Poslovni broj: Usž-3276/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868 i Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split, Split, Biokovska 3, OIB: 56826138353, kojeg zastupa opunomoćenik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 2B, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29, OIB: 43539267895, pod 2. DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5. TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 6. KF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 7. JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 8. ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 9. UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 10. SF, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 11. ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zainteresirane osobe pod 2. do pod 11. zastupane po opunomoćeniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3/B, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2790/2023-18 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2790/2023-18 od 29. travnja 2025. i sudi:

Nalaže se tužiteljima da zainteresiranim osobama DF, EF, ČF, TF, KF, JF, ĐF, FF, SF i ZF naknade trošak spora u iznosu od 3.750,00 EUR u roku od 60 dana od primitka pravomoćne odluke o trošku spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška spora odbija.

II. U preostalom dijelu žalbe tužitelja se odbijaju i potvrđuju točka I. i II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2790/2023-18 od 29. travnja 2025.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/284, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23- 02 od 21. rujna 2023. i za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2158, URBROJ: 2181/1-13/562-22-66 od 28. rujna 2022. (točka I. izreke), odbijen zahtjev tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o. za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke) i naloženo tužiteljima da zainteresiranim osobama naknade trošak spora u iznosu od 5.625,00 EUR, (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika poništena je točka 4. izreke rješenja prvostupanjskog tijela od 28. rujna 2022. i u tio dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu (točka I. izreke), dok su u preostalom dijelu odbijene žalbe tužitelja izjavljene protiv tog prvostupanjskog rješenja (točka II. izreke).

2.1. Prvostupanjskim rješenjem, točkom 1.1.-1.10. podtočkom a) izreke, riješeno je kako se vraća, u određenim suvlasničkim dijelovima, u vlasništvo DF, EF, ČF, TF, KF, JF, ĐF, FF, SF i ZF zemljište položeno u k. o. [katastarska općina], označeno kao 257/2846 dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 2846 m[2] , dok je točkom 1.1.-1.10. podtočkom b) izreke riješeno da se istima, u određenim suvlasničkim dijelovima, vraća u vlasništvo 90/5671 dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 5671 m[2] , sve pobliže određeno prvostupanjskim rješenjem. Točkom 2. i 3. izreke prvostupanjskog rješenja kao obveznik povrata čest. zem. [katastarska čestica] utvrđen je Grad Split, a Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split kao obveznik povrata čest. zem. [katastarska čestica] te je određena zemljišnoknjižna provedba navedenog rješenja u zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina]. Točkom 4. izreke prvostupanjskog rješenja odlučeno je da su ovlaštenici naknade dužni vratiti primljeni iznos naknade za zemljište koje je predmetom povrata u vlasništvo u iznosu od 741,04 EUR.

