Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5787/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe Banček Beton d.o.o., 2. okrivljene odgovorne osobe ĆV i 3. okrivljenika ĆVV, 1. i 2. okrivljenik zastupani po braniteljici NV, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima, mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/13, 36/15, 46/17 i 152/22) te čl. 116. st. 2. i st. 4. u svezi st. 1. alineja 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22), odlučujući o žalbi 1. okrivljene pravne osobe i 2. okrivljenika odgovorne osobe, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 18. travnja 2025., broj: Pp-763/2025-7, na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. u povodu žalbe 1 okrivljene pravne osobe Banček Beton d.o.o. i 2 okrivljenika ĆV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku I. 1. te se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), 1. okrivljena pravna osoba Banček Beton d.o.o. i 2 okrivljenik odgovorna osoba ĆV

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi:

dana 6.11.2024. u 10:36 na državnoj cesti D20, BP Petrol, u naselju Sveti Križ, vozač ĆVV, rođ.**.**.1981., s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin treće države Uzbekistana, upravljao teretnim motornim vozilom miješalicom za prijevoz betona registarskih oznaka [registarska oznaka] prijevoznika Banček Beton d.o.o. Rakitje, te je u ime i za račun navedenog obavljao javni prijevoz tereta na relaciji Totovec-Prelog suprotno odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, te suprotno odredbama Uredbe EU br.165/2014 te Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u prometu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22),

1. koristili karticu vozača koja nije vozačeva kartica, 3. okrivljeni vozač kritične zgode koristio je u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] opremljenim digitalnim tahografom karticu na ime Ć N rođ.**.**.1961. odnosno koristio je tuđu karticu vozača, a ne personaliziranu karticu vozača, čime je postupljeno protivno odredbama čl. 27. st. 2. Uredbe EU br.165/2014 odnosno počinjen je prekršaj iz čl. 38. st.1. alineja 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika u uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22).

pa da bi time 1. i 2. okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika u uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN br.75/13, 36/15, 46/17 i 152/22) u svezi čl.27 st. 2 Uredbe EU br. 65/2014.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba 1. okrivljene pravne osobe Banček Beton d.o.o. i 2 okrivljenika odgovorne osobe GV je u tom dijelu bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod točkom I. ove presude, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda o ukupnoj novčanoj kazni 1. okrivljenoj pravnoj osobi Banček Beton d.o.o. i 2 okrivljeniku odgovoroj osobi GV tako da se za djelo prekršaja pod točkom I. 2. izreke pobijane presude, izriče novčana kazna 1. okrivljenoj pravnoj osobi Banček Beton d.o.o. u iznosu od 2.400,00 (dvijetisućečetristo) eura i 2 okrivljeniku odgovornoj osobi GV u iznosu od 1300,00 (tisućutristo) eura, koju su okrivljenici dužni platiti u roku od 90 (devedest) dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

IV. U ostalom dijelu, žalba 1. okrivljene pravne osobe Banček Beton d.o.o. i 2 okrivljenika odgovorne osobe GV odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda u odnosu na žalitelje.

V. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), 1. okrivljena pravna osoba i 2 okrivljenik odgovorna osoba su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 90 (devedest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom 1. okrivljena pravna osoba Banček Beton d.o.o., 2. okrivljenik odgovorna osoba ĆV te 3. okrivljenik ĆVV proglašeni su krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkom I) 1., 1. okrivljena pravna osoba, 2. okrivljenik odgovorna osoba i 3. okrivljenik počinili prekršaj iz članka 38. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, a pod točkom I) 2. 1. okrivljena pravna osoba i 2. okrivljenik odgovorna osoba prekršaj iz članka 116. stavka 2. i 4. u vezi stavka 1. alineje 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, za koje su im izrečene novčane kazne i to 1. okrivljenoj pravnoj osobi u ukupnom iznosu od 3.900,00 eura, 2. okrivljeniku odgovornoj osobi u ukupnom iznosu od 1.800,00 eura te 3. okrivljeniku u iznosu od 450,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude 1. okrivljena pravna osoba i 2. okrivljenik odgovorna osoba su po braniteljici pravodobno podnijeli žalbu, navodeći da je podnose iz svih žalbenih razloga, ali sadržajno na izrečenu prekršajnopravnu sankciju. Ističu da bi plaćanje kazne dovelo do nesolventnosti trgovačkog društva te ugrožava radnike, kao i da je kazna disproporcionalna u odnosu na prihode pravne osobe i financijsku situaciju.

