Poslovni broj: Usž-3754/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić, i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi obnove postupka usklađivanja novčane pomoći za roditelje odgojitelje, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1865/2024-9 od 23. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1865/2024-9 od 23. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/725, URBROJ: 251-02-01/001-24-8 od 7. veljače 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/328, URBROJ: 251-09-22-1/003-24-11 od 8. siječnja 2024. (točka I. izreke) te je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova spora (točka II. izreke). Rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice podnesen protiv prvostupanjskog rješenja od 8. siječnja 2024. i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.
2. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu te navodi da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu i posljedično navedenome, pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredba upravnog spora iz članka 126. stavka 2. i stavka 3. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). Ističe da Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) nije propisano da bi pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja kojim se odbacuje zahtjev za obnovom postupka bio prigovor, iz kojeg razloga gradonačelnik o tom pravnom lijeku i ne može odlučivati. Smatra da se ne primjenjuje odredba članka 10. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba”, broj: 25/22., dalje: Odluka/22). Pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja kojim u cijelosti prihvaća prvostupanjsko i drugostupanjsko pobijano rješenje kao pravilno i utemeljeno na odredbi članka 126. stavka 1. ZUP-a, kao i da je o prijedlogu i o žalbi odlučilo nadležno tijelo sukladno propisima o organizaciji nadležnosti tijela Grada Zagreba. Nadalje, navodi da nije mogla znati da su službene osobe javnopravnog tijela neovlašteno potpisale akt, niti ona to može znati kao neuka osoba, tko i kako treba potpisati upravni akt i tomu slično, već je isto očito mog la spoznati na način kako je to i rekla u tužbi te htjela predloženim dokazima (njezinim saslušanjem) dokazati u sporu, a koje je sud nezakonito i kršeći ZUS odbio izvesti, naročito stoga što ni u upravnom postupku nije proveden ispitni postupak na ove odlučne okolnosti. Smatra da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja i pravo na pravično suđenje. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Zhang protiv Ukrajine, br. 6970/15, § 60., presuda od 13. studenoga 2018.; T.G. protiv Hrvatske, br. 39701/14, § 50., presuda od 11. srpnja 2017.; i Letinčić protiv Hrvatske, br. 7183/11, § 48., presuda od 3. svibnja 2016. Smatra da je tijelo prvog stupnja dalo pogrešnu uputu o pravnom lijeku pa je tužbu valjalo odbaciti, a tužiteljicu uputiti na zakoniti i pravilan put pravnih lijekova. Smatra i da je trebalo dosuditi troškove kako je to zatražila, u upravnom postupku i u upravnom sporu. Traži i troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Pobijana presuda donesena je na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te je sud utvrdio da je osporenim rješenjem tuženika od 7. veljače 2024. odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 8. siječnja 2024. Tim rješenjem odbačen je, kao nepravodoban, prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog prvostupanjskim rješenjem od 17. svibnja 2023. (zaprimljen od strane tužiteljice 1. lipnja 2023.), kojim je zamijenjeno prvostupanjsko rješenje od 3. listopada 2016., pozivom na članak 126. stavak 1. ZUP-a, s obrazloženjem da prijedlog za obnovu nije podnesen u zakonskom roku te je odbijen zahtjev za naknadu troška pozivom na odredbu članka 161. ZUP-a.
7. Prijedlog za obnovu upravnog postupka podnesen je iz razloga propisanog člankom 123. stavka 1. točke 3. ZUP-a, odnosno jer je rješenje od 17. svibnja 2023. donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje. Prema odredbama ZUP- a, takav zahtjev stranka može podnijeti u objektivnom roku od tri godine od dostave rješenja stranci (članak 123. stavak 1. ZUP-a), odnosno u subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove (članak 123. stavak 3. ZUP-a). U prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku (članak 124. stavak 2. ZUP-a).
8. U konkretnom slučaju, time što je odbačen prijedlog za obnovu nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Ovo stoga jer tužiteljica u prijedlogu za obnovu od 19. prosinca 2023. nije učinila vjerojatnim da je prijedlog za obnovu podnijela u roku od 30 dana od dana saznanja za postojanje razloga obnove obzirom da razlog za obnovu egzistira u prvostupanjskom rješenju od 17. svibnja 2023., a tužiteljica u prijedlogu navodi da je za razlog obnove saznala prilikom razgovora sa sadašnjim opunomoćenikom kojeg je kontaktirala 28. studenog 2023. Sijedom navedenog, i prema ocjeni ovog Suda, rješenja drugostupanjskog i prvostupanjskog tijela su pravilno od strane prvostupanjskog upravnog suda ocijenjena zakonitima i odbijen tužbeni zahtjev.
9. Nije počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora jer sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, s obzirom na to da se činjenica pravodobnosti prijedloga za obnovu upravnog postupka ne dokazuje saslušanjem stranke, budući da postupanje u zakonom propisanom prekluzivnom roku mora biti objektivno provjerljivo već u samom prijedlogu.
10. Obnova kao institut upravnog postupka i izvanredni pravni lijek reguliran je općim procesnim zakonom, ZUP-om. Međutim, s obzirom na to da se radi o upravnoj stvari iz oblasti mjera socijalne politike Grada Zagreba koje su propisane općim aktom (Odluka/22), to se u konkretnoj upravnoj stvari primjenjuju i odredbe tog općeg akta, napose članak 10. Odluke/22. Ovim člankom propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela.
11. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen. Stoga prigovori tužitelj ice o nadležnosti tuženika da odluči o prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja od 8. siječnja 2024. te pogrešnoj uputi o pravnom lijeku nisu osnovani. Rješenje tuženika doneseno je od strane Gradonačelnika Grada Zagreba, koji ga je i potpisao.
12. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude, ovaj Sud smatra da sud prvog stupanja, time što nije proveo dokaz saslušanjem tužitel jice nije povrijedio ustavne ni konvencijske odredbe o jednakosti oružja i prava na pristup sudu te stoga ni presude na koje se tužiteljica poziva nisu primjenjive u konkretnom slučaju jer se radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, to je, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, pravilno od strane prvostupanjskog upravnog suda odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora. Ujedno je iz istog razloga odbijena i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.
14. Iz navedenih razloga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4.
ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
