Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11749/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VR, zastupanog po braniteljima zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat & Dean Radišić iz Karlovca, zbog prekršaja iz čl. 38a. st. 3. u vezi st. 1. toč. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine", broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 5. prosinca 2025., broj: Pp-2724/2025-5 na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja

2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenika VR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik VR,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

dana 23. travnja 2025. u 18,43 sati u Karlovcu, u Ulici Banija kod kbr. 160, kao fizička osoba – obrtnik omogućio da njegovim teretnim vozilom marke Volvo registarske oznake i broja [registarska oznaka], koji je opremljen digitalnim tahografskim uređajem upravlja vozač SR, rođen **.**.2005., krećući se Ulicom Banija od smjera Vojnića u smjeru Zagreba, da rukuje sa digitalnim tahografskim uređajem, odnosno karticom vozača na način koji je doveo do tajenja, odnosno prikrivanja podataka o aktivnostima vozača koji su trebali biti pohranjeni na njegovoj kartici vozača, odnosno memoriji tahografskog uređaja, na način da je upravljao vozilom a da u tahografu nije imao umetnutu karticu vozača, dakle, postupao je suprotno odredbi čl. 32. st. 3. Uredbe (EU) 165/2014 Europskog parlamenta i vijeća,

pa da bi time počinio prekršaj kažnjiv za okrivljenika kao fizičku osobu – obrtnika po čl. 38a. st. 1. i 3. t. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

II Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika je bespredmetna.

III Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik VR proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.310,00 eura, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 38.a stavka 1. i 3. točka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv te presude, okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, navodeći da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o vrsti i mjeri kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti, ističući da se svrha kažnjavanja može ostvariti I blažom kaznom.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj Sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.

7. Prema članku 38.a. stavcima 1. i 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, propisano je kažnjavanje fizičke osobe – obrtnika ako naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću, ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača, ili podatke ispisane s tahografa, te rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (u smislu članka 32. stavka 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ili članka 12. stavka 8. AETRa).

8. Iz takvog zakonskog opisa prekršaja proizlazi da se djelo može ostvariti naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da rukuje tahografom ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka. Međutim, u činjeničnom opisu djela u izreci prvostupanjske presude navedeno je samo da je okrivljenik „omogućio“ vozaču upravljanje vozilom bez umetnute kartice vozača, pri čemu nije precizirano na koji način je to omogućavanje ostvareno.

9. Za ocjenu je li ostvareno obilježje prekršaja „omogućavanjem“ nužno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se sastoji takvo omogućavanje, što znači konkretno opisati radnje kojima je okrivljenik utjecao na ponašanje vozača. Sam navod zakonskog obilježja prekršaja bez opisa stvarnih radnji okrivljenika ne zadovoljava uvjete valjanog činjeničnog opisa prekršaja.

10. Kako je činjenični opis prekršaja neodređen i ne sadrži konkretne činjenice o ponašanju okrivljenika koje bi opravdale pravnu kvalifikaciju djela, ostvarena je povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo, na način kako je opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.

11. Sukladno tome, ovaj Sud je, po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika oslobodio od optužbe za djelo opisano u izreci prvostupanjske presude, primjenjujući članak 182. točku 1. Prekršajnog zakona.

12. Uslijed ove odluke žalba okrivljenika postala je bespredmetna.

13. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe za terećeno djelo, temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona u pogledu troškova prekršajnog postupka odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.