3. Tužitelj Grad Split izjavio je žalbu protiv presude prvostupanjskog upravnog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da je u cijelosti riješio imovinsko-pravne odnose s bivšim vlasnikom kojem je utvrđena i isplaćena pravična novčana naknada za deposedirano zemljište, kulture i poboljšice, izradio dokumente prostornog uređenja tog područja, ishodio uvjete uređenja prostora radi predstojeće gradnje, izvršio prijašnja i naknadna geodetska snimanja i parcelacijske elaborate, izmjestio nadzemne i podzemne građevine i instalacije, a sve to u svrhu realizacije predviđene gradnje planirane tadašnjim prostornim planom, iz čega proizlazi da se radi o zemljištu privedenom namjeni. Sporne čestice se prema današnjem prostornom planu nalaze dijelom u zoni I-gospodarska namjena - proizvodnja, dijelom u zoni IS - površine infrastrukturnih sustava i dijelom u koridoru planiranih prometnica dok se, prema prostorno-planskoj dokumentaciji koja je bila na snazi 11. listopada 1996., predmetno zemljište nalazilo dijelom u zoni industrija i proizvodno zanatstvo i dijelom u koridoru planirane prometnice. Obzirom na naprijed navedeno, smatra da ima mjesta primjeni odredbi članka 17. stavka 5., članka 55. stavka 1., članka 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje: Zakon o naknadi), kojima je propisana iznimka od naturalne restitucije. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da Vodovod i kanalizacije d.o.o. Split vlasništvo predmetnog zemljišta nije stekao na temelju valjane pravne osnove, rješenja o izvlaštenju Splitsko-dalmatinske županije, Ureda za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-944-05/00-01/33 od 27. prosinca 2000., obzirom da predmetne nekretnine nije niti mogao steći od korisnika nacionalizacije. Nije sporno da je do izvlaštenja u korist pružatelja komunalnih usluga došlo nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, međutim, postavlja pitanje da li Zakon o izvlaštenju djeluje kao lex specialis u odnosu na Zakon o naknadi. Na temelju naprijed citiranog rješenja u zemljišnim knjigama je uknjiženo pravo služnosti postavljanja i održavanja cjevovoda na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 105 m[2] , u korist Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split. Obzirom da se radi o zemljištu koje je privedeno namjeni, to je isključena obveza vraćanja ranije primljene naknade, odnosno ponovno utvrđivanje visine revaloriziranog iznosa ranije isplaćene naknade. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tužitelj Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split izjavio je žalbu protiv presude prvostupanjskog upravnog suda iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski upravni sud odbio izvesti predložene dokaze, saslušati svjedoke, izvršiti uvid u spis, KLASA: UP/I-944-05/00-01/33 i provesti građevinsko vještačenje. Drži da je pobijana presuda donesena temeljem identične ranije odluke u predmetu naknade za oduzetu imovinu istog prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsInoi-91/2015. Smatra da su na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjene odredbe članka 55. i članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi. Ukazuje da je rješenjem o izvlaštenju od 27. prosinca 2000. postao zemljišnoknjižnim vlasnikom spornih nekretnina, za koje je platio naknadu u tržišnoj vrijednosti, a predmetne nekretnine su izvlaštene radi izgradnje kanalizacijskog sustava Split – Solin I etapa, CS “Dujmovača”, pa je njegovo pravo vlasništva na predmetnim nekretninama zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske. Naturalna restitucija nije moguća i iz razloga propisanih člankom 6. Zakona o naknadi, pa kako se radi o zemljištu koje je 1982. godine u druš tveno vlasništvo preneseno na temelju tada važećih propisa o eksproprijaciji, to su ovlaštenici naknade mog li podnijeti prijedlog za poništenje rješenja o eksproprijaciji (izvlaštenju), što nisu učinili. Prvostupanjsko tijelo se poziva na skicu u svrhu povrata imovine od 5. veljače 2013., iako ista nije više aktualna i usklađena s promjenama koje su se u međuvremenu dogodile na predmetnim česticama. U bitnome, drži da nije moguća naturalna restitucija, jer se radi o zemljištu na kojem je izgrađena vodoprivredna građevina, crpna stanica “Dujmovača””, koja građevina ne može biti u pravnom prometu ili režimu vlasništva privatnih ili pravnih osoba koje ne obavljaju komunalnu djelatnost i jer se radi o zemljištu u vlasništvu ovdje žalitelja, koje je stekao na temelju valjanog pravnog posla, u dobroj vjeri na temelju povjerenja u zemljišne knjige. Drži da su mu pobijanom presudom i rješenjima upravnih tijela povrijeđena Ustavom Republike Hrvatske zajamčena prava, što u žalbi opširno obrazlaže. Zaključno, navodi da su upravna rješenja nezakonita i iz razloga što prema aktualnom zemljišnoknjižnom izvatku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima manju površinu od one navedene u prvostupanjskom rješenju. Obzirom na sve naprijed navedeno, drži nezakonitom i odluku o troškovima spora. Predlaže ovom Sudu da poništi pobijanu presudu i rješenja upravnih tijela, podredno, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

5. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbe.

6. Žalba Grada Splita nije osnovana, dok je žalba Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split djelomično osnovana u odnosu na točku III. izreke osporene presude.

7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom, kojom je odbio tužbeni zahtjev, nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

8. Prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za povrat predmetnih čestica u vlasništvo podnositeljima zahtjeva.

10. Naime, iz podataka spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjsko rješenje od 28. rujna 2022. doneseno u ponovnom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsInoi-106/15-30 od 25. siječnja 2017., u kojoj je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazložene razloge temeljem kojih je ocijenio da podnositeljima zahtjeva pripada pravo vlasništva spornih nekretnina obzirom da su, u konkretnom slučaju, za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti, sukladno odredbi članka 17. Zakona o naknadi, kao i razloge zašto ovdje nema mjesta primjeni odredaba članaka 52., 54. i 55. Zakona o naknadi, kojima su propisane iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo.

11. Takva činjenična i pravna utvrđenja osnovano su prihvatili tuženik i prvostupanjski upravni sud, kao što ih prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljena na podacima sveza spisa i pravilnom tumačenju relevantnih zakonskih odredaba primijenjenih u predmetnoj upravnoj stvari. Ovo tim više što je osnovanost stajališta izraženih u rješenjima upravnih tijela potvrđena i ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-3547/2017-4 od 5. lipnja 2020., kojom je ocijenjena zakonitom presuda prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsInoi-91/15-18 od 29. ožujka 2017., također u činjenično i pravno istovjetnoj situaciji, ali između drugih stranaka.

