Poslovni broj: Usž-4182/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽK, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Željko Macan, odvjetnik u Velikoj Gorici, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 41, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, Kašinska cesta 1b, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5072/2024-9 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5072/2024-9 od 4. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-04/24-02/1002, urbroj: 511-19-35-24-3 od 19. studenog 2024. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke). Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe, kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere.
2. Rješenjem tuženika utvrđeno je da tužiteljica, kao osoba bez državljanstva, nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, te je određeno dragovoljno napuštanje Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: EGP) u roku od 30 dana računajući od dana dostave rješenja (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja određeno je prisilno udaljenje u slučaju da se obveza ne izvrši dobrovoljno, te obveza prijave na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka III. izreke).
3. Tužiteljica je protiv pobijane presude i rješenja podnijela žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da joj prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima nije dao mogućnost da se izjasni o svim bitnim činjenicama, niti je u obrazloženju naveo razloge zbog kojih nije proveo predloženi dokaz njezinim saslušanjem, čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora. Navodi da je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer ona nije dragovoljno boravila na području Republike Hrvatske, već je na temelju europskog uhidbenog naloga od 6. veljače 2024. izručena radi izvršenja rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1668/2023 od 31. siječnja 2024., kojim je određen istražni zatvor. Ističe da joj je nakon odsluženja izrečene zatvorske kazne uručeno pobijano rješenje. Stoga smatra da je na području Republike Hrvatske boravila zakonito na temelju odluka državnih vlasti. Iznosi navode koji se odnose na podneseni zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva od 13. srpnja 2022., o kojem zahtjevu nadležno tijelo nije donijelo odluku. Osporava pravilnost rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i izdavanje privremene mjere, navodeći da se odluka prvostupanjskog suda pogrešno temelji na stavu Općinskog kaznenog suda koji joj prilikom izricanja kazne zatvora kao olakotnu okolnost nije uzeo u obzir činjenicu da je majka sedmero malodobne djece. Smatra da je dokazala da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, te da joj je postupanjem prvostupanjskog suda nanesena nepopravljiva šteta, jer joj je onemogućen kontakt i zajednički život s obitelji na teritoriju EGP-a. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu i rješenje prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, kao i postupak koji je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi žalbene navode neosnovanim.
7. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice za rješavanje predmetne upravne stvari, te primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22. i 151/22.) odbio tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je pri tome uzeo u obzir činjenice utvrđene u pravilno provedenom upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu. Time što prvostupanjski sud nije obrazložio razloge iz kojih je odbio provođenje predloženog dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke nije počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora, jer je tužiteljici dana mogućnost sudjelovanja u postupku dostavom odgovora na tužbu i održavanjem rasprave 27. lipnja 2025., a u provedenom postupku su utvrđene relevantne činjenice za donošenje odluke o predmetnoj upravnoj stvari.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica u Republiku Hrvatsku ušla zakonito 20. veljače 2020. kada je imala hrvatsko državljanstvo, koje joj je ukinuto rješenjem Policijske uprave brodsko-posavske broj: 511-11-04-4-UP//-999/2021 od 1. rujna 2021. Tužiteljica je izdržavala zatvorsku kaznu u Republici Hrvatskoj od 19. travnja 2024. do 19. studenog 2024. U provedenom postupku utvrđeno je da tužiteljica nezakonito boravi na području Republike Hrvatske, jer se ne može smatrati strancem na kratkotrajnom boravku, te da od ukidanja hrvatskog državljanstva (1. rujna 2021.) do donošenja pobijanog rješenja nije regulirala boravak na području Republike Hrvatske.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio rješenje tuženika zakonitim, jer su u trenutku njegova donošenja ostvareni uvjeti za protjerivanje tužiteljice s područja Republike Hrvatske i EGP-a, s obzirom na to da tužiteljica kao državljanin treće zemlje, odnosno osoba bez državljanstva, nije imala reguliran zakonit boravak. Žalbeni prigovori u svezi podnesenog zahtjeva za utvrđenje hrvatskog državljanstva i duljine trajanja tog postupka nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti propisani odredbom članka 42. stavka 2 i 3. ZUS-a za određivanje odgodnog učinka tužbe i izdavanje privremene mjere. Tužiteljica navodima tužbe prema kojim bi joj izvršenjem rješenja tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer bi joj bio onemogućen kontakt s obitelji (izvanbračni suprug i sedmero malodobne djece svi državljani Republike Hrvatske), koja trenutno boravi u Francuskoj, nije učinila vjerojatnim nastanak štete koja bi se teško mogla popraviti, s obzirom na to da joj je pobijanim rješenjem određeno dragovoljno napuštanje, te joj nije određena zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku ili EGP. Stoga nema zapreke za tužiteljicu za ponovni ulazak na područje EGP-a, te eventualno reguliranje zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj
11. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovela u sumnju zakonitost pobijane presude i rješenja prvostupanjskog suda, niti navode koji bi bili od utjecaja na donošenje drugačije odluke, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka primjenom odredbe članka 147. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
