Poslovni broj: Usž-1157/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice 1. CM, [adresa] i 2. RM, [adresa], koje zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Vugrin i Petra Vugrin, Čakovec, Ulica Ruđera Boškovića 26, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, OIB: 43539267895 i 2. Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1404/2025-19 od 8. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1404/2025-19 od 8. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23- 01/248, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 13. svibnja 2025.
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/23-01/248, URBROJ: 514-04-03- 01-01/08-25-02 od 13. svibnja 2025. odbijena je žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja Varaždinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, KLASA: UP/I-942- 05/20-01/5, URBROJ: 2186-10/5-23-22 od 30. lipnja 2023.
1.2. Navedenim rješenjem upravnog tijela prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu oduzete imovine za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], dok je točkom II. odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Prvostupanjsko je rješenje donijeto pozivom na odredbu članka 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi).
2. Tužiteljice su protiv presude prvostupanjskog suda izjavile sadržajno kratku žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navode da prijašnji vlasnici nisu bili njemački državljani u času oduzimanja imovine. Predlažu Sudu usvojiti žalbu te staviti izvan snage pobijanu presudu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U ovom upravnom sporu je isključivo sporno pitanje državljanstva prijašnjih vlasnika.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetna imovina oduzeta konfiskacijom pravnim prednicima tužiteljica, C i HM, kao njemačkim državljanima, na temelju odluke Komisije za konfiskaciju njemačke imovine kod Gradskog narodnog odbora u Varaždinu broj 7201/45 od 11. rujna 1945. Predmetna je imovina upisana u korist i vlasništvo D.F. Jugoslavije, a u naravi se radilo o trgovačko-industrijskom poduzeću sa zemljištem u [adresa].
8. Uz to, treba reći da je o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kakvu ima u vidu ovdje pobijana presuda već pravomoćno utvrđena činjenica da su pravni prednici tužiteljica bili njemački državljani (presuda prvostupanjskog suda, Us I-1736/2015-12 od 24. svibnja 2017., koja je potvrđena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž- 2570/2017-2 od 1. veljače 2018.).
9. Stoga tužiteljice svojim općenitim navodima ovu činjenicu nisu s uspjehom dovele u sumnju, a niti raspolažu dokazima o suprotnome.
10. Pitanje naknade takve imovine (konfiscirane njemačkim državljanima) riješeno je međudržavnim sporazumima i aktima njemačkog zakonodavstva, na koje osnovano ukazuju i tuženik i prvostupanjski sud, a iz kojih, i po ocjeni ovog Suda, proizlazi da je u konkretnom slučaju Savezna Republika Njemačka obvezna osigurati naknadu štete prijašnjim vlasnicima njemačke imovine u inozemstvu koja je zaplijenjena u svrhu reparacije ili restitucije ili na temelju ratnog stanja, slijedom čega Republika Hrvatska, kao jedna od sljednica bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nije u obvezi naknaditi tu imovinu.
11. S obzirom na takvo stanje stvari, Sud ocjenjuje da tužiteljice svojim žalbenim navodima nisu dovele u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava.
12. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
