Poslovni broj: Usž-46/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Branka Mandić, odvjetnica iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 9/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave- izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istoj opunomoćenici, protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1009/2025-12 od 8. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1009/2025-12 od 8. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, u točki I. izreke, obustavlja se upravni spor te se, ovdje osporenom točkom II. izreke, nalaže tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 1.375,00 € u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan..

2. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem se odbija njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatraju pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda, koji je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova u odnosu na podnesak od 7. listopada 2025., uz obrazloženje da se ne radi o nužnom i opravdanom trošku koji je potreban za vođenje postupka. Ističu da je navedeni podnesak dostavljen na zahtjev suda koji je pozvao tužitelje da se izjasne jesu li naknadno donesenom odlukom tuženika zadovoljni ili proširuju tužbeni zahtjev na novu odluku. S obzirom na navedeno , vidljivo je da su tužitelji bili u obvezi izjasniti se o činjenici odlučnoj za daljnji tijek postupka, a što su i učinili u podnesku od 7. listopada 2025., zbog čega drže da se radilo o nužnom i potrebnom očitovanju, relevantnom za daljnji tijek postupka te da stoga imaju pravo na naknadu troškova u ovom upravnom sporu. Slijedom izloženog, predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu i poništiti osporeni dio točke II. izreke prvostupanjskog rješenja te otkloniti nedostatke i riješiti stvar, podredno, poništiti prvostupanjsko rješenje u osporenom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu iskazanog troška za sastav ove žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u osporenom dijelu, sukladno članku 134. stavku 1., u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je, nakon što je obustavio predmetni upravni spor, prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbio u dijelu koji se odnosi na sastav podneska od 7. listopada 2025., te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

5. Naime, iz prvostupanjskog rješenja je razvidno da je upravni spor obustavljen primjenom odredbe članka 100. stavka 2. ZUS-a, nakon što je tuženik tijekom spora odlučio o žalbi tužitelja rješenjem od 25. srpnja 2025., a tužitelji podneskom od 7. listopada 2025. izjavili da su zadovoljni tim rješenjem, slijedom čega im je, sukladno članku 147. stavku 6. ZUS-a, priznat trošak sastava tužbe, dok je u odnosu na predmetni podnesak zahtjev osnovano odbijen.

6. Ovo zbog toga što, i po ocjeni ovoga Suda, navedeni podnesak nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, jer bi spor bio obustavljen i da tužitelji nisu dostavili takav podnesak, sukladno ovlaštenju iz članka 103. stavka 1. ZUS-a, prema kojem će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi po tužbenom zahtjevu, odnosno članka 100. stavka 2. ZUS-a, prema kojem će sud donijeti rješenje o obustavi spora ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu s tim u vezi u ostavljenom roku, a na koju odredbu je prvostupanjski sud uputio tužitelje u svom rješenju od 7. listopada 2025., kojim ih je pozvao na očitovanje, što pak posljedično ukazuje na neopravdanost troška sastava takvog podneska.

7. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi tužitelja, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

8. Na kraju, ovaj Sud nije našao osnove niti za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović