Poslovni broj: Usž-1250/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boro Rajić, odvjetnik u Splitu, Poljička cesta 26d, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi odbacivanja zahtjeva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2371/2025-15 od 27. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice TĐ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2371/2025-15 od 27. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2371/2025-15 od 27. siječnja 2026. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, klasa: UP/I -714- 01/24-03/12, urbroj: 514-03-03/01-25-15 od 3. rujna 2025. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II . izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba procesnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se obrazloženje prvostupanjske presude ne podudara s činjeničnim stanjem koje je utvrđeno u predmetnom postupku, odnosno s kronologijom događaja, a isto tako prvostupanjski sud potpuno pogrešno izvodi pravne zaključke iz samog činjeničnog stanja, odnosno pogrešno primjenjuje materijalno i procesno pravo. S obzirom da tuženik do 22. kolovoza 2024., kada je ona povukla zahtjev za otpust iz javnobilježničke službe, nije otpremio rješenje o njenom zahtjevu, jasno je da tuženik nakon odustanka, odnosno njezinog povlačenja zahtjeva za otpust iz javnobilježničke službe, više nije bio ovlašten otpremiti rješenje od 16. kolovoza 2024. te da je nakon zaprimanja njezinog povlačenja zahtjeva za otpust iz javnobilježničke službe trebao donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak povodom njezinog zahtjeva od 12. kolovoza 2024. U krajnjem slučaju datum donošenja rješenja i datum otpreme rješenja kojeg donosi ministar u ovakvom slučaju moraju se podudarati, odnosno rješenje koje je ministar navodno donio 16. kolovoza 2024., moralo joj se otpremiti istog dana. S obzirom da to nije napravljeno, što potvrđuje i sam tuženik, tada je jasno da je odustanak od ranije podnijetog zahtjeva učinjen u skladu s člankom 46. Zakona o općem upravnom postupku. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i tuženiku naloži plaćanje troškova predmetnog postupka, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a sve to uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu suprotno stavu tužiteljice, smatra da prvostupanjski sud nije povrijedio pravila sudskog postupka, da je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje i da je ispravno primijenio materijalni propis te da je potpuno i cjelovito u presudi obrazložio svoju odluku i zauzeo ispravna stajališta te da nije povrijedio odredbe Zakona o upravnim sporovima vezano za sadržaj presude. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužiteljica 22. kolovoza 2024. neposredno tuženiku predala podnesak kojim povlači ostavku odnosno zahtjev za otpust na obnašanje službe javnog bilježnika, a koji je zatražila s danom 16. kolovoza 2024. Iako je nesporno da je tuženik rješenje o prestanku javnobilježničke službe otpremio 23. kolovoza 2024. odnosno dan nakon zaprimanja podneska tužiteljice kojim povlači zahtjev za otpust, navedeno postupanje nije u suprotnosti s odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o javnom bilježništvu kao posebnom propisu. Smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju prestanka javnobilježničke službe radi o deklaratornom rješenju tuženika kojim se utvrđuje nastup relevantne činjenice. Naime, ostavka je po svojoj definiciji jednostrana izjava volje te je tuženik sukladno odredbi članka 19. stavka 1. točke 3. i stavka 2. točke 3., a na temelju stavka 3. Zakona o javnom bilježništvu donio rješenje i sam utvrdio nastup zakonom propisane posljedice, a u konkretnom slučaju nije bilo potrebno niti da radi osiguranja urednog obavljanja službe ministar odredi drugi dan prestanka službe javnog bilježnika, budući da tužiteljica, zbog prethodnog pravomoćnog rješenja o privremenom udaljenju iz javno bilježničke službe, službu javnog bilježnika nije obavljala te je umjesto nje javno bilježničku službu u njezinom sjedištu obavljao određeni vršitelj dužnosti javnog bilježnika. Tvrdnje tužiteljice da je pobijano rješenje trebalo donijeti i otpremiti istog dana nemaju normativno uporište. Sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu tužiteljici je utvrđen prestanak službe javnog bilježnika 16. kolovoza 2024. Slijedom navedenog, a s obzirom da je u provedenom upravnom sporu prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik donio pravilno i zakonito rješenje, tuženik predlaže podnesenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ , broj 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica 12. kolovoza 2024. tuženiku podnijela zahtjev za otpust na obnašanje službe javnog bilježnika u kojem je navela da podnosi ostavku na obnašanje službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024. temeljem članka 19. stavka 1. točke 3. Zakona o javnom bilježništvu. Tuženik je povodom zahtjeva tužiteljice donio rješenje klasa: UP/I -714-01/24-03/12, urbroj: 514-03-02/01-24-02 od 16. kolovoza 2024. kojim je tužiteljici, javnom bilježniku iz Solina utvrdio prestanak službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024. kako je to ista i zatražila u svom zahtjevu. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica 22. kolovoza 2024. tuženiku dostavila podnesak kojim je povukla zahtjev za otpust na obnašanje službe javnog bilježnika koji je zatražila s danom 16. kolovoza 2024. Osporenim rješenjem tuženika od 3. rujna 2025. odbačen je zahtjev tužiteljice za povlačenje zahtjeva za otpust iz javnobilježničke službe kao nepravovremen.

7. Prema odredbi članka 19. stavka 1. točke 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22.) služba javnog bilježnika prestaje pismenom ostavkom, dok je stavkom 2. točkom 3. istog članka Zakona propisano da u slučaju pisane ostavke javnog bilježnika služba prestaje istekom roka određenog u zahtjevu za otpust iz službe, o čemu sukladno stavku 3. ovoga članka ministarstvo donosi rješenje kojim utvrđuje prestanak službe.

8. Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da javni bilježnik može u svako doba zahtijevati da bude otpušten iz službe. Zahtjev se pismeno podnosi ministarstvu. U Zahtjevu treba odrediti dan otpuštanja iz službe. Stavkom 2. istog članka Zakona istekom dana iz stavka 1. ovoga članka služba javnog bilježnika prestaje, osim ako radi osiguranja urednog obavljanja službe ministar ne odredi drugi dan. Svoju odluku ministar treba donijeti prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka.

9. Dakle, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku i navedene odredbe Zakona o javnom bilježništvu, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je odbačen zahtjev tužiteljice za povlačenje zahtjeva za otpust iz javnobilježničke službe te postupljeno sukladno navedenim odredbama Zakona o javnom bilježništvu. Naime, u konkretnom slučaju je u vrijeme podnošenja podneska o povlačenju zahtjeva za otpust od strane tužiteljice već nastupila zakonom propisana posljedica prestanka javnobilježničke službe tužiteljice pa stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za obustavu postupka utvrđenja prestanka javnobilježničke službe odnosno usvajanje zahtjeva tužiteljice za povlačenje prethodnog zahtjeva kojim je podnijela ostavku na obnašanje službe javnog bilježnika s danom 16. kolovoza 2024. Dakle, u konkretnom slučaju nije moguća obustava postupka jer je 16. kolovoza 2024., odnosno prije nego što je podnesen odustanak od zahtjeva meritorno odlučeno o zahtjevu tužiteljice za otpustom iz javnobilježničke službe.

10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

11. Žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da nije uspjela niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, a sve na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić