Poslovni broj: Usž-4500/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Morena Lekan, odvjetnica u Rijeci, Korzo 32, protiv tuženika Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polja filozofije, teologije i religijskih znanosti, Zagreb, Donje Svetice 38/5, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izbora na znanstveno-nastavno radno mjesto, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1882/2024-13 od 17. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1882/2024-13 od 17. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polja filozofije, teologije i religijskih znanosti, KLASA: UP/I- 640-03/24-01/1005, URBROJ: 355-06-04-24-02 od 27. rujna 2024. (točka I. izreke) i utvrđeno da se smatra da tužitelj ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije čije je utvrđenje u nadležnosti Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polja filozofije, teologije i religijskih znanosti (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbačen je kao nepravovremen zahtjev tužitelja za utvrđenje ispunjavanja uvjeta za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, polju filozofije.
3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). U odnosu na primjenu članka 43. u vezi s člankom 40. stavkom 2. i člankom 43. stavkom 8. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“, 119/22. – dalje: ZVOZD) navodi da nisu ispunjeni kumulativni zahtjevi za primjenu instituta pozitivne presumpcije. Ističe da je tijekom upravnog spora isticao da dokumentacija dostavljena matičnom odboru nije bila potpuna niti uredna , zbog čega nije mogao početi teći rok od 60 dana za donošenje odluke. Smatra da nije bilo svrsishodno odgoditi donošenje rješenja ostavljanjem dodatnog roka, kao i da nije bilo moguće utvrditi pravovremenost podnesenog zahtjeva bez ulaženja u sadržaj dostavljene dokumentacije. Nadalje navodi da promjena starog i novog predsjednika nadležnog matičnog odbora nije bila istovremena, već je novi predsjednik izabran dva mjeseca nakon ostavke prethodnog. Ističe da je prvostupanjski sud postupio izvan svojih ovlasti kada je utvrdio ispunjavanje Nacionalnih sveučilišnih znanstvenih i umjetničkih kriterija čije je utvrđenje u nadležnosti matičnih odbora. Nejasno mu je na temelju kojih činjenica je sud zaključio da se radi o istovrsnim predmetima, zahtjevima i kriterijima jer konkretni matični odbor ne može znati niti dostavljati podatke o postupanjima drugih matičnih odbora bez obzira radi li se o istim znanstvenim područjima i bez obzira imaju li nadređeno isto tijelo. S obzirom na navedeno, nejasno je na koji način je sud donio zaključak o ispravnom postupanju drugog matičnog odbora u predmetu Kraš, a da pri tome nije izvršio uvid niti poduzeo potrebne radnje kako bi isti izvršio. Ponavlja navode iz prvostupanjskog upravnog spora i ističe da je rok od pet godina od posljednjeg reizbora zakonski rok i uvjet da bi se uopće izbor mogao provesti, a tumačenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih nema uporište u zakonu. Napominje da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih kod izdavanja suglasnosti za konkretno napredovanje ne ulazi u ocjenu jesu li ispunjeni uvjeti za izbor ili nisu, odnosno da sama potreba za određenim radnim mjestom ne znači ujedno da netko ispunjava kriterije za izbor. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan s obrazloženjem pobijane presude i postojanjem razloga zbog kojih je odluka tuženika bila pogrešna. U odnosu na predmnijevu usvajanja zahtjeva navodi da se obrazloženje osporenog rješenja može odnositi isključivo za slučaj odbijanja zahtjeva, kao i da je promjena predsjednika matičnog odbora irelevantna za upravni predmet. Smatra da je utvrđenje ispunjava li kandidat Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije jedini zadatak, ovlast i nadležnost matičnih odbora, a ne propitivanje ispunjavanja zakonskih uvjeta ili provođenje nadzora nad zakonitošću provođenja postupka izbora na radna mjesta. U tom se smislu poziva na Uputu matičnim odborima vezanu uz donošenje odluka o ispunjavanju uvjeta za izbor nastavnika odnosno znanstvenika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 26. kolovoza 2025. i Obvezujuću uputu za rad matičnih odbora tuženika od 22. veljače 2024., iz kojih jasno proizlazi da je matični odbor o ispunjavanju Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija dužan donijeti odluku u roku od 60 dana. U odnosu na načelo dobrog upravljanja, navodi da nije bilo potrebno ulaziti u meritum predmeta Kraš, već jedino utvrditi da su u oba predmeta postojale iste suglasnosti Ministarstva i da je matični odbor u predmetu Kraš, osim što je odluku donio u roku, postupao u granicama svoje nadležnosti. Ističe da time što je Ministarstvo dalo suglasnost ne znači da su ispunjeni nacionalni kriteriji, već da se može ići u izbor za više zvanje. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je, u skladu s člankom 43. ZVOZD-a, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci 29. svibnja 2024. pokrenuo postupak za izbor tužitelja na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, znanstvenom polju filozofije. Spisu prileži i očitovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja od 10. travnja 2024. kojim se daje suglasnost za izbor pristupnika (tužitelja) na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora.
9. Postupajući po predmetnom zahtjevu, tuženik je na temelju članka 43., članka 41. stavka 1. i stavka 2. i članka 111. stavka 1. ZVOZD-a ocijenio da je postupak izbora tužitelja na više znanstveno-nastavno radno mjesto izvanrednog profesora pokrenut preuranjeno jer je tužitelj 16. prosinca 2021. reizabran na znanstveno-nastavno radno mjesto docenta, pa od posljednjeg reizbora nije proteklo potrebnih pet, već samo dvije i pol godine.
