Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-269/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe Visokogradnja prijevoz d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe GR, zbog prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj: 75/13., 36., 15., 46/17., 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 30.listopada 2025., broj: Pp-4450/2025-2, na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko – goranske, Policijske postaje Vrbovsko i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljenik pravna osoba Visokogradnja prijevoz d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba TR su na temelju članka 182. točka 1. (pravilno članka 161. stavka 6.) Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 38.a. stavak 1. alineja 2. i stavak 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanan u izreci, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj, jer da u samom činjeničnom opisu nije navedena mjerodavna Uredba, kojom se određuje biće prekršajnog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, pozivajući se na članak 194. Prekršajnog zakona. Žalba pobija odluku prvostupanjskog suda o oslobađanju okrivljenika, navodeći da sud pogrešno smatra da opis djela ne sadrži sve bitne elemente prekršaja te da optužni prijedlog ne sadrži relevantnu Uredbu i članak 38.a Zakona. Tužitelj ističe da je pravilno utvrđeno da je djelo opisano u čl. 32. st.3 Uredbe i kažnjivo po čl. 38.a Zakona, te upozorava na opasnost da oslobađajuća presuda može poticati okrivljenike na nastavak sličnog postupanja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, sukladno članku 202. stavku 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno oslobodio okrivljenika od optužbe, ali ne iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
6. Naime, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da djelo nije prekršaj zbog toga što u činjeničnom opisu nije navedena Uredba i njena mjerodavna odredba iz članka 32. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 165/2014. Naime, Uredba (EU) br. 165/2014, posebno članak 32. stavak 3., propisuje zabranu manipulacije tahografom i podacima zabilježenim na tahografu ili kartici vozača. Ta odredba služi kao normativni standard za utvrđivanje što predstavlja manipulaciju tahografom, ali sama po sebi ne određuje biće prekršaja u smislu članka 38.a Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Članak 38.a Zakona preuzima sadržaj Uredbe kao mjerodavnu normu za tumačenje činjeničnih elemenata, ali prekršaj nastaje tek ako se dokaže da je pravna ili odgovorna osoba svojim postupkom naredbom, dopuštanjem ili omogućavanjem uzrokovala takvu manipulaciju.
7. Međutim, unatoč prikazanoj pogrešnoj zakonskoj kvalifikaciji, pravilna je odluka o oslobađanju okrivljenika jer činjenični opis djela ne sadrži sve bitne elemente prekršaja.
8. Prema činjeničnom opisu optužnog prijedloga, okrivljenicima je u bitnome stavljeno na teret da su kao pravna osoba i odgovorna osoba dopustili vozaču korištenje teretnog vozila registrirane oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač HR, u situacijama kada je tijekom vožnje tahograf bio bez umetnute kartice vozača, što je konstatirano iz tahografskih podataka za više razdoblja (04.12.–08.12.2024.), te da je takvim postupanjem vozač rukovao digitalnim tahografom i karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili informacija.
9. Iako u činjeničnom opisu stoji da su okrivljenici „dopustili“ radnju vozača, iz opisa ne proizlazi kako su okrivljenici svojim postupkom naredbom, dopuštanjem ili omogućavanjem uzrokovali ponašanje vozača. Opis ne sadrži kvalificirane činjenice o radnjama, odlukama, postupcima ili propustima okrivljenika koji bi doveli do manipulacije tahografom.
10. Prema članku 38.a Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, pravna osoba i odgovorna osoba mogu biti kažnjeni jedino ako su svojim postupkom naredbom, dopuštanjem ili omogućavanjem uzrokovali radnju vozača koja predstavlja manipulaciju tahografom ili podacima s tahografa. U nedostatku tih elemenata, radnja vozača se ne može pripisati okrivljenicima kao prekršaj.
11. Slijedom navedenog, u činjeničnom opisu nedostaje bitni element prekršaja, opis radnje pravne i odgovorne osobe, zbog čega djelo, na način kako je opisano, ne predstavlja prekršaj za I. i II. okrivljenika u smislu članka 38.a Zakona o radnom vremenu.
12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 6. svibnja 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