4. Žalba 1. okrivljene pravne osobe i 2. okrivljenika odgovorne osobe je bespredmetna u odnosu na točku I.1. izreke, a neosnovana u odnosu na točku I.2. izreke.

5 Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je u odnosu na djelo opisano pod točkom I) 1. sud povrijedio na štetu 1. okrivljene pravne osobe i 2. okrivljenika odgovorne osobe odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano pod navedenom točkom nije prekršaj.

6. Nadalje, u odnosu na prekršaj iz točke I) 1. izreke prvostupanjske presude, kojim su 1. i 2. okrivljenici proglašeni krivima za prekršaj iz članka 38. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, ovaj Sud utvrđuje da činjenični opis djela ne sadrži sva bitna obilježja tog prekršaja.

7. Naime, iz činjeničnog opisa proizlazi da je 3. okrivljenik kao vozač koristio karticu vozača koja nije njegova, odnosno karticu na ime druge osobe, čime je postupio protivno odredbi članka 27. stavka 2. Uredbe (EU) br. 165/2014.

8. Međutim, za odgovornost pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi prema članku 38. stavku 1. točki 1. i stavku 2. citiranog Zakona, nužno je da iz činjeničnog opisa proizlazi da su iste naredile, dopustile ili omogućile vozaču takvo postupanje.

9. U konkretnom slučaju, iz činjeničnog opisa ne proizlazi niti jedna radnja 1. i 2. okrivljenika iz koje bi bilo razvidno da su oni naredili, dopustili ili omogućili 3. okrivljeniku korištenje tuđe kartice vozača, već je opisano isključivo postupanje vozača.

10. Slijedom navedenog, u činjeničnom opisu nedostaje jedno od bitnih obilježja prekršaja koje se odnosi na radnju pravne i odgovorne osobe, zbog čega djelo, na način kako je opisano, ne predstavlja prekršaj za 1. i 2. okrivljenike u smislu citirane zakonske odredbe.

11. Odlučujući dalje o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom u točki I.2. izreke nisu na štetu 1. i 2. okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Naime, na temelju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret pod točkom I.2. izreke, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj sud.

13. Žalbenim navodima u kojima okrivljenici ističu da 3. okrivljenik posjeduje vozačku dozvolu C kategorije izdanu u trećoj državi te da mu je izdana radna dozvola u Republici Hrvatskoj, ne dovodi se u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti pravilna primjena materijalnog prava. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sama radna dozvola, kao ni inozemna vozačka dozvola, ne predstavlja dokaz o ispunjavanju uvjeta stručne osposobljenosti u smislu članka 5. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

14. Suprotno žalbenim navodima, obveza je 1. okrivljene pravne osobe i 2. okrivljenika kao odgovorne osobe osigurati da prijevoz obavlja vozač koji ispunjava sve zakonom propisane uvjete, uključujući i odgovarajuću početnu kvalifikaciju, neovisno o eventualnim administrativnim ili praktičnim poteškoćama u njezinom stjecanju.

15. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na visinu izrečene novčane kazne za djelo pod točkom I. 1., ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona.

16. Pri tome je uzeo u obzir težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika, kao i njihovu raniju prekršajnu kažnjavanost, dok je izrečena kazna za 1. i 2. okrivljenike ublažena ispod zakonom propisanog minimuma, što ukazuje da su u dovoljnoj mjeri cijenjene i olakotne okolnosti.

17. Stoga žalbeni navodi o nesrazmjernosti kazne i teškoj financijskoj situaciji okrivljenika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o kazni, niti opravdavaju njezino dodatno ublažavanje.

18. Slijedom navedenog, žalba 1. okrivljene pravne osobe i 2. okrivljenika odgovorne osobe u odnosu na točku I.2. izreke presude nije osnovana.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članak 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.