Poslovni broj: Usž-109/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NF iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva „Knežević i partneri“ j.t.d. iz Rijeke, Ribarska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. EF i 2. LF, oboje iz [adresa] koje zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Kovačević, Koren i partneri“ d.o.o. iz Rijeke, Supilova 6/III, radi oglašivanja ništavim rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-811/2024-13 od 5. studenog 2025. i rješenja o ispravku, poslovni broj: Us I-811/2024-14 od 20. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-811/2024-13 od 5. studenog 2025. i rješenje o ispravku, poslovni broj: Us I-811/2024-14 od 20. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda ispravljenom rješenjem istog suda, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361- 05/23-26/258, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 2. svibnja 2024., kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora te joj je naloženo u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku zainteresiranim osobama naknaditi trošak spora u iznosu od 2.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/12-13/301, URBROJ: 2170-03/3-23-28 od 22. svibnja 2023. kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-03/12-13/301, URBROJ: 2170/1-03-01/5-14-13 od 10. veljače 2014. kojim je ozakonjena dovršena manje zahtjevna zgrada stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Tužiteljica pravodobno izjavljenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu upravnog suda kao i rješenje o ispravku navedene presude i to u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ponavlja navode koje je isticala i ranije tijekom postupka, odnosno smatra da za predmetnu ozakonjenu zgradu ne može istovremeno egzistirati i rješenje o izvedenom stanju i građevinska dozvola. Stoga smatra da postoji stvarna i pravna nemogućnost izvršenja rješenja o legalizaciji čije oglašivanje ništavim traži u predmetnom postupku. Osim toga, smatra da ako je nešto žalbeni razlog, isto može biti i razlog za oglašivanje ništavim rješenja u postupku pokrenutom po izvanrednom pravnom lijeku jer se radi o dodatnoj provjeri pojedinačnog upravnog akta nakon što je on stekao svojstvo pravomoćnosti. U nastavku obrazlaže da je ozakonjenje predmetne zgrade protivno odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama budući da ta zgrada ima istak na tužiteljičinoj građevnoj čestici kao i otvore na međi s njezinom građevnom česticom. Naime, ističe da je njezina građevna čestica za izgradnju utvrđena 8. travnja 1977., potom joj je izdano odobrenje za građenje temeljem kojeg je i izgradila kuću u kojoj danas živi, a na temelju tih dokumenata je formirana i građevinska parcela, odnosno oblik i veličina građevinske parcele tužiteljice. Međutim, iz nalaza i mišljena građevinskog vještaka na koji u nastavku žalbe upućuje, proizlazi da osporenim rješenjem ozakonjena predmetna zgrada prelazi na njezinu građevinsku česticu kao i da ima otvore u dijelu koji prelazi na njezinu česticu kao i na međi s njenom česticom. Stoga ističe da i radi navedenog razloga postoji pravna nemogućnost izvršenja predmetnog rješenja o legalizaciji. Također, smatra da se ne mogu istodobno preklapati dvije građevinske čestice, pri čemu je njena čestica formirana još 1977. godine. Zaključuje da se takvim postupanjem nagrađuje bespravni graditelj na štetu nje kao osobe koja je u cijelosti ispoštovala propise i ishodila građevinsku dozvolu, odnosno odobrenje za gradnju te je gradnju izvršila sukladno ishođenoj dokumentaciji. Osim toga, smatra da se time krše njezina stečena prava. Navodi da se stvarna nemogućnost izvršenja predmetnog rješenja ogleda u činjenici da je njoj ozakonjenjem predmetne zgrade onemogućen pristup legalno sagrađenoj garaži, iako je njezinom građevinskom česticom osiguran pristup do garaže. Zaključno smatra da joj je sud onemogućio pravo na pristup sudu time što je odbio njene dokazne prijedloge. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje o njenom ispravku te usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. U odnosu na procesni prigovor tužiteljice da sud nije proveo njene predložene dokaze, upućuje se na odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a prema kojoj sud niti nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Drugim riječima, sud provodi predložene dokaze stranaka ukoliko su rezultati njihovog izvođenja bitni za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja radi donošenja zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju budući da se pravilna i zakonita odluka, po ocjeni ovog Suda, mogla donijeti temeljem dokumentacije koja prileži kako sudskom spisu predmeta tako i spisu tuženika. Takvim postupanjem suda nije tužiteljici uskraćeno pravo na pristup sudu jer joj je nesporno tijekom spora omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje zakonite odluke u konkretnom slučaju, naročito održavanjem ročišta za raspravu dana 17. listopada 2025., a kojim pravom se tužiteljica i koristila.

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku odbijen prijedlog tužiteljice za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju od 10. veljače 2014. jer nije ispunjena pretpostavka propisana odredbom članka 128. stavak 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br.: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Navedenom zakonskom odredbom propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

9. U konkretnom slučaju nije sporno da tužiteljica svoj zahtjev za oglašivanje ništavim predmetnog rješenja o legalizaciji temelji na činjenici da se pravna i stvarna nemogućnost izvršenja tog rješenja ogleda u tome da se radi o ozakonjenju gradnje koja je protivna odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12. i 143/13.) jer da dio ozakonjenog objekta ima istak na tužiteljičinoj građevnoj čestici kao i otvore na međi s njezinom građevnom česticom.

10. Međutim, ovaj Sud prvenstveno ističe da je zahtjev za oglašivanje rješenja ništavim izvanredan pravni lijek, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništav akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Budući da se upravni akt može oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja te ne može naknadno konvalidirati, to su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom te javnopravno tijelo i sud ne mogu rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

11. Kako tužiteljica svojim navodima zapravo dovodi u sumnju zakonitost samog rješenja o legalizaciji, a ne njegovoj ništetnosti zbog stvarne, odnosno pravne nemogućnosti izvršenja tog rješenja, a što nije jedan od razloga taksativno propisanih odredbom članka 128. stavak 1. ZUP-a za oglašivanje rješenja ništavim, to je i po ocjeni ovog Suda, pravilno odbijena sa svojim zahtjevom, a što je pravilno potvrđeno osporenom presudom prvostupanjskog suda.

12. Međutim, ovaj Sud ističe da je tužiteljica u zasebnom upravnom postupku te kasnije upravnom sporu osporavala žalbom te tužbom i zakonitost predmetnog rješenja o izvedenom stanju, no navedeni postupak je pravomoćno okončan presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-639/2016 od 13. travnja 2016. kojom je odbijena njezina žalba izjavljena protiv presude prvostupanjskog upravnog suda, poslovni broj: Us I - 1004/2014 kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog rješenja o legalizaciji. Drugim riječima, predmetno rješenje o izvedenom stanju ocjenjeno je zakonitim te je postalo pravomoćno, a kako pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude.

13. Sud ističe da je neosnovan i žalbeni navod tužiteljice da istovremeno ne može egzistirati građevinska dozvola te rješenje o izvedenom stanju za istu građevinu. Ovo stoga što se radi o dva različita upravna akta koja se donose temeljem različitih zakona i u kojima se ocjenjuju različite pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se udovoljilo zahtjevu stranke za izdavanje građevinske dozvole, odnosno rješenja o izvedenom stanju.

14. Kako tužiteljica niti preostalim žalbenim navodima kojima iznosi svoje tumačenje pravnih propisa nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost osporene prvostupanjske odluke, to nema osnove za usvajanje izjavljene žalbe.

15. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

16. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti u cijelosti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze