Poslovni broj: Usž-2551/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Prvostolnog kaptola zagrebačkog, Zagreb, Kaptol 27, OIB: 77667447224, kojeg zastupa opunomoćenica Zvjezdana Žnidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/4, OIB: 16488001145, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4478/2023-9 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4478/2023-9 od 20. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/133, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 23-02 od 14. srpnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/133, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023. poništeno je djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942- 01/16-01/1, URBROJ: 251-04-01/030-22-58 od 8. travnja 2022., u dijelu pod točkom 1. izreke (zbog pogrešne oznake k.č.br.) i ujedno je riješeno da se tužitelju utvrđuje pravo na naknadu za 36664/41144 dijela zemljišta ranije oznake zk.č. 6928/1, oranica u Biškupljaku, površine 7 j 260,7 čhv (41144 m[2] ), dok je u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostalo neizmijenjeno.
1.2. Navedenim djelomičnim rješenjem upravnog tijela prvog stupnja pod točkom
1. izreke tužitelju je utvrđeno pravo na naknadu za 36664/41144 dijela zemljišta ranije oznake zk.č. 6982/1 (pravilno: 6928/1), oranica u Biškupljaku površine 7 j 260,7 čhv (41144 m[2] ). U točki 2. izreke utvrđeno je da se zemljište iz točke 1. izreke ne može vratiti naturalno te da će se za isto nakon pravomoćnosti istoga utvrditi naknada ili druga zamjenska nekretnina na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj: 18/98., dalje: Ugovor). Točkom 3. izreke tog rješenja obveznikom naknade određena je Republika Hrvatska, dok je točkom 4. riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da presuda prvostupanjskog suda ima manjkavo obrazloženje jer da sud nije odgovorio na sve tužbene prigovore, kao i da je sama presuda proturječna podacima spisa. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da bi se u konkretnom slučaju radilo o iznimkama od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo odnosno o građevinskim česticama kojih su kao vlasnici i korisnici upisane treće osobe. Mišljenja je da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu činjenicu statusa oduzete nekretnine u trenutku donošenja Zakona o naknadi. Ukazuje da je prvostupanjski sud bio dužan pribaviti isprave kojima bi se utvrdio način i pravni temelj stjecanja vlasništva trećih osoba. Osporava valjanost pravnih poslova trećih osoba, posebno navodeći da poduzeće Derma nije bilo subjekt pretvorbe na temelju odredbi Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Osporava pravo navedenog poduzeća na daljnje raspolaganje predmetnom nekretninom za korist poduzeća Trius, kao i svih daljnjih raspolaganja. Navodi da se stečena prava trećih osoba mogu prihvatiti samo ako su zakonito stečena prije donošenja Zakona o naknadi. Zaključno, ukazuje i da je protustranka tijekom postupka ukazivala na nedostatke u utvrđenju činjeničnog stanja. Ujedno osporava odluku o troškovima. Predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu, te presudom riješiti upravnu stvar na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje troškove sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39./26., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.
6.1. Treba reći da sud u skladu s člankom 49. ZUS-a slobodno ocjenjuje koje će činjenice utvrđivati i koje će dokaze provesti, a u konkretnom slučaju i prema ocjeni ovog Suda činjenično je stanje bilo potpuno i pravilno utvrđeno već na temelju dokumentacije (npr. javnih isprava o povijesti promjena na relevantnim katastarskim česticama izdanim od Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove 10. travnja 2019. te iz preslika zemljišnoknjižnih uložaka iz rukom vođene zemljišne knjige od 19. studenoga 2021.) koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora, što je prvostupanjskom sudu pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude. Osim toga, na ročištu za raspravu 13. ožujka 2025. kvalificirana opunomoćenica tužitelja izjavila je da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila zaključenje rasprave.
6.2. Polazeći od navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja pravilno je prvostupanjski sud odbio provesti daljnje dokaze pribavljanjem isprava (ugovora) radi utvrđenja zakonitosti stjecanja prava vlasništva trećih osoba na oduzetom zemljištu jer tužitelj nije dokazao da bi uopće pokušao pribaviti te isprave ni da je u tome bio onemogućen osobito imajući u vidu načelo povjerenja u zemljišne knjige te predmnjeve istinitosti i potpunosti zemljišnoknjižnih upisa.
7. Odredbom članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi) propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano. Prema stavku 2. toga članka Zakona u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.
8. Iz podataka u spisu predmeta, u bitnom, proizlazi:
- da je tužitelju u upravnom postupku utvrđeno pravo na naknadu za 36664/41144 dijela zemljišta ranije oznake zk.č.br. 6928/1 k. o. [katastarska općina] (površine 7 j 260,7 čhv; dalje: oduzeto zemljište), koje je odlukom Gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zagrebu broj: 225/1946 od 8. ožujka 1946. eksproprirano u korist
Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije;
- da je oduzeto zemljište bilo predmet brojnih promjena u zemljišnim knjigama;
- da je na dijelu obuhvata oduzetog zemljišta na temelju rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 3. lipnja 1987. kao korisnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana INA rafinerija, u naravi zgrade, rezervoare i tvorničko dvorište (ukupne površine 89431 m[2] ), dok je iz povijesnog izvatka razvidno da je bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist INA rafinerija Zagreb;
- da je na dijelu obuhvata oduzetog zemljišta na temelju rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 1. srpnja 1981., kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (parcelirana u veliku k. č. br. [katastarska čestica], te manje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bilo upisano poduzeće Derma, u naravi deset zgrada i tvorničko dvorište (ukupne površine 35165 m[2] ), a da je iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno da se Trius d.o.o. uknjižio kao vlasnik 34981 m[2] na temelju kupoprodajnih ugovora s Derma-Koteks (kao stečajnim dužnikom) od 19. travnja 1994., 14. rujna 1994., 25. rujna 1995. i gruntovnog očitovanja uz potpis stečajnog upravitelja, te druge dokumentacije (pod brojem Z-4472/98), dok je ranije na temelju rješenja NOO Peščenica od 6. studenoga 1961. broj: 04-11140/3, rješenja od 5. kolovoza 1959. te 27. studenoga 1959. bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja i raspolaganja u korist poduzeća Koteks, odnosno kasnije poduzeća Derma.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud i upravna tijela zaključuju da se oduzeto zemljište ne može vratiti naturalno, već će se odrediti druga zamjenska nekretnina ili naknada (sukladno Ugovoru). Ovo iz razloga što je na temelju stanja spisa utvrđeno da se radi o zemljištu koje je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi (i danas) vlasništvo i korisništvo trećih osoba (Trius d.o.o. i INA MAZIVA d.o.o.) odnosno o zemljištu koje je privedeno namjeni.
9.1. S takvim je zaključkom suglasan i ovaj Sud.
10. Žalbeni prigovori koje je tužitelj iznosio i tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog spora nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari jer ukazuje na iste činjenice i dokaze na kojima se temelji pobijana presuda, ali ih drugačije tumači, iznoseći svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja te mjerodavnih propisa u bitnom osporavajući zakonitost stjecanja vlasništva trećih osoba na oduzetom zemljištu.
11. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je Trius d.o.o. stekao pravo vlasništva u stečajnom postupku koji se vodio u odnosu na stečajnog dužnika Derma-Koteks slijedom čega se ne bi radilo o dobrovoljnom raspolaganju imovinom, već o raspolaganju u svrhu namirenja vjerovnika.
12. Činjenica da je zainteresirana osoba tijekom postupka ukazivala na nedostatke u utvrđenju činjeničnog stanja nije od utjecaja na zakonitost odlučivanja imajući u vidu da iz odgovora na tužbu od 12. listopada 2023. proizlazi da je zainteresirana osoba navela da je suglasna s pobijanim drugostupanjskim rješenjem te predložila odbiti tužbeni zahtjev.
13. Odluka o trošku spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.
14. Slijedom svega navedenog, budući da tužitelj ne iznosi prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).
15. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).
U Zagrebu 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
