Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe VINCEK d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe ČD, zastupani po braniteljici Maji Tkalčec, odvjetnici odvjetnikog društva Petrić i Partneri d.o.o. iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj: 75/13., 36., 15., 46/17., 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda U Zagrebu, broj: Pp - 12181/2025 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljenik pravna osoba VINCEK d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba GD su na temelju članka 161. točka 6. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanan u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nisu prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći da ju podnosi u odnosu na I. okrivljenika, pravnu osobu VINCEK d.o.o., II. okrivljenika, odgovornu osobu ČD, te III., IV. i V. okrivljenika, vozače RD, SD i LD, iako se presuda odnosi na I. i II. okrivljenika. Tužitelj je u žalbi naveo povredu odredaba prekršajnog postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava i nerazumljivo ili proturječno obrazloženje oslobađajuće presude uz tvrdnju da ne postoje okolnosti koje isključuju krivnju. Tužitelj je tvrdio da sud nije točno utvrdio činjenično stanje te nije dostatno obrazložio razloge oslobađanja okrivljenika, s obzirom na to da djelo opisano izrekama predstavlja prekršaj propisan Uredbom (EU) br. 165/2014 i zakonskim odredbama iz Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

6. Prema činjeničnom opisu optužnog prijedloga (prekršajnog naloga), okrivljenicima je u bitnom stavljeno na teret da su 18. srpnja 2025. godine u 20:50 sati na Autobusnom kolodvoru Zagreb nadzirani podaci iz pametnog tahografa autobusa s registarskom oznakom VŽ 472NV, kojim su upravljali III., IV. i V. okrivljenik, te da su ti vozači vozili vozilo bez umetnute kartice vozača ili s uključenom opcijom OUT, u svrhu prikrivanja stvarnih vremena vožnje i odmora.

7. Međutim, prvostupanjski sud ispravno je zaključio da optužni prijedlog ne sadrži opis radnji ili propusta I. i II. okrivljenika koje bi jasno činile bit prekršaja iz članka 38.a. stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu. Posebno, u optužnom prijedlogu nisu navedeni elementi narediti, dopustiti ili omogućiti, koji su zakonski preduvjet za odgovornost pravne ili odgovorne osobe.

8. Prema zakonskoj odredbi, odgovornost pravne i odgovorne osobe za prekršaj postoji samo ako su okrivljenici svojim radnjama ili propustima naredili, dopustili ili omogućili vozačima da postupaju na nezakonit način. U konkretnom slučaju, iz optužnog prijedloga ne proizlazi da su I. i II. okrivljenik takvo postupanje izazvali, omogućili ili dopustili. Samo upravljanje autobusom bez umetnute kartice ili s uključenom opcijom OUT od strane III., IV. i V. okrivljenika ne dokazuje da su I. i II. okrivljenik prekršili zakonsku obvezu. Na temelju toga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret ne ispunjava zakonski element prekršaja.

9. Budući da zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podrazumijeva potpunu podudarnost odlučnih činjenica iz činjeničnog opisa s bićem odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice moraju biti navedene u optužnom prijedlogu. U nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja, opisano djelo ne predstavlja prekršaj, što je pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud. Naime, prema članku 160. stavku 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog mora sadržavati činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proizlazi zakonsko obilježje prekršaja.

10. Neosnovan je žaliteljev prigovor da je sud trebao, u skladu s člankom 161. stavkom 4. Prekršajnog zakona, pozvati tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u roku od osam dana. Odredbom članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona propisano je postupanje suda u slučaju nedostajućih ili pogrešnih podataka navedenih člankom 160. stavkom 2. istog Zakona. Međutim, člankom 161. stavkom 6. Prekršajnog zakona propisano je da, ako sud, ispitujući optužni prijedlog, utvrdi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, sud odmah donosi oslobađajuću presudu, čime se isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga.

11. Stoga, po ocjeni ovog suda navodi žalbe, ne dovode u sumnju ispravnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, te je pravilno prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio od optužbe za terećene prekršaje, sukladno odredbi čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.