Poslovni broj: Usž-1325/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu, Vraniczanya 6, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i šumarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi odbijanja zahtjeva za isplatu , odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I - 457/2025-6 od 29. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja VL iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-457/2025-6 od 29. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-457/2025-6 od 29. siječnja 2026. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/II-034-08/24-01/864, urbroj: 525-14/103-25-3 od 24. ožujka 2025.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. U žalbi u bitnom navodi da se u spisu nalazi privremeno rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, [obrt] od 2. svibnja 2024. iz kojeg je vidljivo da je u objektu koji je predmet ovog postupka odobreno pružanje ugostiteljskih usluga, vrsta izletište na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu upisanom u upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava sa sjedištem u [adresa] čiji je on nositelj. Također je za isti objekt izdana građevinska dozvola pri čemu ista ne bi bila izdana da nije izdana i uporabna dozvola. Ističe da nije njegova krivnja za sporost administracije, zbog čega nije mogao ishoditi uporabnu dozvolu pravovremeno prema uvjetima natječaja i ne može ga se okriviti zbog sporosti administracije. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ , 36/24.), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su tužitelj i Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u sklopu provedbe natječaja sklopili Ugovor o financiranju od 13. siječnja 2021. za projekt uspostavljanja dopunske djelatnosti izletišta na [obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo] (dalje: Ugovor o financiranju). Tužitelju je na temelju zahtjeva za isplatu prve rate isplaćena prva rata potpore te je 23. prosinca 2022. podnio zahtjev za produljenje roka dostave konačnog zahtjeva za isplatu, a što mu je i odobreno te je 10. ožujka 2023. sklopljen dodatak br. 1. Ugovoru o financiranju kojim je tužitelju produžen rok za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate do 12. travnja 2024. Nadalje, proizlazi da je tužitelj 10. svibnja 2024. podnio zahtjev za isplatu druge, odnosno konačne rate. Tijekom administrativne kontrole tuženik je zahtjevom za dopunu/obrazloženje/ispravak od 10. srpnja 2024. pozvao tužitelja da, među ostalim, dostavi uporabne dozvole za stavku plana aktivnosti "rekonstrukcija dijela prizemlja kuće za izletište" bruto građevinske površine 110,6 m[2] i "izgradnja natkrivene terase – vanjske pečenjare" bruto građevinske površine 30 m[2] . Međutim, tužitelj nije dostavio dokumentaciju koju je pozvan dostaviti pa je Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju zaključila da je tužitelj time prekršio odredbe Poglavlja 3.3. stavka 4. Natječaja te je odlukom od 20. rujna 2024. odbijen zahtjev tužitelja za isplatu konačne rate, protiv koje odluke je tužitelj izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika u ovom upravnom sporu od 24. ožujka 2025. odbijena.
7. Dakle, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da tužitelj za predmetne nekretnine nije ishodio uporabne dozvole te da je postupak u tijeku pa stoga tužitelj po pozivu tuženika za dopunu zahtjeva nije dostavio uporabne dozvole koje se odnose na prijavljenu aktivnost projekta jer istom u trenutku podnošenja zahtjeva nije ni raspolagao.
8. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, tužitelj je osnovano odbijen sa zahtjevom za isplatu potpore pozivom na odredbu članka 18. Pravilnika o provedbi mjera programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. („Narodne novine“ 91/19., 37/20., 31/21., 134/21., 10/23., 56/23. – dalje: Pravilnik) kojom je propisano da su uvjeti natječaja pravno obvezujući i njima se na detaljan način propisuju uvjeti i kriteriji koje korisnik mora zadovoljiti. Pored toga osnovano upućuje prvostupanjski sud i na odredbu članka 31. stavka 2. Pravilnika kojom je propisano kako se ugovorom o financiranju određuju opći i posebni uvjeti, rokovi, prava i obveze korisnika i Agencije za plaćanje, iznos dodijeljene potpore, isplata sredstava te uvjeti za raskid ugovora.
9. S obzirom na uvjete natječaja i odredbe Pravilnika tužitelj je bio u obvezi uz zahtjev za isplatu druge, odnosno konačne rate, a najkasnije po pozivu tuženika za dopunu zahtjeva, dostaviti uporabne dozvole kojima dokazuje provedbu svih aktivnosti navedenih u planu koji čini privitak sklopljenog ugovora o financiranju pa tako i uporabne dozvole kojima dokazuje provedbu aktivnosti, a što tužitelj nije učinio.
10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
