Poslovni broj: Usž-1399/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja Stella di Mare Selce j.d.o.o., Selce, Šetalište Ivana Jeličića 34, OIB: 39521301292, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Osječka 50, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I - 2143/2025-8 od 5. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Stella di Mare Selce j.d.o.o., Selce i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2143/2025-8 od 5. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2143/2025-8 od 5. ožujka 2026. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116-02/25-01/370, urbroj: 443-02-02-08-25-6 od 30. rujna 2025. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Pobijanim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju da podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje za neprijavljene radnike SO i ZO te da u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske uplati za svakog neprijavljenog radnika iznos od 6.630,00 eura, odnosno ukupno 13.260,00 eura, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tuženika.
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobijana presuda nije zakonita niti pravilna, budući da je donesena uz nedostatnu ocjenu relevantnih činjenica, pogrešnu primjenu materijalnog prava te uz procesne propuste koji su mogli utjecati na zakonitost odluke. Smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi na nedvojben način da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi bitni elementi radnog odnosa u smislu odredbe članka 10. Zakona o radu. Prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje ugovorene ili stvarno isplaćivane naknade za rad, niti je analizirao postoji li odnos pravne i organizacijske podređenosti koji bi upućivao na zaključak da se radi o radu u okviru organiziranog radnog procesa poslodavca. Sama činjenica da su određene osobe zatečene u prostoru poslodavca i da su obavljale određene poslove, sama po sebi, bez dodatnih elemenata, ne može biti dostatna za zaključak o postojanju radnog odnosa. Smatra da je zadaća prvostupanjskog suda bila provesti temeljitu pravnu analizu osporenih rješenja i na odgovarajući način obrazložiti svoje utvrđenje jesu li ista zakonita ili nisu, što je u konkretnom slučaju izostalo, pa je pobijana presuda nezakonita u cijelosti. Smatra da je za primjenu odredbe članka 7. stavka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada nužno nedvojbeno utvrditi postojanje prethodnih utvrđenja neprijavljenog rada u zakonom propisanom razdoblju, kao i njihovu pravnu relevantnost u konkretnom slučaju. Iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi da je sud proveo takvu analizu na način koji bi omogućio jasan i provjerljiv zaključak o ispunjenju zakonskih pretpostavki za primjenu strože mjere. Predlaže da ovaj Sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezu donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene presude.
4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja u kojem u bitnom navodi da predmetni rad s obzirom na narav i vrstu posla i ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos i koji se mora prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje te se mora ishodovati dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj te u tom smislu upućuje na članak 10. Zakona o radu ("Narodne novine", 93/14. – 64/23.). U pogledu navoda tužitelja da primjena najstrože kaznene mjere u ovom slučaju predstavlja proizvoljno postupanje i neosnovanu odluku, što je u suprotnosti s načelom zakonitosti propisanim člankom 6. Zakona o općem upravnom postupku te da izrečena novčana kazna predstavlja nerazmjernu mjeru, s obzirom na okolnosti slučaja, tuženik ističe da je utuženo rješenje donio sukladno odredbi članka 7. stavka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, a kako se radi o kogentnoj zakonskoj normi, nema mogućnosti primjene one mjere za ispunjenje obveze koja bi za stranku bila povoljnija. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je neposrednim opažanjem više inspektorice rada 24. rujna 2025. u poslovnim prostorijama Kavane Stella di Mare, na adresi Selce, Šetalište Ivana Jeličića 34, u kojem prostoru posluje tužitelj kao poslodavac, utvrđeno da su na radu zatečeni radnici SO, državljanin Sjeverne Makedonije, koji je zatečen u kuhinji ugostiteljskog objekta u obavljanju poslova kuhara i ZO, državljanin Republike Srbije, zatečen u obavljanju poslova konobara. Navedeni su na zapisnik inspekcijskog nadzora od 24. rujna 2025. saslušani na okolnost svoga rada kod tužitelja kao poslodavca u svojstvu svjedoka te su izjavili da ugovor o radu nisu potpisali prije početka rada niti im je uručena pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, a također nisu prijavljeni na mirovinsko osiguranje, niti im je izdana dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj.
8. Prvostupanjski sud je održao raspravu 26. veljače 2026. i na taj način sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima dao strankama mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", broj 151/22. – dalje: ZSNP) propisano je da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji, s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca, ima obilježja radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja, između ostalog i obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada.
10. Člankom 112. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) propisano je da kada se radi o osiguranicima iz članka 9. stavka 1. točke 1. – 7. tog Zakona obveznici su dužni podatke o početku osiguranja dostaviti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.
11. Odredbom članka 7. stavka 2. ZSNP propisano je da će nadležni inspektor u roku 8 dana od dana utvrđivanja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1 ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana kada je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni da početka rada i uplate iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da ako se kod istog poslodavca tijekom slijedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenog rada, ponovno utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu s člankom 7. stavkom 2., pri čemu se iznos obveze uplate povećava na 6.630,00 eura za svakog nepri javljenog radnika.
12. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetni rad u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 1. ZSNP predstavlja neprijavljeni rad jer tužitelj prije početka rada, koji ima obilježja rada za koji se zasniva radni odnos, radnike nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje. Pravilno je, s obzirom na navedeno, prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 7. stavka 3. ZSNP i naložio tužitelju da radnike prijavi na obvezno mirovinsko osiguranje i uplati u Državni proračun Republike Hrvatske za svakog od njih zakonom propisani iznos od 6.630,00 eura, jer je nedvojbeno utvrđeno da je u razdoblju od šest godina koje prethode utvrđenju neprijavljenog rada treći put ili svaki slijedeći put, računajući od dana stupanja na snagu Zakona, neposrednim opažanjem inspektora rada bio utvrđen neprijavljeni rad kod tužitelja.
13. Imajući na umu navedeno prvostupanjski sud je, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i potpuno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