10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo postojanje dvaju zasebnih razloga za usvajanje tužbenog zahtjeva – predmnjeve usvajanja zahtjeva, na osnovi koje je sam riješio predmetnu upravnu stvar, i primjene načela dobrog upravljanja, koji je ocijenio podrednim i kao osnovu za vraćanje predmeta tuženiku kada ne bi bilo prvog razloga.
11. U odnosu na primjenu predmnjeve usvajanja zahtjeva, prvostupanjski sud je utvrdio da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci dokumentaciju o izboru dostavio tuženiku 22. srpnja 2024. i da je zadnji dan roka iz članka 43. stavka 8. ZVOZD-a bio 20. rujna 2024., dok je osporeno rješenje doneseno 27. rujna 2024. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za predmnjevu usvajanja zahtjeva iz članka 43. stavka 9. ZVOZD-a u vezi s člankom 102. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
12. Ovaj Sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud pravilno poništio osporeno rješenje tuženika i utvrdio da se smatra da tužitelj ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije u smislu članka 43. stavka 9. ZVOZD-a.
13. Člankom 43. stavkom 8. ZVOZD-a propisano je da nadležni matični odbor odnosno nadležno matično povjerenstvo odlukom utvrđuje ispunjava li nastavnik odnosno znanstvenik Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, najkasnije u roku od 60 dana od dostave odluke, a stavkom 9. da ako matični odbor odnosno matično povjerenstvo ne donese odluku iz stavka 8. ovoga članka u propisanom roku, smatra se da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije.
14. Naime, iz spisa predmeta nesporno proizlazi da je Filozofski fakultet potrebnu dokumentaciju za donošenje odluke o ispunjavanju Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija dostavio tuženiku 22. srpnja 2024., a kako je osporeno rješenje doneseno 27. rujna 2024., pravilno je utvrđeno da je isto doneseno protekom zakonskog roka od 60 dana. Budući da je člankom 43. stavkom 9. ZVOZD - a, zbog ne donošenja odluke u roku od 60 dana od dostave odluke o usvajanju mišljenja stručnog povjerenstva fakulteta, izričito propisano da se smatra da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, ovaj Sud smatra da se u navedenim okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud pravilno zaključio da je samom činjenicom proteka zakonskog roka za donošenje odluke ispunjena pretpostavka za primjenu predmnjeve usvajanja zahtjeva iz članka 43. stavka 9. ZVOZD-a u vezi s člankom 102. stavkom 1. ZUP-a.
15. Pri tome tuženik neosnovano prigovara da se tijekom postupka nije uzelo u obzir da dostavljena dokumentacija nije bila potpuna niti uredna. Propisivanje predmnjeve usvajanja zahtjeva, koja je vezana uz protek propisanog roka za donošenje odluke, podrazumijeva da je pojedini matični odbor dužan cjelokupni postupak provesti u propisanom roku, što uključuje otklanjanje svih nedostataka u vezi s potpunosti i urednosti zahtjeva, pribavu potrebne dokumentacije i donošenje odluke. Stoga bilo kakve formalne zapreke za postupanje matičnog odbora nisu od utjecaja na primjenu predmnjeve usvajanja zahtjeva ako je protekao rok od 60 dana za donošenje odluke jer odredbama ZVOZD-a nije propisana niti jedna iznimka od pravila, zbog čega navodi tuženika izneseni u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
16. Prvostupanjski sud je pri tome dostatno obrazložio na kojoj osnovi je u konkretnom slučaju ocijenio da je povrijeđeno i načelo dobrog upravljanja, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti. Kako je članak 43. stavak 9. ZVOZD-a bio dovoljna osnova prvostupanjskom sudu da riješi predmetnu upravnu stvar u skladu sa svojim ovlastima na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, žalbeni razlozi koji se odnose na povredu načela dobrog upravljanja nisu posebno razmatrani.
17. Međutim, u pogledu poštivanja načela dobrog upravljanja koje podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način, ovaj Sud primjećuje da prilikom tumačenja članka 43. stavka 9. ZVOZD-a tuženik ne postupa u skladu s navedenim načelom. U Obvezujućoj uputi za rad matičnim odborima od 22. veljače 2024. Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj (koju potpisuje predsjednik prof. dr. sc. ĆS) izričito je navedeno da se u slučaju da matični odbor ne donese odluku u roku od 60 dana, smatra da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, dok je ovom postupku, u kojem Nacionalno vijeće zastupa isti predsjednik, odstupa od vlastite obvezujuće upute i daje potpuno drugačije tumačenje navedene odredbe, odnosno iznosi razloge koje smatra opravdanima za njezinu neprimjenu. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud ukazuje da se povreda načela dobrog upravljanja u postupanju tuženika ogleda i u činjenici što nije dosljedan u primjeni vlastitih uputa, već ih neopravdano različito primjenjuje u pojedinim slučajevima.
18. Razmatrajući žalbu u granicama žalbenih razloga, ovaj Sud ocjenjuje da razlozima navedenima u žalbi tuženik nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
19. Slijedom navedenog, ovaj Sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanima, a pobijanu presudu pravilnom i na zakonu osnovanom, dok obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 5. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan