Poslovni broj: Usž-4953/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4 , protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi zajamčene minimalne naknade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2298/2024-8 od 16. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2298/2024-8 od 16. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/24-01/25, URBROJ: 524-11-02/5-24-2 od 26. kolovoza 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trogir, KLASA: UP/I-551- 06/24-01/7, URBROJ: 139-083-02/13-24-5 od 25. travnja 2024., ispravljenog rješenjem, KLASA: UP/I-551-06/24-01/65, URBROJ: 139-083-02/13-24-2 od 31. svibnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavljajući navode iz tužbe, ističe da nije saslušana tijekom upravnog postupka i protivno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) nije joj omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama bitnima za rješavanje upravne stvari, a ista povreda je ponovljena i u upravnom sporu. U cijelosti osporava utvrđeno činjenično stanje, ističe da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak i da je grubo prekršeno načelo jednakosti oružja u upravnom sporu. U tom se smislu poziva na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima LB INTERFINANZ AG protiv Hrvatske i Korošec protiv Slovenije. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Prema podacima spisa predmeta postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je po zahtjevu tužiteljice od 11. srpnja 2023. za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

9. U izvršenju rješenja tuženika od 10. siječnja 2024. utvrđeno je, a na temelju izjave tužiteljice dane na zapisnik 30. siječnja 2024. kod prvostupanjskog javnopravnog tijela te terenskog izvida na adresi stanovanja tužiteljice od 31. siječnja 2024., da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na zajamčenu m inimalnu naknadu. Na osnovi navedenog zaključeno je da je tijekom upravnog postupka tužiteljica davala kontradiktorne izjave u vezi s njezinim kućanstvom i da kućanstvo tužiteljice može osigurati uzdržavanje primitkom od imovine, zbog čega ne ispunjava uvjete iz članka 23. i članka 24. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23. – dalje: Zakon).

10. Naime, iz izjave tužiteljice od 30. siječnja 2024. proizlazi da živi u kućanstvu s bratom NR i nevjestom AR u obiteljskoj kući, da se stambeni prostor koristi za stanovanje i za turistički najam (postavljena oznaka s natpisom „Apartmani Giovanni“), da je prostor opremljen potrebnim instalacijama i prilagođen uvjetima za život.

11. Nadalje, iz aplikacije Socskrb je utvrđeno da je tužiteljica radno sposobna i da je kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje evidentirana kao nezaposlena osoba, kao i da brat tužiteljice ostvaruje prihod s osnove dohotka od imovinskih prava mjesečno u visini od 295,98 eura (prema podacima spisa u razdoblju od 1. travnja do 31. prosinca 2023.), a AR prihod s osnove mirovine u visini od 300,58 eura mjesečno i imovinskih prava u iznosu od 246,65 eura mjesečno u istom razdoblju, pri čemu je AR evidentirana kao vlasnica dva motorna vozila, a NR kao vlasnik osobnog automobila.

12. Tužiteljici je, u skladu s člankom 30. ZUP-a, u upravnom postupku omogućeno očitovati se o svim činjenicama relevantnima za rješavanje predmetne upravne stvari, a iz zahtjeva te zapisnika od 3. kolovoza 2023. i 30. siječnja 2024. proizlazi da je tužiteljica davala kontradiktorne izjave, dok su odlučne činjenice utvrđene na temelju službenih podataka javnopravnih tijela, pa njezini žalbeni prigovori o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju nisu odlučni za donošenje drugačije odluke ovog Suda.

13. Kako je tužiteljica tijekom upravnog postupka bila omogućena u iznošenju svih činjenica i dokaza radi rješavanja predmetne upravne stvari, a tijekom upravnog spora ju je zastupao profesionalni opunomoćenik kojemu je dana mogućnost očitovati se na sve navode tuženika u skladu s člankom 6. ZUS-a, i koji nije opravdao svoj izostanak s ročišta održanog 28. kolovoza 2025., ovaj Sud ocjenjuje da je tužiteljici u potpunosti omogućeno sudjelovanje u postupku te zaštita njezinih prava i interesa, zbog čega nisu povrijeđena pravila postupka na koje ukazuje u žalbi, dok odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje tužiteljice, njezinog brata i njegove žene ne znači da joj je onemogućeno sudjelovanje u upravnom sporu.

14. Imajući na umu navedeno, predmet u cjelini te u ovoj upravnoj stvari mjerodavni članak 15. stavak 1. točku 3., članak 23., članak 24. i članak 27. Zakona, koje u presudi citira prvostupanjski sud, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen.

15. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok povrede ustavnih ili konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.

16. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

17. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

18. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan