavak 1. točku 2. UPU-a, koja definira zahtijevani odnos GBP-a stambene i GBP-a poslovne namjene, valja tumačiti na način da se tu radi o odnosu GBP-a osnovne namjene: stambeni i poslovni prostor pa se garaže, kao pomoćni sadržaj i prostor koji se ne koristi za stanovanje, niti kao poslovni prostor, ne može uključiti u propisani izračun GBP-a. Stoga je predmetna lokacijska dozvola, s obzirom da su prema idejnom projektu u izračun tih površina uvrštene i površine garaža, po toj osnovi pravilno ocijenjena nezakonitom jer nije bilo moguće otkloniti prigovor zainteresirane osobe da se u konkretnom slučaju zapravo ne radi o zgradi stambeno poslovne namjene.

12. Nadalje, pravilno su tuženik i prvostupanjski sud zaključili da u konkretnom slučaju nije poštivan niti uvjet gradnje individualne stambeno poslovne građevine propisan odredbom članka 46. UPU-a. Naime, prema toj odredbi, između ostalog, maksimalno dozvoljen broj nadzemnih etaža bez potkrovlja iznosi tri, dok je moguće povećati etažnost za etažu potkrovlja uz uvjet dozvoljene visine (11 m) i ukupne visine (13 m). Visina građevine v-mjeri se od konačno zaravnanog terena i uređenog terena uz pročelje građevine na njegovom najnižem dijelu do gornjeg ruba stropne konstrukcije zadnjeg kata, odnosno vrha nadozida potkrovlja čija visina ne može biti viša od 1,20 m.

13. Nije sporno da je na predmetnoj planiranoj građevini idejnim projektom projektiran kosi krov samo kod zapadnog pročelja, dok je na ostalom dijelu građevine krov planiran kao ravna ploha. Iz navedenog pravilno zaključuju prvostupanjski sud i tuženik da bi se tako omogućila gradnja etaže standardne visine, odnosno ne bi bilo riječ o potkrovlju, već o gradnji građevine katnosti: podrum i četiri nadzemne etaže: prizemlje i tri kata (s ravnim krovom), što nije dozvoljeno navedenim planom te premašuje propisanu visinu građevine.

14. Slijedom izloženog stajališta ovog Suda, nije pravno odlučno pozivanje tužitelja na propuštanje definiranja pojma potkrovlja u ZPU-u odnosno UPU-u. Naime, u vrijeme donošenja UPU-a 2009. bio je na snazi Zakon o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj 76/07.) koji je odredio potkrovlje kao dio građevine čiji se prostor nalazi iznad zadnjega kata i neposredno ispod kosog ili zaobljenog krova (članak 2. stavak 1. točke 4.5.), a naknadnim izmjenama UPU-a je potkrovlje također određeno u tom smislu.

15. S obzirom na naprijed navedene činjenice, koje je na temelju odredbe članka 49. stavka 3. ZUS-a upravni sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da je pravilno odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem daljnjih dokaza jer iz naprijed navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza, proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari pravilno i potpuno utvrđeno. Pritom se ističe da upravni sud u svakom konkretnom slučaju, a ovisno o okolnostima konkretnog slučaja i mjerodavnom pravu, ocjenjuje je li potrebno izvesti dokaze koje su stranke predložile, s tim da, na temelju odredbe članka 49. stavka 4. ZUS-a, upravni sud nije vezan prijedlozima stranaka.

16. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. Budući tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

18. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članaka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić