Poslovni broj: Usž-918/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DOMUS INTERIJERI d.o.o., sa sjedištem u Maloj Subotici, Glavna 29a, OIB: 24978521252, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4573/2025-10 od 16. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja DOMUS INTERIJERI d.o.o., Mala Subotica i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4573/2025-10 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbačena je tužba, a u točki II. izreke odbačen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere brisanjem tužitelja iz Evidencije poslodavca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.

2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da zapisnik nema svojstvo upravnog akta i da se protiv zapisnika ne može izjaviti žalba, već da isti služi kao dokumentacijska osnova za eventualne daljnje upravne akte. Ističe da temeljem predmetnog zapisnika nije donesen upravni akt protiv kojeg bi tužitelj mogao izjaviti pravni lijek, već je tužitelj na temelju zapisnika uvršten na Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Smatra da je jedina njegova preostala mogućnost za ostvarivanje pravne zaštite bila pokretanje upravnog spora radi ocjene zakonitosti postupanja tuženika. Naposljetku navodi da se prvostupanjski sud nije mogao upustiti u ispitivanje zakonitosti tužbe prije donošenja odluke o privremenoj mjeri, za određivanje koje su smatra kumulativno ispunjene sve pretpostavke. Predlaže da Sud preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je prvostupanjski sud jasno obrazložio svoju odluku. Ističe da je pogrešno shvaćanje tužitelja da je samo zapisnik bio temelj utvrđenja neprijavljenog rada kod tužitelja jer da je temeljem zapisnika tuženik poduzeo mjere u vidu podnošenja optužnog prijedloga zbog sumnje na prekršaje iz Zakona o radu i Zakona o mirovinskom osiguranju te donošenja upravnog rješenja temeljem Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Smatra da tužitelj nije u pravu kada navodi da je sud prvo morao odlučiti o privremenoj mjeri pa tek onda o meritumu spora jer isto ne proizlazi iz Zakona o upravnim sporovima. Pritom ističe da osim toga ni pretpostavke za određivanje privremene mjere nisu ispunjenje. Proizlazi da predlaže odbiti žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS -a, Sud ocjenjuje da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje osporava, kao niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti postupanja tuženika, koje se sastoji u tome da je tuženik uvrstio tužitelja u javno dostupnu Evidenciju poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (dalje: Evidencija). Upis tužitelja u Evidenciju proveden je na temelju Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata i Obavijesti o utvrđenom postojanju neprijavljenog rada.

7. Sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a ocijenivši da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora . Pritom je izrazio pravno shvaćanje da je tužitelj ovlašten u upravnom postupku pred Državnim inspektoratom i u eventualnom upravnom sporu radi ocjene zakonitosti pripadajućeg rješenja osporavati utvrđenja iz zapisnika o nadzoru provedenom u tom postupku.

8. Dakle, u ovom postupku sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora.

9. Prije svega, ovaj Sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o drugom postupanju iz područja upravnog prava kakvo ima u vidu odredba članka 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), a budući da tuženik samo ažurira Evidenciju na temelju obavijesti Državnog inspektorata, kojoj prethodi inspekcijski postupak i zapisnik/rješenje Državnog inspektorata. U konkretnom slučaju doneseno je rješenje kojim je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada kod tužitelja. Takvo utvrđenje tužitelj je ovlašten osporavati podnošenjem tužbe radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke.

10. Osim na podnošenje tužbe radi ocjene zakonitosti rješenja kojim je utvrđen neprijavljeni rad, tužitelj je ovlašten u upravnom sporu radi ocjene zakonitosti tog rješenja zahtijevati izdavanje privremene mjere.

11. Dakle, tužitelj u svakom slučaju nije bez pravne zaštite u odnosu na svoja traženja, kako u pogledu meritornog odlučivanja tako niti u pogledu izdavanja privremene mjere. Međutim, nije ovlašten svoja traženja vezana uz pojedini predmet koji se rješava u upravnom postupku razdvojeno ostvarivati tužbom radi ocjene zakonitosti upravnog akta i tužbom radi ocjene zakonitosti postupanja.

12. Slijedom navedenog, ocjena je ovog Suda da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora u smislu odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

13. S obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić