Poslovni broj: Usž-3164/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8 , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I- 391/2024-6 od 16. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-391/2024-6 od 16. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-391/2024-6 od 16. svibnja 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23- 02/1114, URBROJ: 443-02-04-17-24-03 od 5. veljače 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika od 5. veljače 2024. naređeno je investitoru UZ, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana ukloni građevine pobliže opisane u tom rješenju a koje su izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Općina Ližnjan, naselje Palera, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, bez građevinske dozvole .

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je izjavila žalbu ne navodeći iz kojeg zakonskog razloga je podnosi ali navodi da je sud pogrešno ocijenio da se u rješenju tuženika radi o grešci u pisanju jer se radi o velikim odstupanjima u brojkama. Smatra da su se trebale otkloniti sve nejasnoće na koje je ukazivao u tužbi. Isto tako navodi da je više građevina u njezinom susjedstvu u postupku zadržavanja u prostoru bespravno izgrađenih objekata, te da će gradovi i općine nužno trebati provesti urbanu obnovu i sanaciju područja obuhvaćenih nezakonitom gradnjom. Smatra da bi joj provedbom izvršenja rješenja o uklanjaju nastala nenadoknadiva šteta . Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje troškove spora i sastava žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24., – dalje u tekstu ZUS) ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

6. U konkretnom slučaju je građevinski inspektor donio predmetno rješenje o uklanjanju na temelju odredbi članka 106. stavaka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) kojima je propisano da građevinski inspektor donosi rješenje kojim se investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranci određenoj Zakonom, naređuju inspekcijske i druge mjere propisane ZDI-jem.

7. Prema podacima spisa predmeta tužiteljici je naloženo uklanjanje građevina pobliže opisanih u tom rješenju a koje su izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Općina Ližnjan, naselje Palera, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, bez građevinske dozvole a što tužiteljica ne spori.

8. Međutim, tužiteljica navodi da postoji nesklad između izreke pobijanog rješenja tuženika i opisa nekretnina sa održanog očevida 24. listopada 2023. jer mjere građevina nisu usklađene.

9. Iako uistinu postoje razlike u sadržaju izreke i obrazloženja osporenog rješenja te zapisnika o inspekcijskom pregledu i prema mišljenu ovog suda, radi se razlikama u interpunkcijskom znaku, što predstavlja grešku u pisanju koja ne utječe na zakonitost rješenja jer se u svakom trenutku može ispraviti rješenjem o ispravku, sukladno odredbi članka 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku).

9.1. Uostalom, tužiteljica niti ne spori da se radi o građevinama za koje ne posjeduje akt za gradnju niti pravomoćnu odnosnu izvršnu građevinsku dozvolu, pa je tuženik valjano naložio uklanjanje građevina.

10. Nadalje, treba reći da postupanje tuženika, odnosno poduzimanje propisane mjere (uklanjanje građevine) je utemeljeno na zakonu (članak 113. stavak 1. točka 1. ZDI-a). Cilj propisane mjere je suzbijanje nezakonite gradnje budući da su predmetne građevine izgrađene bez valjane dozvole. Takva mjera je nužna u demokratskom društvu jer je tužiteljica građevine izgradila bez pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno izvršne dozvole, u kojem slučaju investitor gradi na vlastitu odgovornost i rizik (članak 106. stavak 2. Zakona o gradnji).

10.1. Odredbe Zakona o Državnom inspektoratu ne omogućavaju drugu, lakšu mjeru od mjere uklanjanja. Uostalom u slučaju nezakonite gradnje pojedinci samo u iznimnim slučajevima mogu s uspjehom istaknuti prigovor nerazmjernosti mjere uklanjanja bespravno sagrađene građevine (Simonova protiv Bugarske, navedeno, § 48.). Naime, u sferi prostornog i urbanističkog uređenja država uživa široku slobodu prosudbe, a i razlozi osiguranja poštovanja vladavine prava kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka zahtijevaju da država onemogući i sankcionira gradnju bez ishođenja potrebnih dozvola za gradnju (Kaminskas protiv Litve, br. 44817/18, § 54. - 66., presuda od 4. kolovoza 2020.).

11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud ocjenjuje da žalba nije osnovana.

12. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

13. Kako tužiteljica nije uspjela s žalbom to joj niti ne pripada pravo na naknadu troškova sastava žalbe ( točka II. izreke ).

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković