Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-226/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. ĐL, sina Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođenog **.**.1977., umrlog **.**.2024., odlučujući o žalbi zainteresirane osobe EL MBS: [matični broj subjekta], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Juri Šakiću, odvjetniku u Zagrebu i žalbi maloljetnog ĐLZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskoj zastupnici majci LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], NL – [adresa], koje su izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj O-56/2025-10 od 16. rujna 2025., 05. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba zainteresirane osobe OL kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj O-56/2025-10 od 16. rujna 2025. u pobijanom dijelu u točki I. izreke tog rješenja.

II. Odbija se žalba maloljetnog ĐLZ kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj O-56/2025-10 od 16. rujna 2025. u pobijanom dijelu u točki II. izreke tog rješenja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbacuje se prigovor EL protiv Rješenja javnog bilježnika Natalije Kaselj Tušek iz [adresa], broj O-56/2025 od 18. lipnja 2025., kao nedopušten.

II. Odbijaju se prigovori RL, mldb. ELZ i LLZ protiv Rješenja javnog bilježnika Natalije Kaselj Tušek iz [adresa], broj O-56/2025 od 18. lipnja 2025., kao neosnovani te se u cijelosti održava na snazi navedeno Rješenje o nasljeđivanju."

2. Protiv navedenog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu je izjavio maloljetni nasljednik NLZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskoj zastupnici majci LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], pobijajući ga u biti zbog pogrešno utvrđene ostavine (ostavinske mase) iza pok. ĐL navodeći da u ostavinu ne ulazi novac u iznosu od 19.900,00 eura u apoenima 40 x 200,00 eura i 119 x 100,00 eura koji se nalazi u Policijskoj postaji Varaždin, budući da se radi o imovini treće osobe OL za što je saznao tek nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju. Smatra da je povrijeđen ostavinski postupak čl. 174. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu: ZN) jer nije utvrđeno što čini ostaviteljevu ostavinu. Također smatra da je izvršena bitna povreda ostavinskog postupka iz čl. 354. stavak 1. točka 11 supsidijarnog Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) jer pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

3. Protiv navedenog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu je izjavo OL koja smatra da bi se trebao smatrati zainteresiranom osobom u ovom ostavinskom postupku, pa tako i strankom postupka u smislu čl. 179 ZN, te tvrdi da ima pravni interes da se utvrdi kako pokretnine - novčanice u iznosu od 19.900,00 eura u apoenima 40 x 200,00 eura i 119 x100,00 eura ne ulaze u sastav ostavine jer nisu vlasništvo ostavitelja ĐL. Radi se o novcu koji je samo povjeren ĐL dan prije njegove smrti u [adresa] da ga odnese IL od koga je taj novac ranije pozajmio OL i koji mu ga je trebao vratiti, ali je iznenada ostavitelj ĐL preminuo, a novac je nađen kod pokojnika u kuverti te ga je policija privremeno oduzela.

4. Oboje žalitelja predlažu identično da sud prihvati žalbu i preinači rješenje o nasljeđivanju na način da se sporna imovina – novčanice u iznosu od 19.900,00 eura u apoenima 40 x 200,00 eura i 119 x100,00 eura koji se nalazi u Policijskoj postaji Varaždin, izdvoje iz ostavine iza pok. ĐL, a podredno da se ukine pobijano rješenje i rješenje o nasljeđivanju, a predmet vrati javnom bilježniku kao povjereniku suda na ponovno odlučivanje.

5. Žalbe žalitelja nisu osnovane.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je ostavitelj pok. ĐL rođen **.**.1977., preminuo **.**.2024., te da se je ostavinski postupak iza njega vodio pred vršiteljem dužnosti javnog bilježnika u [adresa], Matejom Ivković, kao povjerenicom Općinskog suda Varaždinu,

- da je nakon smrti pok. ĐL policija kod njega pronašla između ostalih stvari i papirnatu kuvertu bijele boje na kojoj je kemijskom olovkom rukom napisano „20000 Ronald“, a u kojoj se nalazi svežanj novčanica spojen plavom gumicom u iznosu od 19.900,00 eura u apoenima 40 x 200,00 eura i 119 x100,00 eura,

- da je javni bilježnik Mateja Ivković na zapisniku broj O-56/2025-8 od 17. veljače 2025. s nazočnim nasljednicima prvog nasljednog reda utvrdila ostavinu iza pokojnika gdje je između ostalog bio utvrđen i iznos od 19.900,00 eura u apoenima 40 x 200,00 eura i 119 x100,00 eura, koji se nalazi u Policijskoj postaji Varaždin,

- da je ostavitelj bio u braku s LL koji brak je prestao razvodom prije tri godine i da iz tog braka ima dvoje djece maloljetnog ĐLZ ŠL i punoljenog LLZ. Ostavitelj je živio s DL koja je izjavila u tom ostavinskom postupku da nije živjela s pokojnikom u izvanbračnoj zajednici. Da ostavitelj nije ostavio oporuku.

