Poslovni broj: Usž-338/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužiteljice HŽM iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ivan Ferenc, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 7, protiv tuženika Visokog časnog suda Hrvatske liječničke komore (OIB: 86676104888), Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, kojeg zastupa predsjednik doc. dr. sc. HŽ, dr. med, radi disciplinske odgovornosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1332/2023-11 od 5. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1332/2023-11 od 5. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: 052-02/21-03/06, Urbroj: 385-02/02-22-30 od 21. studenog 2022., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je presuda nerazumljiva, da su razlozi rješavanja upravne stvari proturječni sadržaju isprava u spisu te da sud nije ocijenio osnovanim tužbene, a ujedno i žalbene navode o nevažećem Pravilniku o disciplinskom postupku, ne saslušanju predloženih svjedoka te navoda vezano dane iskaze svjedoka. Ocijenila je i da nije jasno koju je konkretnu povredu počinila i zbog čega je opravdana izrečena disciplinska mjera ukora. Istaknula je da svojim ponašanjem nije povrijedila ugled liječničke profesije, da je uskraćena u mogućnosti dokazivanja slijeda događaja iz kojih je proizišla navodna povreda iz članka 4. stavka 2. točke 4. Pravilnika od 14. prosinca 2019 ., prema kojem je liječnik odgovoran ako svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije; da su na okolnost događaja od 30. studenoga 2017. saslušani prijavitelji (njih troje) i tri svjedoka prijavitelja (OŽ, CŽ, ĐŽ i ZŽ) i jedan njezin svjedok ĆŽ i ona kao stranka; da su na okolnost događaja od 6. ožujka 2018. saslušani svjedoci, prijavitelji ĐŽ, FŽ i ZŽ) i jedan njezin svjedok VŽ i ona kao stranka te da su vezano za događaj od 9. veljače 2021. saslušana ona kao stranka i tri svjedoka prijavitelja ŠŽ, BŽ i ZŽ.

2.1 Vezano za događaj koji se zbio 30. studenoga 2017., istaknula je da je ocjena o postojanju povrede utemeljena samo na iskazima prijavitelja, zainteresiranih za ishod postupka i svjedokinje CŽ koja je protiv nje pokrenula 19. listopada 2018. parnični postupak radi naknade štete pod poslovnim brojem Pn -100/2018 pred Općinskim sudom u Dubrovniku, dakle, tvrdi, svjedokinje koja je zainteresirana za ishod upravnog postupka. Istaknula je i da ostali ispitani svjedoci OŽ, ĐŽ i ZŽ nisu imali neposrednih saznanja o navodnom događaju, da nitko tko osobno nije zainteresiran za spor nije čuo niti vidio nastali događaj, da nije jasno kad svi svjedoci kazuju da je ona samo uletjela u kuhinju i izvrijeđala ih, što je potpuno nelogično i neživotno. Istaknula da nije uzet u obzir ni iskaz koji je dala i činjenicu da je ona zatražila zaštitu od ravnatelja ZŽ da ju zaštiti od prijetnji i zastrašivanja koje joj je uputio prijavitelj SŽ 30. studenoga 2017. u kuhinji Odjela za neurologiju (uputio joj, tvrdi, prijetnju riječima Izletjet ćeš ti odavde kad-tad, upamti što ti ja kažem), a što je i prijavila ravnatelju, njegovim pomoćnicima i voditeljici za pravne poslove te HLK-u. Ocijenila je i nelogičnim da bi ona bez ikakva povoda ušla u kuhinju i izvrijeđala kolege te nejasnim zbog čega nisu pravno relevantna saznanja koje svjedokinja ĆŽ ima o predmetu događaja. Smatra i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu upravnog spora, kada je odbio saslušati predložene svjedoke koji imaju bilo posredna bilo neposredna saznanja o konkretnom događaju (tvrdi da je riječ o svjedocima H, O i GŽ), kada je povjerovao svjedocima koji ili nemaju neposredna saznanja ili onima koji su osobno zainteresirani za uspjeh prijavitelja u sporu i kada je svjedokinju ĆŽ ispitivao na okolnosti od 1. prosinca 2017., umjesto o događaju koji se zbio 30. studenoga 2017.

