Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe INVICTUS d.o.o., zbog prekršaja iz čl. 38.a. st. 1. al. 2. i čl. 47.a. st.1. al. 7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu ("Narodne novine" broj:152/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. listopada 2025., broj: Pp-9514/2025 na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe INVICTUS d.o.o., a u povodu žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljena pravna osoba INVICTUS d.o.o.,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

dana što je dana 07. listopada 2024. godine u 09:15 sati u Karlovcu, teretnim vozilom marke VOLVO registarske oznake [registarska oznaka], dozvolila da njezinim skupom vozila i to teretnim automobilom, registarske oznake i broja BJ 0900PT, koji je opremljen digitalnim tahografskim uređajem, kojem je bilo pridodano priključno vozilo, registarske oznake i broja BJ 0000LT , upravlja vozač ĆO, rođen **.**.1977. godine, koji se kretao autocestom A1 , od smjera Zagreba u smjeru Karlovca, a nadzorom vozača i vozila, na autocesti A1 kod naplatne postaje Karlovac, a rukovao je sa digitalnim tahografskim uređajem, odnosno karticom vozača, na način koji je doveo do tajenja, odnosno prikrivanja podataka o aktivnostima vozača koji su trebali biti pohranjeni na njegovoj kartici vozača, budući da je nadzorom utvrđeno da vozač za vrijeme upravljanja vozilom, u tahografu nije imao umetnutu karticu vozača, čime je postupio suprotno čl. 32. st. 3. Uredbe (EU) br. 165/2014

dakle da bi, pravna osoba dopustila da njihov vozač rukuje sa digitalnim tahografskim uređajem, odnosno karticom vozača, na način koji je doveo do tajenja, odnosno prikrivanja podataka o aktivnostima vozača koji su trebali biti pohranjeni na njegovoj kartici vozača, budući da je nadzorom utvrđeno da vozač za vrijeme upravljanja vozilom, u tahografu nije imao umetnutu karticu vozača

pa da bi time počinila prekršaj kažnjiv po čl. 38.a. st.1. al.2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN 152/22)

2. dopustila da kritične zgode pod toč.1. vozač ĆO u 24satnom razdoblju od dana 20. rujna 2024. godine od 09,28 sati do dana 21.rujna 2024. godine do 09,28 sati, koristi dnevno razdoblje odmora kraće do jednog sata, kada je skraćeno dnevno razdoblje odmora od 9 sati bilo dopušteno, budući da je umjesto propisanih minimalno 9 sati koristio skraćeni dnevni odmor u trajanju od 8 sati i 14 minuta, pri tome ga skrativši za 46 minuta od propisanog minimuma, a što je vidljivo iz Kontrolnog izvješća prekršaja vezano za karticu, na koji način je postupila suprotno odredbi članka 8. st. 2. Uredbe (EU) br. 561/2006 Europskog parlamenta i vijeća,

dakle, da bi pravna osoba dopustila da njihov vozač koristi dnevno razdoblje odmora kraće do 1 sata, kad je skraćeno dnevno razdoblje odmora bilo dopušteno

pa da bi time počinila prekršaj kažnjiv po čl. 47.a. st.1. al.7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN 152/22)

II. Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba INVICTUS d.o.o. proglašena je krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 520,00 eura,. zbog prekršaja iz čl. 38.a. st.1. al. 2. i čl. 47.a. st. 1. al. 7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude pod točkama 1. i 2.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga ističući da je prekršaj počinio isključivo vozač svojim samostalnim radnjama, dok se postupanje pravne osobe ne konkretizira i nije vremenski niti uzročno povezano s postupkom vozača. Sud je izmijenio činjenični opis i generalno podveo obveze pravne osobe pod zakonski opis prekršaja, bez da je utvrdio stvarnu odgovornost okrivljenice.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djela činjenično opisana u izreci prvostupanjske presude nisu prekršaji.

6. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivom i kaznio okrivljenu zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. alineja 2. i članka 47.a stavka 1. alineja 7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, počinjenih u bitnome time što je: – dana 07. listopada 2024. godine u 09:15 sati u Karlovcu dozvolila da njezinim skupom vozila upravlja vozač ĆO, koji je rukovao digitalnim tahografskim uređajem i karticom vozača na način koji je opisano dovodio do prikrivanja podataka o njegovim aktivnostima, budući da je za vrijeme upravljanja vozilom u tahografu nije imao umetnutu karticu vozača, te – da je isti vozač u 24satnom razdoblju od 20. do 21. rujna 2024. godine koristio dnevno razdoblje odmora kraće za 46 minuta od minimalno propisanog skraćenog dnevnog odmora od 9 sati.

7. Člankom 38.a stavka 1. alineja 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je kažnjavanje pravne osobe ako naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću, podatke pohranjene u tahografu ili na kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, ili da rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETRa).

8. Člankom 47.a stavka 1. alineja 7. istog Zakona propisano je kažnjavanje pravne osobe ako naredi, dopusti ili omogući vozaču da koristi dnevno razdoblje odmora kraće do jednog sata, ako je skraćeno dnevno razdoblje odmora dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETRa).

9. Međutim, iz činjeničnog opisa u točki 1. izreke prvostupanjske presude i optužnog prijedloga ne proizlazi konkretna radnja pravne osobe dopuštanja koja prethodi ili uzročno dovodi do nezakonitog postupanja vozača, što je bitan element zakonskog bića prekršaja iz članka 38.a stavka 1. alineja 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.

10. Jednako tako, iz činjeničnog opisa u točki 2. izreke prvostupanjske presude i optužnog prijedloga proizlazi da je okrivljenica navedenu radnju dopuštanja počinila u 24satnom razdoblju od 20. do 21. rujna 2024. godine, dok se nezakonito postupanje vozača očito dogodilo prije navedenog razdoblja, tj. prije 07. listopada 2024. Opis je vremenski i uzročno nelogičan, jer radnja dopuštanja ne može retroaktivno slijediti već izvršeno postupanje vozača, stoga nije utvrđena uzročna veza između radnje okrivljenice i postupanja vozača.

11. Zakonski opis prekršaja, odnosno pravna kvalifikacija, predstavlja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće prekršaja. Stoga sve odlučne činjenice uključujući konkretne radnje ili propuste okrivljenice moraju biti jasno, potpuno i izričito navedene u činjeničnom opisu. U nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja, opisano djelo po zakonu nije prekršaj.

12. Slijedom navedenog, budući da iz izreke prvostupanjske presude ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 38.a stavka 1. alineja 2. i članka 47.a stavka 1. alineja 7. Zakona o radnom vremenu, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu okrivljenice, a postupajući i po službenoj dužnosti i pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu te okrivljenicu, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe.

13. S obzirom da je okrivljenica oslobođena optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenu i tužitelja.