Poslovni broj: Usž-4442/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FR iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Katja Šesnić, odvjetnica u Splitu, Tršćanska 31 , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, u predmetu radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1743/2024 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1743/2024 od 24. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/23-26/295, urbroj: 531-03-4- 24-2 od 28. svibnja 2024. te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, klasa: UP/I-361-03/13-04/2086, urbroj: 2181-1-10-3/26-23-5 od 19. svibnja 2023. Ovim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene stambene zgrade na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj ističe da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je predmetna nekretnina sagrađena prije više od 70 godina, odnosno da se ne radi o gradnji nego nužnoj adaptaciji postojeće građevine koja za tužitelja i njegovu obitelj predstavlja jedini dom zaštićen odredbom članka 8. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Kako je nekretnina izgrađena prije 15. veljače 1968., poziva se na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da ima građevinsku dozvolu, zbog čega smatra da nema zakonskih razloga da bi se odbilo izdavanje zatražene dozvole nakon izvršene nužne rekonstrukcije koja je obavljena na starom objektu. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj nalazi u tome što se prvostupanjski sud nije osvrnuo na odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama na koju odredbu se tužitelj u tužbi pozivao. Smatra da je zbog navedenog prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila postupka. Poziva se na zabranu retroaktivnosti propisa i okolnost da je nekretnina izgrađena prije 15. veljače 1968., zbog čega smatra da nije bilo mjesta primjeni važećeg prostornog plana, a također smatra bez utjecaja i propis iz 1964. kojim je Park šuma Marjan zaštićena jer je predmetna kuća starija od tog propisa. Predlaže da Sud žalbu usvoji i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je stajalište upravnih tijela prema kojem postoje zapreke za usvajanje zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nekretninu izgrađenu na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U provedenom postupku i sporu neprijeporno je utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi izvan građevinskog područja u granicama obuhvata GUP-a Grada Splita u zoni športsko-rekreacijske namjene „R3-kupalište“ te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ-Park šuma“.
6. Prvostupanjska presuda poziva se na odredbe Generalnog urbanističkog plana Splita prema kojima je na predmetnom području moguće uređivati plaže i oblikovati obalnu liniju, odnosno zadržavati obalu u prirodnom stanju, a površine se mogu uređivati za boravak na otvorenom uz obveznu sadnju zelenila te se na uređenim plažama omogućuje gradnja građevina koje upotpunjuju i služe osnovnoj djelatnosti, odnosno garderobe, sanitarije, manji ugostiteljski sadržaji, spremišta rekvizita i slično. Prvostupanjski sud je ocijenio da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prema prostornom planu određeno kao površina izvan građevinskog područja, uključujući nacionalne parkove, parkove prirode, regionalne parkove i slične zaštićene zone, pri čemu se kao i tuženik i prvostupanjsko tijelo pozvalo na odredbu članka 6. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.).
7. Tužitelj žalbom osporava prvostupanjsku presudu ističući da nije izgradio novu građevinu, već da se radi o građevini koja je izgrađena prije 15. veljače 1968., odnosno i prije 1964. godine, kada je Park šuma Marjan zaštićena. Međutim, ovi prigovori ne mogu se ocijeniti osnovanim budući da u tom slučaju tužitelj ne bi podnosio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, već bi njegova građevina bila zakonita.
8. Tužitelj osporava prvostupanjsku presudu iz razloga što ne sadrži obrazloženje u vezi s odredbom članka 5. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama na koju se tužitelj pozivao tijekom prvostupanjskog upravnog spora. Međutim, ovaj nedostatak prvostupanjske presude ne čini presudu nezakonitom, budući da sud nije dužan obrazložiti sve razloge koje stranke ističu tijekom upravnog spora već samo one relevantne. Odredba članka 5. stavka 2. Zakona propisuje da se na nezakonito izgrađenoj zgradi može, protivno prostornom planu, ozakoniti najviše dvije etaže, od kojih je zadnja potkrovlje, osim ako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije određen veći broj etaža.
9. Navedena zakonska odredba nije mjerodavna u konkretnom slučaju budući da na predmetnom području nije dopuštena izgradnja stambenih zgrada. Također nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na pravo na dom, budući da tužitelj ne može s uspjehom isticati ovo pravo u situaciji kao što je predmetna, odnosno u situaciji kada je objekt gradio bez da je prethodno ishodio odobrenje nadležnog tijela.
10. Slijedom navedenog, žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, zbog čega je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/14.), odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
