Poslovni broj: Usž-4468/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja 1. Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3, OIB: 99455464348, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, Ribarska 4, 2. VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe 1. DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul, Opatija, Maršala Tita 28, 2. EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d., Zagreb, Zvonarička 3 i 3. Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, OIB: 03377753055, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe DZ, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2422/2023-19 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2422/2023-19 od 28. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe 1. DZ za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/280, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 22. rujna 2023. (točka I. izreke), te je odbijena žalba zainteresirane osobe 1. DZ (točka II. izreke).

1.1. Točkom III. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev DZ za naknadom troškova upravnog spora. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju 1. Gradu Opatiji troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troškova. Točkom V. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima 2. i 3. VZ i ZZ troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troškova. Točkom VI. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku naknaditi zainteresiranoj osobi EZ troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troškova.

1.2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/280, URBROJ: 514-04-02- 01-01/07-23-02 od 22. rujna 2023. poništeno je rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA. UP/I-942-05/97-01/488, URBROJ: 2170-03-06/8-22-92 od 25. srpnja 2022. te je riješeno da DZ pripada pravo na naknadu konfiscirane imovine oznake grč. 416, zgrada od 365 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z.č. 871, vrt od 129 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tim je rješenjem ujedno naloženo upravnom tijelu prvog stupnja donijeti odluku o obliku i obvezniku naknade u roku od 30 dana.

1.3. Rješenjem upravnog tijela prvog stupnja od 25. srpnja 2022. odbijen je zahtjev DZ, nasljednice iza pok. HZ, za povrat u vlasništvo grč. 416, zgrada od 365 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z.č. 871, vrt od 129 m , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Zainteresirana osoba 1. DZ (dalje: žaliteljica) protiv presude prvostupanjskog suda izjavila je žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna, čime joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ističe da je prvostupanjski sud zauzeo stajalište da je mjerodavan datum za utvrđivanje odlučnih činjenica 6. veljače 1945. odnosno dan od kada se imovina NZ (V) HZ ima smatrati konfisciranom. Međutim, tvrdi da je prvostupanjski sud svoju odluku je obrazložio na način da je NZ preminuo prije donošenja rješenja o konfiskaciji 1948. godine te da su njegovi nasljednici optirali za talijansko državljanstvo, kao i da je predmet povrata stan koji je otkupljen. Navodi da iz dokaza proizlazi da je NZ u trenutku smrti bio državljanin FNRJ i NR Hrvatske, a da su za talijansko državljanstvo optirale samo njegova supruga AZ i kći Z, dok su kći D i sin ŽZ do smrti živjeli u [adresa] kao državljani FNRJ. Osporava utvrđenje da je NZ bio osoba njemačke narodnosti, što je prvostupanjski sud temeljio na iskazima dvaju svjedoka te rješenju od 2. travnja 1948. godine. Također ukazuje da pobijana presuda ne sadrži razloge zbog kojih NZ nema pravo na naknadu čak i kada bi bilo dokazano da je u trenutku konfiskacije bio njemački državljanin i/ili osoba njemačke narodnosti. Zbog navedenog, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje na što je, posljedično, pogrešno primijenio odredbu članka 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi). Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te odbiti tužbene zahtjeve tužitelja, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje troškove sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, navođenje datuma 6. veljače 1945. odnosi se na izričaj sadržan u rješenju o konfiskaciji, dok je pravno odlučna činjenica smrti pok. NZ, koja je nastupila prije donošenja tog rješenja, pravilno utvrđena od strane prvostupanjskog suda. Stoga je sud osnovano u točki 22. obrazloženja naveo da se konfiskacija može odnositi isključivo na nasljednike pok. NZ. Time što je prvostupanjski sud u obrazloženju pored navedenog (kao dodatno) istaknuo da je supruga podnositelja zahtjeva za povrat otkupila jedan stan, iako nije bilo odlučno za rješavanje stvari, ne čini obrazloženje proturječnim.

7. Odredbom članka 1. Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije („Službeni list FNRJ“, broj: 40/45., 71/45., 70/45., 61/46. i 105/46., dalje: Zakon o konfiskaciji) bilo je propisano da je konfiskacija prisilno oduzimanje bez naknade u korist države, cjelokupne imovine (potpuna konfiskacija) ili točno određenog dijela imovine (djelomična konfiskacija) fizičke ili pravne osobe.

