Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11985/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe Invictus d.o.o. za usluge i trgovinu i II okrivljenika odgovorne osobe BŠ, zbog prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj: 75/13., 36., 15., 46/17., 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 27. listopada 2025., broj: Pp-1195/2025-2, na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko – goranske, Policijske postaje Vrbovsko i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljenik pravna osoba Invictus d.o.o. za usluge i trgovinu i II okrivljenik odgovorna osoba BŠ su, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanog u izreci, uz obrazloženje da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj jer u činjeničnom opisu nije navedena mjerodavna Uredba, pa sud smatra da nisu sadržana bitna obilježja prekršaja.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, pozivajući se na članak 194. Prekršajnog zakona, pobijajući odluku o oslobađanju okrivljenika te ističući povredu materijalnog prekršajnog prava. Navodi da je u optužnom prijedlogu naznačeno da je počinjen prekršaj iz članka 32. stavka 3. Uredbe (EU) br. 165/2014, kažnjiv po članku 38.a Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, te da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da djelo nije prekršaj zbog izostanka navođenja Uredbe u činjeničnom opisu. Također smatra da je sud trebao pozvati tužitelja na dopunu optužnog prijedloga.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, sukladno članku 202. stavku 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno oslobodio okrivljenika od optužbe, ali ne iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
6. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, za postojanje prekršaja iz članka 38.a Zakona nije nužna povreda odredbi Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članka 8. AETR-a, budući da se navedeni propisi odnose na vrijeme vožnje, stanke i odmore vozača, odnosno na socijalno zakonodavstvo u cestovnom prometu. U konkretnom slučaju radi se o postupanju koje se odnosi na uporabu tahografa i eventualnu manipulaciju podacima, što je uređeno Uredbom (EU) br. 165/2014, kojom se propisuju uvjeti uporabe i kontrola tahografa u cestovnom prometu. Međutim, navedena uredba ne predstavlja konstitutivni element bića prekršaja, već normativni okvir za ocjenu predstavlja li određeno ponašanje manipulaciju tahografom, dok se biće prekršaja iz članka 38.a Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ostvaruje tek ako pravna ili odgovorna osoba svojim postupanjem naredbom, dopuštanjem ili omogućavanjem uzrokuje takvo ponašanje vozača.
7. Međutim, unatoč navedenom, pravilna je odluka o oslobađanju okrivljenika jer činjenični opis djela ne sadrži sva bitna obilježja prekršaja.
8. Iz činjeničnog opisa proizlazi da se okrivljenicima stavlja na teret da su „dozvolili“ vozaču da tijekom kontrolnog razdoblja u više navrata upravlja vozilom bez umetnute kartice vozača u digitalnom tahografu, čime je vršio manipulaciju podacima.
9. Međutim, iako je u opisu uporabljena zakonska formulacija „dozvolili“, činjenični opis ne sadrži konkretne činjenice iz kojih bi bilo razvidno na koji način su okrivljenici to dozvolili, odnosno koje su njihove radnje ili propusti doveli do takvog postupanja vozača, već se opis svodi isključivo na postupanje vozača, bez konkretizacije radnji ili propusta okrivljenika.
10. Za postojanje prekršaja iz članka 38.a Zakona nužno je da iz činjeničnog opisa proizlazi uzročna veza između postupanja pravne i odgovorne osobe (naredbe, dopuštanja ili omogućavanja) i radnje vozača. U nedostatku takvih konkretiziranih činjenica nije moguće utvrditi uzročnu vezu između postupanja okrivljenika i radnje vozača, pa se ponašanje vozača ne može pripisati okrivljenicima.
11. Slijedom navedenog, u činjeničnom opisu nedostaje jedno od bitnih obilježja prekršaja koje se odnosi na radnju pravne i odgovorne osobe, zbog čega djelo, na način kako je opisano, ne predstavlja prekršaj za okrivljenike.
12. Također, neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud mogao zatražiti nadopunu činjeničnog opisa. Iz odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona jasno proizlazi da prvostupanjski sud nije dužan, niti je ovlašten, pozvati tužitelja na ispravak ili dopunu optužnog prijedloga kada, ispitujući isti, utvrdi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj. U takvoj procesnoj situaciji sud je, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, dužan bez odgode donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, što je sud u ovom predmetu pravilno i učinio. Primjena članaka 161. stavaka 5. i 6. Prekršajnog zakona ima prednost pred primjenom stavka 4. iste odredbe, koji dolazi u obzir samo ako sud ne donese odluku na temelju stavaka 5. ili 6.
13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano, primjenom članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, ispitujući optužni prijedlog, donio presudu kojom je okrivljenu pravnu osobu i odgovornu osobu ooslobodio optužbe, pa je, sukladno članku 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
