Poslovni broj: Usž-4237/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Buvinić, odvjetnik iz Umaga, Trgovačka 3/1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-103/2024-7 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-103/2024-7 od 30. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/586, URBROJ: 531-03-4-23- 2 od 18. prosinca 2023. i rješenja Istarske županije, Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-05/13-02/2329, URBROJ: 2163-9-06/24-22-25 od 30. studenog 2022. (točka I. izreke), a ujedno se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 30. studenog 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje završene slobodnostojeće jednostavne zgrade (ljetna kuhinja i garaža), dvostrešnog krova, etažnosti P, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i završene slobodnostojeće pomoćne zgrade (spremište), jednostrešnog krova, etažnosti P, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], obje unutar građevinskog područja [adresa]).
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, prigovara da uvid u Geoportal kulturnih dobara nije dostatan dokaz u prilog tome da se predmetne zgrade nalaze na području Arheološkog nalazišta Sveti Ivan Kornetski, registarski broj kulturnog dobra: Z-7530, niti je iz toga vidljivo kada je stečen status kulturnog dobra. Ističe da akt pod brojem Z-7530 nikada nije valjano predočen niti prezentiran tužitelju niti njegovom punomoćniku, zbog čega se oni o tome nisu mogli očitovati. Navodi da je rješenjem od 8. veljače 2016., na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., sve k. o. [katastarska općina], upisana samo preventivna zaštita do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra, a najduže šest godina od dana donošenja rješenja te je stoga rok važenja navedene preventivne zaštite protekao u veljači 2022., dakle deset mjeseci prije donošenja prvostupanjskog upravnog rješenja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i osporavana upravna rješenja i usvojiti zahtjev za ozakonjenje, a podredno predlaže vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, u iznosu 1.562,50 EUR.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da su predmetne nekretnine u trenutku odlučivanja o zahtjevu tužitelja bile upisane kao kulturno dobro u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske iz članka 14. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21., 114/22.), koji predstavlja javnu knjigu u koju se upisuju kulturna dobra, a koju vodi Ministarstvo kulture i medija. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno, na temelju članka 6. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), tužitelja pozvalo da dostavi potvrdu javnopravnog tijela nadležnog za poslove zaštite kulturne baštine da je zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, pri čemu je tužitelj upozoren na posljedicu nepostupanja po tom zahtjevu u smislu članka 47. stavka 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP).
8. Tužitelj je pogrešno smatrao da je, time što je protekao rok važenja rješenja o stavljanju predmetnih nekretnina pod preventivnu zaštitu, prestala i njegova obaveza da postupi sukladno pozivu javnopravnog tijela, jer su po prestanku važenja rješenja o stavljanju pod preventivnu zaštitu predmetne nekretnine evidentno proglašene kulturnim dobrom, što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo uvidom u Registar kulturnih dobara.
9. Kako tužitelj u predmetnom postupku pokrenutom na njegov zahtjev nije dostavio zatraženi dokaz sukladno članku 6. stavku 2. ZPNIZ-a u vezi s člankom 47. stavkom 3. ZUP-a, upravna tijela su, i po ocjeni ovog Suda, pravilno utvrdila da nema mjesta udovoljavanju zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetne nekretnine.
10. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
12. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članaka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