8. Iz podataka spisa, u bitnom, proizlazi:

- da je predmet povrata danas u naravi zgrada s tri stana koja se nalazi u Opatiji i koja je upisna kao društveno vlasništvo korisnika općine Opatija;

- da je „NZ“ izrečena konfiskacija imovine rješenjem Kotarskog suda u Opatiji, broj: 15/48-3 od 2. travnja 1948., uz obrazloženje da je „bio državljanin Njemačkog Rajha, a uz to i lice njemačke narodnosti“;

- da je konfiskacija provedena rješenjem istog tijela od 11. rujna 1948., poslovni broj: 15/48-10;

- da je rješenjem o konfiskaciji od 2. travnja 1948. određeno da se imovina ima smatrati konfisciranom s danom 6. veljače 1945. (dalje: rješenje o konfiskaciji);

- da je NZ iza sebe ostavio suprugu AZ, kćeri Z i D te sina ŽZ;

- da iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, Službe za državljanstvo, KLASA: 224-01/17-01/163, URBROJ: 511-01-203-17-3 ET od 13. veljače 2017. proizlazi da je supruga pok. NZ, VZN **.**.1948. podnijela izjavu o opciji za zadržavanje talijanskog državljanstva, uvažena rješenjem broj: 44601-IV.1948 od 6. studenoga 1948., a da su osim nje za talijansko državljanstvo 1948. optirali ŽZ (sin pok. NZ), njegova supruga te njihovi sinovi E i KZ (obuhvaćeni izjavom o opciji);

- da je za talijansko državljanstvo optirala i kćer Z (što žaliteljica ne osporava);

- da je podnositelj zahtjeva za povrat KZ (sin JZ).

9. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prema pravnom shvaćanju ovog Suda, trebalo je prvenstveno utvrditi tko je bio vlasnik imovine u trenutku donošenja rješenja o konfiskaciji.

10. Kako u trenutku donošenja rješenja o konfiskaciji (**.**.1948.) pok. NZ nije bio živ (preminuo **.**.1948.), to se sukladno Zakonu o konfiskacij i imovina ni nije mogla konfiscirati njemu (jer je kao fizička osoba prestao postojati), već samo njegovim nasljednicima (a tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci:

U-zpz-58/2021-10 od 17. studenoga 2021., te ovaj Sud u odluci broj: Usž-3324/2022- 3 od 14. veljače 2024.).

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio (točka 22. obrazloženja) da se ima smatrati da je predmetna imovina konfiscirana nasljednicima pok. NZ (supruga, sin, kćeri), na koje je (u pripadajućim dijelovima) predmetna imovina po sili zakona prešla u trenutku njegove smrti i u odnosu na koje je (u biti) doneseno rješenje o konfiskaciji (a tako i ovaj Sud u odluci Usž-3884/2020-3 od 6. svibnja 2022.).

12. I prema ocjeni ovog Suda odlučno je to da su nasljednici iza pok. NZ - supruga, kćer i sin ŽZ optirali za talijansko državljanstvo kako to neprijeporno proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, Službe za državljanstvo, KLASA: 224-01/17-01/163, URBROJ: 511-01-203-17-3 ET od 13. veljače 2017.

13. Stoga je pitanje naknade za optantsku imovinu uređeno međudržavnim sporazumom - Sporazumom između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Republike Italije, kao što to pravilno ukazuje prvostupanjski sud (primjena članka 10. Zakona o naknadi).

14. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari navod žaliteljice da su za talijansko državljanstvo optirali supruga i kći Z (iza pok. NZ), a ne i sin ŽZ te kći D. Ovo iz razloga što iz potvrde od 13. veljače 2017. neprijeporno proizlazi da je ŽZ (sin pok. NZ) optirao za talijansko državljanstvo 1948. godine, obuhvaćajući izjavom o opciji i sinove E i HZ.

15. Stoga, prema ocjeni ovog Suda, žaliteljica svojim navodima tako utvrđeno činjenično stanje nije s uspjehom dovela u sumnju, niti raspolaže dokazima o suprotnome.

16. Slijedom svega navedenog, ostali prigovori žaliteljice ne mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari pa je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

17. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev žaliteljice za naknadom troškova sastava žalbe, jer sa žalbom nije usp jela (točka II. izreke).

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković