Poslovni broj: Usž-3952/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić Zaninović članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HOTELI ZADAR d.d., Zadar, Vlahe Paljetka 2, OIB: 40699482950, kojeg zastupa opunomoćenik Augustin Sudinja, odvjetnik iz Zadra, Narodni trg 5/II, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9, OIB: 43539267895 i Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-49/2025-10 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-49/2025-10 od 13. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-940-01/24-01/1, URBROJ: 531-11-2-1- 24-2 od 20. studenog 2024. i vraćanje predmeta na ponovni postupak tuženiku, dok se rješenjem, istog poslovnog broja, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbacuje se zahtjev tužitelja podnesen 24. lipnja 2024. za donošenje rješenja o utvrđenju prava vlasništva temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine" broj: 50/20., dalje ZNGZ) na nekretninama označenima kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje bi se osnovale diobom k. č. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada, pomoćna zgrada i dvorište, površine 2403 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sukladno Geodetskom elaboratu, broj: 6/2021 iz srpnja 2023., izrađenom po GEOCAD d.o.o. Zadar, jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka.
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu u kojoj, u bitnom, navodi, da je u konkretnom slučaju razlog nepokretanja upravnog postupka, odluka donesena u redovnom sudskom postupku za utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, donesena na temelju istog činjeničnog i pravnog supstrata. Navedeni argument tuženika u cijelosti je prihvatio prvostupanjski sud u osporenoj presudi, iako se njegov zahtjev u konkretnom slučaju temelji na ZNGZ-u, koji je stupio na snagu 2. svibnja 2020., odnosno nekoliko godina nakon što je pravomoćnom presudom okončan parnični postupak na temelju odredbe članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje ZVDSP). Smatra da ZNGZ kao posebni propis, različito od ZVDSP-a, propisuje pravni temelj utvrđenja prava vlasništva na nekretninama kao što je predmetna nekretnina, odnosno radi se o novom propisu s retroaktivnim djelovanjem. Ukazuje na različitost predmeta zahtjeva u ovom postupku i onog u parničnom postupku obzirom da se u parnici zahtjev odnosio na cjelokupnu površinu predmetne katastarske čestite , koja nije u temeljnom kapitalu tužitelja. Napominje da se ZNGZ niti u jednoj odredbi ne poziva na ZVDSP pa tako niti na njegov članak 390. a) na temelju kojeg je donesena presuda u parničnom postupku. Zaključuje da prijašnja presuda donesena u parničnom postupku, nije mogla steći materijalnu pravomoćnost u pogledu predmeta zahtjeva u ovom upravno sudskom postupku. Stoga predlaže da Sud preinači osporenu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu troškova postupka tužitelju kako je specificiran prilikom zaključenja glavne rasprave uvećano za traženi trošak žalbenog postupka, podredno, da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalb i, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio zakonitim rješenje o odbačaju tužiteljevog zahtjeva za utvrđivanje prava vlasništva na neprocijenjenom građevinskom zemljištu.
7. Naime, prema podacima spisa predmeta tužitelj je, na temelju odredbi ZNGZ- a, podnio 24. lipnja 2024. zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastalih parcelacijom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema Geodetskom elaboratu broj 6/2021 iz srpnja 2023. Podneseni zahtjev tuženik je odbacio pravilno ocjenjujući da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje upravnog postupka obzirom da je, sukladno mjerodavnoj odredbi članka 47. stavka 3. ZNGZ-a, protekao rok za podnošenje zahtjeva za donošenje rješenja radi utvrđenja prava vlasništva na neprocijenjenom građevinskom zemljištu, koji je trebalo podnijeti do 2. svibnja 2021., odnosno u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ZNGZ-a tj. od 2. svibnja 2020. godine.
8. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost primjene članka 47. stavka 3. ZNGZ-a, već prigovara razlozima neutvrđivanja prava vlasništva na predmetnim česticama primjenom članka 31. stavka 8. ZNGZ-a, kojim je propisano da ako trgovačko društvo ne podnese zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka, dokumentaciju iz članka 30. ovoga Zakona pribavlja Ministarstvo na teret trgovačkog društva i donosi rješenje po službenoj dužnosti.
9. S tim u vezi tuženik i prvostupanjski sud smatraju da nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti obzirom da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2962/09, od 15. siječnja 2013., odbijen s tužbenim zahtjevom da mu se utvrdi pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju članka 390.a ZVDSP-a, prema kojem je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.
10. Međutim, a upravo suprotno navedenom stajalištu, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju nema zapreke za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Naime, primjenom odredbe članka 390.a ZVDSP-a utvrđuje se vlasništvo trgovačkog društva kao pravnog sljednika društvenog poduzeća na nekretninama čija je vrijednost procijenjena u temeljni kapital, dok se na temelju odredbi ZNGZ-a utvrđuje pravo vlasništva na zemljištu koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo. Iz navedenog proizlazi da se pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru ne temelji na istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi o kakvoj se ovdje radi, slijedom čega takva odluka nije od nikakvog utjecaja na upravni postupak u kojem javnopravno tijelo rješava isključivo temeljem odredbi ZNGZ-a.
11. Uzimajući u obzir izloženo, kao i činjenicu da je uvjerenjem Agencije za upravljanje državnom imovinom, KLASA: 943-01/11-02/944, URBROJ: 360-7020/01- 2011-9 od 29. prosinca 2011., utvrđeno da je u postupku pretvorbe tužitelja, sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj: 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.), u vrijednost društvenog kapitala procijenjen ugostiteljski objekt BAŠTA (NGP 92,19 m[2] , BGP 127,54 m ), dok nije procijenjeno zemljište na kojem je objekt izgrađen, označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je diobom nastala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), nema zapreke da tuženik po službenoj dužnosti pokrene postupak radi donošenja odluke primjenom mjerodavnih odredbi ZNGZ-a za zemljište koje nije procijenjeno u temeljni kapital tužitelja.
11.1. Stoga, a neovisno o tomu što je ovdje osporenim rješenjem zahtjev tužitelja ispravno odbačen jer nesporno nije pravodoban, tužitelj je u pravu kada tvrdi da je tuženik dužan provesti postupak i po službenoj dužnosti donijeti rješenje radi utvrđenja prava vlasništva na neprocijenjenom građevinskom zemljištu primjenom članka 31. stavka 8. ZNGZ-a. Okolnost, naime, da je u sudskom postupku odlučeno o tužbi tužitelja za utvrđivanje prava vlasništva predmetnog zemljišta temeljem relevantnih odredaba ZVDSP-a nije od utjecaja na postupak utvrđivanja prava vlasništva koji se vodi u upravnom postupku na temelju mjerodavnih odredaba ZNGZ-a, dakle po sasvim drugoj pravnoj osnovi.
12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju pravilnost ocjene pravodobnosti njegovog zahtjeva, a što je predmet ovog postupka, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
