Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-2/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Noemi Butorac kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Antee Pekić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22, 114/23 i 36/24 dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem Kovm-7/2025 od 13. studenog 2025., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika NA kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem optužno vijeće Općinskog suda u Dubrovniku je pod točkom I. na temelju članka 354. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 84/21, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja rješenja) potvrdilo optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod poslovnim brojem KOz-DO-4/2024 od 21. veljače 2024. Protiv optuženog NA zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava – opisano i kažnjiva po članku 177. stavku 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179. a KZ/11, u stjecaju s kaznenim djelom protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, i u stjecaju s kaznenim djelom protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. u svezi st. 3. KZ/11 dok je pod točkom II. na temelju članka 98. stavak 1. i 2. točka 4. i 5. ZKP/08 prema okrivljeniku NA produljilo mjere opreza zabrane približavanja žrtvama ĐA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), SA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i AA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svi sa prebivalištem na adresi [adresa] na udaljenost manju od 100 metara; - mjera opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja neposredne ili posredne veze s određenim osobama – žrtvama ĐA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), SA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i AA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svi sa prebivalištem na adresi [adresa] na udaljenost manju od 100 metara, određene Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Kžzd-9/2024 od 29. veljače 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio okrivljeni NA putem branitelja Ivana Ljubičić, odvjetnika u Dubrovniku zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za produljenje mjera opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno rješavanje.

3. Nakon što je spis dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Dubrovniku, prije dostave sucu izvjestitelju, temeljem odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, isti je vraćen ovom vijeću.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada po branitelju u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 odnosno da je obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu proturječno izreci. Bitna povreda na koju se poziva okrivljenik u žalbi po branitelju postoji samo onda ako se zbog određenih nerazumljivosti izreke ili obrazloženja odnosno drugih razloga pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne, nedvosmislene i neproturječne razloge zbog kojih smatra da postoje razlozi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. za određivanje istražnog zatvora. Prvostupanjski sud je obrazložio i postojanje opasnosti da bi okrivljenik mogao počiniti teže kazneno djelo ostvarenjem prijetnje da će ubiti oštećenika M. P. Stoga se pobijano rješenje, unatoč žalbenim navodima može ispitati, a žalba okrivljenika iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.

5.1. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, navodi da su mjere opreza prestale postojati jer je od donošenja rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Kžzd-9/2024 od 29. veljače 2024. pa do donošenja novog rješenja kojim je produljena primjena mjera opreza u odnosu na okrivljenika proteklo više od dva mjeseca. Suprotno žalbenom navodu okrivljenika, mjere opreza ne prestaju protekom roka od dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja, budući da je rok iz članka 98. stavka 7. ZKP/08 instruktivnog karaktera rok pa istek tog roka ne dovodi do prestanka mjera opreza.

5.2. Okrivljenik u žalbi upire na nepotrebnu dugotrajnost trajanja izrečenih mjera opreza obrazlažući takav svoj stav činjenicom da se do sada određenih mjera opreza pridržavao. Ovdje treba ukazati da upravo u žalbi istaknuto pridržavanje izrečenih mjera opreza od strane okrivljenika upućuje na zaključak da je kombinacija izrečenih mjera potrebna i ostvaruje svoju svrhu odnosno osigurava efikasnu prevenciju iteracijske opasnosti. Treba također napomenuti da mjere opreza koje su određene okrivljeniku, s obzirom na svoj sadržaj, ne narušavaju kvalitetu života okrivljenika niti značajno ograničavaju njegov svakodnevni život.

5.3. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije saslušao djecu optuženika kao žrtve na okolnost daljnjih trajanja mjera opreza, članak 98. stavak 4. ZKP/08 propisuje da će sud koji odlučuje o daljnjem trajanju mjera opreza saslušati žrtvu na okolnost postojanja opasnosti za njenu sigurnost kao i za sigurnost članova njene obitelji što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i napravio kad je saslušao žrtvu AA na tu okolnost.

5.4. Okrivljenik se posebno osvrnuo na činjenicu da u izreci rješenja prvostupanjski sud nije naznačio zakonski osnov za istražni zatvor, isti onaj kojeg mijenja mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točke 4. i 5. ZKP/08.Navedeno je točno, prvostupanjski sud doista nije naveo u izreci prvostupanjskog rješenja istražnozatvorsku osnovu. Međutim, članak 98. – 101. ZKP/08, zakonske odredbe koje uređuju mjere opreza, nigdje izrijekom nisu propisale obvezu unošenja zakonskih članka na temelju kojeg su ostvarene pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, u izreku rješenja kojim se određuje ili produljuje mjera opreza. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja se dade nedvojbeno zaključiti da je sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke za određivanje istražnog zatvora na temelju članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 (tzv. iteracijska opasnost). Bilo bi uputno u izreku rješenja o mjeri opreza unijeti i istražnozatvorsku osnovu. Primarno radi jasnoće, a i zbog činjenice da se rokovi trajanja mjera opreza na temelju članka 98. stavak 7. ZKP/08 računaju ovisno o tome o kojoj se radi. Međutim, prvostupanjsko rješenje nije nerazumljivo samo zato što navedeno nedostaje. Svakako ne u tolikoj mjeri da se ne može ispitati i to iz razloga što je istražnozatvorska osnova sasvim jasna iz obrazloženja rješenja.

5.5. Nasuprot žalbenim navodima, ovo vijeće smatra kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 protiv optuženog NA može uspješno zamijeniti primjenom gore navedenih mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točka 4. i 5. ZKP/08, te se na taj način uspješno otklanja opasnost od ponavljanja istovrsnog kaznenog djela ili počinjenja drugog djela ili ostvarenja djela kojim prijeti.

5.6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je okrivljeniku pravilno produljio predmetne mjere opreza, jer postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom, a u odnosu na okrivljenika egzistira i zakonski osnov za istražni zatvor predviđen u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 jer na opasnost od ponavljanja kaznenog djela ukazuje način i okolnosti počinjenja kaznenog djela prilikom kojeg je okrivljenik iskazao bezobzirnost, upornost, agresivnost i visoki stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju te i dalje postoji potreba za daljnjim trajanjem predmetnih mjera opreza kako bi se otklonila opasnost od ponovnog činjenja kaznenog djela na štetu oštećenika od strane okrivljenika.

5.7. Stoga je prvostupanjski sud, uvažavajući prije svega odredbu članka 95. stavak 1. ZKP/08 koja obvezuje sud da pri odluci o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići i blažom mjerom, pravilno zaključio da je mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točka 4. i 5. ZKP/08 odgovarajuća i dostatna za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika.

6. Budući da žalbom okrivljenika osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju, dok ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08 nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Dubrovnik, 5. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Domagoj Raguž