2.2. Vezano za događaj od 6. ožujka 2018. i da je, kako ju se tereti, toga dana na recepciji pred pacijentima nazvala UŽ kriminalcem i optužila da ulazi s liječničkim šiframa i mijenja nalaze kako bi pogodovao određenim liječnicima, istaknula je da je prijava u tom dijelu trebala biti odbačena, s obzirom na kazivanje samog UŽ na raspravi od 9. studenoga 2020., kada je kazao da navedenog dana nije bio prisutan u prostorijama Opće bolnice Dubrovnik i da nikada nije čuo za njezine izjave. Smatra da nije jasno kako se u kontekstu iskaza svjedoka UŽ i u situaciji kada on nikada nije podnio ikakvu prijavu mogao voditi ikakav disciplinski postupak i da je mogla biti proglašena disciplinskim odgovornom. Smatra i da je i u tom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da su ključne činjenice utvrđene samo na temelju izjave ĐŽ i da je posljedično tomu pogrešno primijenjen materijalni propis.

2.3. Vezano za događaj od 9. veljače 2021., istaknula je da je na svom Facebook profilu napravila copy-paste linka na određeni tekst, da konkretni tekst ne održava njezino stajalište i da nije jasno na temelju čega je zaključeno da je riječ o činu usmjerenom ka gubitku povjerenja korisnika u Opću bolnicu Dubrovnik i njene zaposlenike kao i narušavanje ugleda navedene bolnice. Ocijenila je promašenim navod da bi navedenom objavom vrijeđala ili klevetala kolege i time utjecala na ugled liječnika unutar bolnice i ugled same bolnice.

2.3. Zaključno je istaknula da je način utvrđenja ključnih činjenica protivan i članku 3. Pravilnika o disciplinskom postupku, da nije odgovorna ni za ijednu povredu koja joj je stavljena na teret, da nije utvrđeno ni objašnjeno na koji način je njezinom objavom došlo do narušavanja ugleda bolnice te da je, s tim u vezi, trebalo ocijeniti prirodu izjave, motiv postupanja, vjerodostojnost obznanjenih informacija, šteta koju je pretrpio poslodavac, javni interes povezan s obznanjenim informacijama i razmjernost sankcije, što, tvrdi, nije učinjeno. Istaknula je i da nije obrazloženo zbog čega se njezino postupanje kvalificira kao teška disciplinska povreda, da je članica drugostupanjskog vijeća IB trebala biti izuzeta od odlučivanja, odnosno tražiti otklon, jer je zajedno s EŽ, članicom Časnog suda, bila suautorica članaka, publikacija i tumačenja, da je trebala biti dokazana namjera u počinjenje povreda i da je nastupila i zastara disciplinskog postupka. Stoga je zatražila poništiti presudi i da Sud sam riješi upravnu stvar, a podredno vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti. Istaknuo je da se sud u osporenoj presudi argumentirano i detaljno osvrnuo na sve tužbene navode i vezano za pitanje nevažećeg pravilnika, (ne)saslušanja predloženih svjedoka, prigovora zastare i na ostale prigovore prijavljene liječnice, tužiteljice. Ocijenio je da je sud pravilno i cjelovito utvrdio pravo stanje stvari na temelju valjano obrazložene ocjene dokaza i na temelju utvrđenog pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom i pravilnom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitost odluka, koje su donijete unutar disciplinskog postupka, koji se vodio protiv prijavljene liječnice, tužiteljice po prijavi, zahtjevu podnositelja, Opće bolnice Dubrovnik od 12. rujna 2018. i 22. veljače 2021. koji su spojeni zahtjevom od 21. ožujka 2022. (izmijenjen zahtjevom od 26. travnja 2022.) zbog počinjenja teške disciplinske povrede iz članka 50. stavka 1. podstavka 4. Zakona o liječništvu („Narodne novine“, broj: 121/03. i 117/08., u daljnjem tekstu: ZoL), odnosno članka 4. stavka 2. točke 4. Pravilnika o disciplinskom postupku Hrvatske liječničke komore (ili skraćeno: HLK) od 14. prosinca 2019. (objavljen je na oglasnoj ploči 16. prosinca 2019., a stupio je na snagu 24. prosinca 2019.; u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji je primijeniti u konkretnom predmetu s obzirom na trenutak pokretanja disciplinskog postupka.

6.1. Osporenim rješenjem odbijena je žalba prijavljene liječnice dr.sc. HŽM i potvrđena je odluka Hrvatske liječničke Komore Klasa: 052-02/21- 03/06, Urbroj: 385-02/05-22-24 od 28. travnja 2022., kojom je ona u ponovljenom postupku proglašena disciplinski odgovornom da je počinila disciplinsku povredu iz članka 4. stavka 2. točke 4. Pravilnika, te joj je na temelju članka 73. stavka 1. točke

1. Pravilnika izrečena disciplinska mjera ukora.

7. Pokazalo se i u žalbenom stadiju postupka spornim je li prijavljena liječnica počinila tešku disciplinsku povredu iz članka 4. stavka 2. točke 4. Pravilnika, kako je ona činjenično opisana i pravno okvalificirana kao povreda Kodeksa medicinske etike i deontologije HLK-a. Tužiteljica je prigovorila i zastari vođenja disciplinskog postupka. Smatra i da je u konkretnom predmetu primijenjen nevažeći pravilnik o disciplinskom postupku i da je IB, jedna od članica vijeća tuženika, trebala biti izuzeta od odlučivanja o njezinoj žalbi, s obzirom na njezin odnos sa članicom Časnog suda EŽ.

8. Sud ocjenjuje da nije osnovan općeniti prigovor žaliteljice o primjeni nevažećeg pravilnika o disciplinskom postupku, jer je u konkretnom predmetu pravilno primijenjen Pravilnik (iz prosinca 2019.), ako se uzme u obzir trenutak pokretanja postupka disciplinskog postupka i ako se uzme u obzir da je on povoljniji za prijavljenu liječnicu zbog razloga kojeg je obrazložio prvostupanjski sud, a koje pravilnim i pravno utemeljenim prihvaća i ovaj Sud.

9. Sud smatra da suautorstvo u izradi znanstvenih i stručnih radova predstavlja samo oblik profesionalne suradnje, koja se ne može podvesti pod okolnost koja bi sama za sebe upućivala na sumnju u nepristranost i objektivnost u odlučivanju članice vijeća IB i koja bi dovela do njezina otklona od obavljanja sudske dužnosti pri odlučivanju o žalbi u smislu odredbi članka 8. Pravilnika.

10. U vezi prigovora zastare vođenja disciplinskog postupka primjenom odredbe članka 61. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., u daljnjem tekstu: ZKP), a vezano za događaje od 12. rujna 2018. i 6. ožujka 2018., valja istaknuti sljedeće.

11. Člankom 57. stavkom 4. ZoL-a je propisano da pokretanje i vođenje postupka za disciplinske povrede koje imaju obilježja kaznenog djela zastarijeva po propisima kaznenoga materijalnog prava.

11.1. Prema odredbi članka 12. Pravilnika pokretanje i vođenje postupka za disciplinske povrede koje imaju obilježja kaznenog djela zastarijeva po propisima kaznenoga materijalnog prava.

12. Tužiteljica je izrijekom potvrdila da je riječ o disciplinskim povredama koje imaju obilježja kaznenog djela uvrede/klevete (iako ocjenjuje da ih nije počinila i da za njih nije odgovorna), no, u biti, smatra da pri ocjeni nastupanja zastara vođenja disciplinskog postupka valja primijeniti ZKP, a ne Kazneni zakon („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., u daljnjem tekstu: KZ).

13. Uzimajući u obzir šestogodišnji rok zastare za ostala kaznena djela iz članka 81. stavka 1. podstavka 6. KZ-a u koja spadaju i kaznena djela uvrede i klevete s obzirom na zapriječenu kaznu te uzimajući u obzir početak i tijek zastare kaznenog, odnosno disciplinskog progona iz članka 82. KZ-a, i ovaj Sud smatra da u konkretnom predmetu nije nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka.

14. Vezano za opstojnost disciplinskog djela i odgovornosti tužiteljice, valja istaknuti sljedeće. Pokazalo se, u biti, spornim je li ona počinila teške disciplinske povrede, kako su one činjenično opisane i pravno okvalificirane. Valja primijetiti da žaliteljica nije osporila zakonitost sadržaja izreke u dijelu povezanosti pravne kvalifikacije utvrđenih teških disciplinskih povreda i njihovog činjeničnog opisa.

15. Odredbom članka 50. stavkom 1. ZoL-a je propisano da je liječnik disciplinski odgovoran ako: – povrijedi odredbe toga zakona, – povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije Komore, – obavlja nestručno liječničku profesiju, – svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije, – ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom određene članske obveze prema Komori.

15.1. Prema odredbi članka 51. ZoL-a statutom ili općim aktom Komore utvrđuju se teže i lakše disciplinske povrede.

15.2. Časni sud Komore može pokrenuti disciplinski postupak po službenoj dužnosti ili na zahtjev pacijenta, odnosno druge zainteresirane osobe, nekog od tijela Komore i na zahtjev ministra nadležnog za zdravstvo (članak 55. ZoL-a).

15.3. Odredbom članka 53. stavka 1. ZoL-a propisano je da se za teže disciplinske povrede liječniku mogu izreći sljedeće disciplinske mjere: – ukor, – javni ukor, – novčana kazna, – privremeno oduzimanje odobrenja za samostalan rad od mjesec dana do godinu dana, – trajno oduzimanje odobrenja za samostalan rad, – privremeno ili trajno ograničenje opsega odobrenja za samostalan rad.

15.4. Prema odredbama članka 4. stavka 2. Pravilnika liječnik je disciplinski odgovoran ako: 1. povrijedi odredbe ZoL-a, 2. povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije HLK, 3. obavlja nestručno liječničku profesiju, 4. svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije, 5. ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom određene članske obveze prema HLK.

15.5. U skladu s člankom 4. stavkom 3. Pravilnika teške povrede su one povrede navedene u stavku 2. toga članka koje s obzirom na okolnosti slučaja imaju teže značenje s obzirom na važnost, prirodu povrijeđenog dobra, visinu materijalne štete ili težinu druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena odnosno propuštena.

16. Nije sporo da je tužiteljici, prijavljenoj liječnici stavljeno na teret da je: 1. dana 30. studenog 2017. pred svjedocima doc. prim. dr. sc. SŽ, dr. med. nazvala kriminalcem, OŽM, dr. med. „smradom“, LŽ, dr. med. stokom, a NŽ, dr. med. kriminalcem, 2. dana 6. ožujka 2018. na recepciji pred pacijentima nazvala FŽ kriminalcem i optužila da ulazi s liječničkim šiframa i mijenja nalaze kako bi pogodovao određenim liječnicima te 3. dana 9. veljače 2021. na društvenim mrežama, odnosno na svom facebook profilu objavila tekst kojim navodi da su liječnici ubili branitelja (pok. pacijenta C) koji je usmjeren ka gubitku povjerenja korisnika u Opću bolnicu Dubrovnik i njene zaposlenike kao i narušavanju ugleda navedene bolnice.

16.1. Časni sud je zaključio da je ona opisanim postupanjem povrijedila Kodeks medicinske etike i deontologije HLKa, čime je počinila tešku disciplinsku povredu iz članka 4. stavka 2. točke 4. Pravilnika, te joj je, na temelju odredbe članka 73. stavka 1. točke Pravilnika, izrečena disciplinska mjera ukora.

17. Analizirajući sadržaj tužbenih navoda koji su, u bitnom, isti onima koje je istakla i u žalbi protiv prvostupanjske disciplinske odluke, tužiteljica, u biti, nije konkretno osporila ocjenu vjerodostojnosti izvedenih personalnih i pisanih dokaza. Sud mora primijetiti da su disciplinska tijela dala detaljnu i podrobnu ocjenu svakoga pojedinog personalnog dokaza i pisanih dokaza koje je ono detaljno analiziralo u kontekstu i dovodeći ih u vezu međusobno.

18. Navodi tužiteljice se uglavnom svode na iznošenje pravnih stajališta koja nemaju utemeljenje u mjerodavnom propisu, ali i na ne potkrijepljene tvrdnje o nevjerodostojnosti i neobjektivnosti saslušanih svjedoka koje nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka ali i na tvrdnje koje ona nije dokazala predloživši sudu izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza u cilju utvrđenja suprotnoga. Oni se uglavnom svode na općenito i puko osporavanje ocjena i utvrđenja disciplinskih tijela. Valja primijetiti i da tužiteljica, iznoseći razloge osporavanja zakonitosti osporenih odluka, nije uopće zašla u sadržaj personalnih dokaza, iskaza svjedoka a niti je (konkretno) osporila podrobno iznesen i analiziran sadržaj izvedenih dokaza i ocjenu tih dokaza koje je dalo disciplinsko tijelo te zaključke vezano za rezultate dokaznog postupka i ključne dvojbene činjenice uz osvrt na prigovore prijavljene liječnice.

19. Osporene disciplinske odluke ali i osporena presuda su dostatno razumljivi i u njima su sadržani detaljno obrazloženi razlozi o ključnim činjenicama te ne postoji ikakva proturječnost sa sadržajem izvedenih dokaza.

20. S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza i spisa predmeta upravnog tijela (poglavito zapisnika o održanim raspravama kada su saslušani svjedoci i kada je iskaz dala i prijavljena liječnica), Sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim utvrđenje da je tužiteljica počinila tešku povredu službene dužnosti koja joj stavljena na teret na način kako je to činjenično opisano i pravno okvalificirano u izreci osuđujuće prvostupanjske odluke. Sud ocjenjuje tako utvrđenim i s obzirom na to da tužiteljica nije tijekom spora dokazala suprotno, odnosno sudu predložila izvođenje prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnog onoga što je utvrđeno u disciplinskom postupku.

21. Valja primijetiti i da tužiteljica nije navela konkretne okolnosti i činjenice radi čijeg razjašnjenja i utvrđenja je predložila saslušati svjedoke ĆŽ, ČŽ, PŽ, TŽ, DŽ, GŽ, MŽ, VŽ, ŽŽ, JŽ, RŽ, KŽ. Iz navoda tužiteljice nije razvidno jesu li navedeni svjedoci imali ikakvih konkretnih neposrednih ili posrednih saznanja i nije razvidno o kojem konkretnom događaju su oni trebali svjedočiti. Okolnosti i činjenice zbog kojih su predloženi su općeniti, zbog čega je sud u kontekstu sadržaja spisa predmeta upravnog tijela i sadržaja izvedenih dokaza tijekom disciplinskog postupka, pravilno postupio, kada je odbio navedene dokazne prijedloge. To se odnosi i na njezin prijedlog da ju se sasluša kao stranku. Štoviše, ona je dala iskaz (koji je dopunjen u ponovnom postupku) te se imala prilike izjasniti o svim bitnim činjenicama i okolnostima vezano (ne)postojanje disciplinskih povreda. Osim toga, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te on nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi u skladu s odredbama članka 49. stavka 1. i 4. ZUS-a, a zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tomu koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom predmetu izvesti i kako bi trebao ocijeniti dokaze.

22. Vezano za prigovor tužiteljice da disciplinski sudovi nisu izveli sve dokaze koje je ona predložila, valja istaknuti da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenog rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane utvrđuje ona slobodnom ocjenom na temelju savjesne i brižljive ocjene svakoga dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbama članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Valja istaknuti i da službena osoba u upravnom postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima koje ocijeni prikladnim za dokazivanje.

23. Uzimajući u obzir i pravila o teretu dokazivanja i ovaj Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilno postupio disciplinski sud, kada je, nakon što je cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka ili temeljno procesno načelo pa ni načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, proglasilo disciplinski odgovornom prijavljenu liječnicu te joj je zakonito uz razumno i dostatno obrazloženje, na temelju članka 73. stavka 1. točke 1. Pravilnika, izrekao disciplinsku mjeru ukora. Osporene odluke su dostatno razumljive i obrazložene, one sadrže argumentirane i detaljne razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranaka.

24. U izloženom je zakonito postupio prvostupanjski sud, kada je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, razumno i dostatno obrazloživši, odbio tužbeni zahtjev. Ne postoji ni kontradikcija između izreke i obrazloženja koje sadržava razloge vezano za utvrđeno činjenično stanje.

25. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

26. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Sanja Štefan