- da su se njegova djeca nakon što je javni bilježnik ispred njih utvrdio što ulazi u ostavinu iza pokojnika, a na što nisu imali primjedbe, nasljedničkom izjavom odrekli nasljedstva. Nasljedničku izjavu u ime maloljetnog ELZ dala je njegova majka LL OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem R1 Ob-180/2025-4 od 18. ožujka 2025. u izvanparičnom postupku dobila odobrenje da u ime svog maloljetnog sina ELZ dade nasljedničku izjavu kojom se u cijelosti odriče svog nasljedničkog dijela u ostavini iza pok. ĐL,

- da su nakon toga pozvani da dadu nasljedničke izjave nasljednici drugog nasljednog reda i to majka ostavitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i brat ostavitelja UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], te su nakon što ime je pročitano rodoslovlje i ostavinska imovina koja je utvrđena na zapisniku pred javnim bilježnikom od 17. veljače 2025. na koja utvrđenja nisu imali primjedbi i nakon što su upozoreni na neopozivost nasljedničkih izjava, dali nasljedničke izjave kojim su se oboje odrekli nasljedstva koje ime pripada po zakonu iza ostavitelja,

- da je javni bilježnik u [adresa] Natalija Kaselj Tušek, kao povjerenik Općinskog suda u Varaždinu donijela rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐL poslovni broj O-56/2025-10 od 18. lipnja 2025., kojim je određeno da njegova imovina prelazi u vlasništvo Grada Varaždina u cijelosti kao „ošasna imovina“ , a u ostavinsku masu su unesene, između ostalaog i novčanice u iznosu od 19.900,00 eura u apoenima 40 x 200,00 eura i 119 x100,00 eura, koje se nalaze u Policijskoj postaji Varaždin,

- protiv tog rješenja o nasljeđivanju pravodoban prigovor su izjavili zakonski nasljednici prvog i drugog nasljednog reda UL brat ostavitelja, maloljetni ELZ, sin ostavitelja putem majke i zakonske zastupnice LL, LLZ, punoljetni sin ostavitelja,

- protiv tog rješenja, izjavila je prigovor i zainteresirana osoba OL iako mu rješenje o nasljeđivanju iza pok. UL nije uručeno (nije ni određeno dostavnom naredbom) niti se on spominje u tom rješenju o nasljeđivanju,

- da je po izjavljenim prigovorima spis javni bilježnik dostavio Općinskom sudu u Varaždinu koji je donio pobijano rješenje, koje je predmet ovog žalbenog postupka po žalbama dvoje žalitelja.

7. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju odbacio prigovor OL izjavljen protiv rješenja o nasljeđivanju kao nedopušten (točka I. pobijanog rješenja) pozivajući se na odredbu čl. 174. ZN (gdje se propisuje da se u ostavinskom postupku utvrđuje tko su nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu, te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama), kao i na odredbu čl. 179. ZN koja propisuje tko su stranke u ostavinskom postupku (da su stranke nasljednici, zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine), smatrajući da samo strankama pripada pravo na izjavljivanje pravnih lijekova, pa time i prigovora na rješenje javnog bilježnika u ostavinskom postupku temeljem čl. 185. ZN, a da OL nije stranka u ostavinskom postupku već treća osoba, pa da nema pravo na podnošenje pravnih lijekova radi zaštite svojih vlasničkih prava već da to može ostvarivati u posebnoj parnici protiv nasljednika u ovom slučaju Grada Varaždina.

8. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju odbio prigovore ostalih zakonskih nasljednika koji su izjavili prigovor, a koji su dali nasljedničke izjave kojim su se odrekli od nasljedstva u cijelosti smatrajući temeljem čl. 135. stavak 1. ZN da se izjava o odricanju od nasljedstva ne može opozivati, a da su zakonski nasljednici prije davanja nasljedničke izjave bili upoznati od strane javnog bilježnika s obimom ostavine, na koji popis imovine nisu imali prigovora pa da se sada ne mogu pozivati u prigovoru da određena imovine ne predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja. Stoga je prvostupanjski sud odlučio temeljem čl. 187. stavak 2. ZN i održao u cijelosti na snazi predmetno rješenje o nasljeđivanju.

9. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. ZPP-a u vezi sa čl. 175. stavak 2. ZN) ovaj sud smatra da je počinjena bitna povreda ostavinskog postupka iz čl. 354. stavak 8. supsidijarnog ZPP-a (prigovor u ostavinskom postupku podnio maloljetni ELZ koji više nije nasljednik ostavitelja nakon odricanja od nasljedstva), a sud nije našao da bi bile počinjene ostale bitne povrede postupka na koje pazi po služenoj dužnosti, niti da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo na koju povredu ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti. Nisu počinjene povrede na koje konkretno ukazuju žalitelji u svojim žalbama.

10. Pravilno prvostupanjski sud smatra da žalitelj, zainteresirana osoba, OL nije stranka u ostavinskom postupku jer su to temeljem čl. 174. i čl. 179 ZN nasljednici, zapisovnici i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. OL nije ništa od toga, te kao navodni vlasnik svote novca od 19.900,00 eura (ili pak pretpostavljeni vlasnik) ne ostvaruje nikakvo pravo iz ostavine, već ima prema nasljedniku vlasnički zahtjev, isti onaj kojeg je mogao imati prema ostavitelju dok je bio živ. Kao što nije za života ostavitelja istome mogao samo tako uzeti taj novac bez njegove suglasnosti, tako ne može zagrabiti u ostavinu bez suglasnosti nasljednika koji su sada vlasnici te stvari, s tim da žalitelj maloljetni ELZ, nakon što se odrekao nasljedstva više nije nasljednik pok. ostavitelja, pa tako nije ovlašten ni na koji način osnovano raspolagati tuđim stvarima, pa tako ni ostavinom koja je tuđe vlasništvo (ošasna imovina). Kada bi se dopustilo da u ostavinskom postupku kao stranke sudjeluju treće osobe koje tvrde da je njihovo nešto što je uneseno u ostavinsku masu teško bi se bilo koji ostavinski postupak okončao jer bi to bio način za beskonačno odugovlačenje ostavinskog postupka. Budući da OL nije stranka u ostavinskom postupku to mu nije dopušteno podnošenje pravnih lijekova , pa time ni prigovora na rješenje o nasljeđivanju. Stoga je prvostupanjski sud temeljem čl. 187. stavak 1. ZN u pobijanom rješenju pravilno odbacio njegov prigovor protiv tog rješenja o nasljeđivanju kao nedopušten, te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 380. točka 2. u vezi sa čl. 368. stavak 1. ZPP-a. OL može ostvarivati svoje vlasničko potraživanje u parnici protiv nasljednika.

U odnosu na žalbu maloljetnog ELZ:

11. Člankom 133. stavak 1. ZN propisano je da odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom.

11.1 Člankom 135. stavak 1. ZN propisano je da se izjava o odricanju od nasljedstva ne može opozvati, a stavkom 2. istog članka da nasljednik može izjavu o odricanju od nasljedstva pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.

12. Ovaj sud smatra da je time što je sin ostavitelja, maloljetni ELZ od suda pozvan kao nasljednik prvog nasljednog reda, dao putem svoje majke i zakonske zastupnice nasljedničku izjavu kojom se odriče od nasljedstva, a koja je nasljednička izjava neopoziva (čl.135. stavak 1. ZN), da ne može naknadno osnovano pobijati da nešto ne ulazi u ostavinu – ostavinsku masu koja mu je bila predočena od strane javnog bilježnika prije davanja nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva, jer on od davanja takve nasljedničke izjave više nije nasljednik, pa ne može više raspolagati ni na koji način ostavinom . Kada bi se prihvatio njegov žalbeni navod i prihvatila njegova žalba, a time i prigovor na rješenje o nasljeđivanju , time bi se njemu nezakonito omogućilo da mijenja svoju nasljedničku izjavu, da odricanje od nasljedstva bude djelomično (u odnosu na dio ostavinske mase) ili pod uvjetom, što nije dozvoljeno člankom 133. stavak 1. ZN. Međutim, ovaj žalitelj kao nasljednik može izjavu o odricanju od nasljedstva pobijati u posebnoj parnici po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje temeljem čl. 135. stavak 2. ZN ukoliko može dokazati da za to ima pravni interes.

13. Stoga je ovaj sud smatrao da je žalba maloljetnog ELZ neosnovana, te ju je kao takvu temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a odbio i potvrdio prvostupanjsko pobijano rješenje.

14. Kako nitko nije zatražio troškove žalbenog postupka sud o njima nije odlučivao.

U Dubrovniku, 05. svibnja 2026.

Sudac

Zoran Nikolić