12. Predmet povrata u vlasništvo je čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 347 m[2] , koja je prijašnjem vlasniku deposedirana temeljem rješenja Komisije za imovinsko-pravne poslove Skupšine općine Split, broj: 07/UP/I-6957/82 od 12. listopada 1982., radi dodjele na korištenje RO “Termofriz” - Split radi izgradnje objekata upravne zgrade, servisa i zaštitnih radionica. To rješenje doneseno je temeljem Zakona o građevinskom zemljištu (“Narodne novine”, broj: 54/80., 42/86., 61/88. i 48/88. – proč.tekst, 16/90., 53/90.) i iz istog proizlazi da je predmetna čestica postala društvenim vlasništvom stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list FNRJ”, broj: 52/58.). Imajući u vidu naprijed navedeno, neosnovan je žalbeni prigovor da se ovdje radi o situaciji propisanoj člankom 6. Zakona o naknadi , jer se ta odredba odnosi na imovinu koja je prenesena u društveno vlasništvo na temelju Zakona o eksproprijaciji, o čemu se ovdje ne radi.

13. Glede žalbenih prigovora o pozivanju prvostupanjskog tijela na skicu u svrhu povrata imovine od 5. veljače 2013., valja ukazati da je prvostupanjsko tijelo postupi lo u skladu s uputom iz prvostupanjske presude od 25. siječnja 2017. na način da je, u ponovnom postupku provedenim vještačenjem, potvrđeno da stanje na terenu utvrđeno očevidom stručnog suradnika za geodeziju od 3. svibnja 2005. odgovara navedenoj skici od 5. veljače 2013., odnosno da se stanje na terenu nije mijenjalo u odnosu na oblik ranije čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja sada predstavlja dio 4402/13 i dio 4402/6 k. o. [katastarska općina], pa su i u tom smislu neosnovani žalbeni prigovori usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u postupku.

14. Neosnovan je i žalbeni prigovor kojim se osporava točka 4. izreke rješenja prvostupanjskog tijela (poništena iz razloga manjkavosti utvrđivanja iznosa kojeg treba vratiti s osnove primljene naknade za oduzeto zemljište), da na strani podnositelja zahtjeva uopće ne bi postojala obveza vraćanja primljene naknade. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: IR-467/84 od 23. svibnja 1985., utvrđena naknada za deposedirano zemljište, koja je i isplaćena 4. listopada 1985., slijedom čega na strani bivšeg vlasnika, odnosno njegovih pravnih sljednika, postoji obveza vraćanja primljene naknade, sukladno odredbi članka 17. stavka 2., 3. i 4. Zakona o naknadi, čiju visinu je prvostupanjsko tijelo dužno odrediti u nastavku postupka.

15. Na ocjenu zakonitosti upravnih rješenja nisu od utjecaja ni žalbeni prigovori tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split u odnosu na površinu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navedenu u prvostupanjskom rješenju, obzirom da obveznik povrata te čestice nije imenovani tužitelj, već Grad Split koji u tom smjeru ne iznosi ikakve žalbene prigovore.

16. Zaključno, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je izvođenje predloženih dokaza suvišno, jer, i po ocjeni ovog Suda, dokazi koji prileže svezu spisa daju pouzdanu osnovu za zaključak da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni zakonom propisani uvjeti za povrat predmetnih nekretnina u vlasništvo.

17. Kako tužitelji u žalbama ne iznose pravno relevantne razloge koji bi utjecali na drugačiju odluku o povratu u vlasništvo oduzete imovine, to ovaj Sud nalazi da su prvostupanjskom presudom rješenja upravnih tijela osnovano ocijenjena zakonitima.

18. Točka III. izreke prvostupanjske presude, kojom je tužiteljima naloženo da zainteresiranim osobama plate trošak spora, poništena je obzirom da je jedna od zainteresiranih osoba u sporu i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske . Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je trošak spora zatražen samo od strane zainteresiranih osoba navedenih u uvodu ove presude pod 2. -11., zastupanih u sporu po odvjetniku Anti Kukoču. Stoga tužitelji nisu mogli biti obvezani na plaćanje troška spora stranci koja nije ni zatražila naknadu troška spora. Iz navedenih razloga, tuž itelji su obvezani na naknadu troškova spora zainteresiranim osobama, poimenice navedenim u točki I. izreke ove presude, koji zatraženi trošak se odnosi na trošak odgovora na tužbu i pristupa na dva ročišta (svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 EUR uvećano za PDV), u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR, dok su odbijeni u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška spora po osnovi zastupanja više osoba. Ovo stoga jer se radi o radnjama u sporu u kojima su razlozi sadržajno identični za sve zainteresirane osobe zastupane po profesionalnom opunomoćeniku pa povišenje tarifne stavke za zastupanje više osoba ne predstavlja opravdane izdatke kakve ima u vidu članak 144. stavak 1. ZUS-a.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

20. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 135. i članka 148. stavka 4.

ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić