REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3082/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐU iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Anti Kukoču, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi utvrđivanja građevne čestice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I- 1947/2024-8 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1947/2024-8 od 20. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/II -350-05/23- 08/98, urbroj: 531-03-4-24-2 od 25. lipnja 2024. godine kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjek za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I -350- 05/14-02/32, urbroj: 2181-1-10-3/14-23-15 od 8. rujna 2023. godine. Navedenim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice za zgradu stambene namjene izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Pod točkom II. izreke osporene presude odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora.
2. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu ističući da svoj pravni interes za izdavanje rješenja o građevinskoj čestici ne temelji na rješenju o izvedenom stanju, već na svom statusu zaštićenog najmoprimca na stanu – u naravi prizemnoj stambenoj zgradi i nusprostorijama položenim na istoj katastarskoj čestici na kojoj je položen taj stan (zgrada) i za koju je zatraženo izdavanje spornog rješenja o građevinskoj čestici. Smatra da njen pravni interes proizlazi iz njenog prava na otkup tog stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kad se ostvare pretpostavke za taj otkup, pozivajući se na članak 42. Zakona o najmu stanova. Utvrđenje predmetne građevinske čestice je prethodno pitanje o njenom zahtjevu za otkup predmetnog stana i njegovih pripadnosti (spremište i drvarnica) obzirom da predmetna građevinska čestica predstavlja zemljište ispod i između stana i njegovih nusprostorija, tlocrtno odijeljenih od stana (zgrade) kao i zemljište nužno za redovnu upotrebu svih građevina. Utvrđenje predmetne građevne čestice će biti prethodno pitanje u postupku zaključenja ugovora o najmu predmetnog stana između tužiteljice i vlasnika tog stana u slučaju da tužiteljici iz bilo kojeg razloga ne bude omogućen otkup ovog stana. Unatoč navedenom, prvostupanjski sud smatra, iako je tužiteljica zaštićeni najmoprimac u postupku otkupa stana, da nije legitimirana za podnošenje prijedloga za utvrđivanje građevne čestice. Tužiteljica ističe da je donošenju nižestupanjskih rješenja i osporene presude prethodila presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Usž-3357/2017 od 17. siječnja 2018. godine prema kojem shvaćanju pravni interes za sudjelovanje kao stranke u upravnom postupku postoji ako proizlazi iz zakona ili je zakonom zaštićen, odnosno stranka u upravnom postupku je svaka osoba o čijem se pravu, obvezi i pravnom interesu rješava u konkretnom upravnom postupku. Prava, obveze ili pravni interes proizlaze iz propisa kojima se uređuju pojedine upravne materije. Tužiteljica se pozvala na materijalne propise koji joj daju legitimaciju u ovom upravnom postupku i dokazala da bez ishođenja prijepornog rješenja o utvrđivanju građevne čestice ona ne može ostvariti svoja prava uređena tim istim materijalnim propisima, posebice pravo na otkup radi stjecanja prava vlasništva na stanu izgrađenom na predmetnoj građevnoj čestici. Predlaže poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
6. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da su rješenja upravnih tijela, kao i osporena presuda doneseni u izvršenju presude ovog Suda poslovnog broja: Usž - 3357/2017-2 od 17. siječnja 2018. godine, kojom je poništena ranija presuda prvostupanjskog suda poslovnog broja: UsIgr-533/2015-9 od 13. lipnja 2017. godine, rješenje tuženika od 22. listopada 2015. godine te naposljetku i rješenje prvostupanjskog tijela od 23. srpnja 2015. godine, kojim je po zahtjevu tužiteljice ĐU utvrđena građevna čestica za postojeću građevinu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedena presuda donesena je povodom žalbe FU iz [adresa]. U citiranoj presudi ovog Suda zauzeto je shvaćanje da u prethodnom postupku tužiteljica nije dokazala da ima status stranke za podnošenje zahtjeva za utvrđenje građevne čestice samom činjenicom da je ishodila rješenje o izvedenom stanju, koji status joj je bio priznat od strane tuženika pozivom na odredbu članka 4. stavak 1. ZUP-a. U navedenoj presudi Sud je izrazio shvaćanje da se status stranke, odnosno svojstvo stranke u navedenom postupku mora prosuđivati ne samo prema odredbi članka 4. stavak 1. ZUP -a, već i prema materijalnom propisu iz kojeg za osobu proizlazi određeno pravo, obveza ili pravni interes koji interes u vrijeme rješavanja žalbe nije proizlazio iz mjerodavnih odredbi članka 157. i 159. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13.) i članka 20. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. To posebice imajući u vidu da se Grad Split protivio donošenju prvostupanjskog rješenja uz prigovore da se sa sigurnošću ne može utvrditi tko ima status stranke u postupku, obzirom da je nekretnina uknjižena kao općenarodna imovina s organom upravljanja Narodni odbor Grada Splita te se ovaj Sud pozvao na identično pravno shvaćanje u presudi Usž-226/2016 od 11. veljače 2016. godine.
7. Postupajući po naprijed citiranoj presudi ovog Suda prvostupanjsko upravno tijelo je pozvalo tužiteljicu zaključkom od 14. lipnja 2023. godine dostaviti dokaz pravnog interesa za sve naprijed navedene čestice od kojih se formira nova građevna čestica, a kako tužiteljica nije postupila po navedenom zaključku to je rješenjem prvostupanjskog tijela u tom smjeru iz 2023. godine odbijen zahtjev za utvrđivanje građevne čestice za zgradu stambene namjene izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pozivom na odredbu članka 47. stavak 4. ZUP-a. Navedeno rješenje je potvrđeno od strane tuženika uz konstataciju da je isto doneseno u izvršenju naprijed citirane presude ovog Suda poslovnog broj: Usž-3357/2017-2 od 17. siječnja 2018. godine, prema kojoj u situaciji kada podnositelj zahtjeva za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice nije vlasnik katastarske čestice od koje se predlaže formiranje, već svoju stranačku legitimaciju temelji na rješenju o izvedenom stanju, nema pravni interes za pokretanje takvog postupka. Pritom se skreće pozornost da je tuženik ujedno ukazao tužiteljici na mogućnost podnošenja novog zahtjeva za izdavanje traženog rješenja obzirom da je u međuvremenu odredbom članka 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 39/19.) izmijenjen članak 158. stavak 2. ranijeg Zakona, na način da je propisao da se rješenje o utvrđivanju građevne čestice donosi po zahtjevu vlasnika zemljišta, vlasnika građevine, investitora građevine ili druge osobe koja ima pravni interes.
8. Obzirom na sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno pravilno je prvostupanjski upravni sud osporenom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu se sud pozvao na pravno shvaćanje iz naprijed navedene presude ovog Suda kao i na mjerodavne odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju uz obrazloženje da je tužiteljica pravilno odbijena sa zahtjevom, budući da je nesporno utvrđeno činjenično stanje da tužiteljica nije vlasnica predmetne zgrade, niti zemljišta na kojem se nalazi predmetna zgrada, niti zemljišta od kojeg bi se formirala građevna čestica. Pritom pravilno prvostupanjski upravni sud skreće pozornost tužiteljici, a glede prigovora da je zaštićeni najmoprimac te da joj stoga pripada svojstvo stranke u navedenom postupku, koji prigovor ponavlja i u žalbi protiv osporene presude, navodi da status zaštićenog najmoprimca tužiteljici ne daju status stranke, odnosno legitimaciju za podnošenje prijedloga za utvrđivanje građevne čestice, sve imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 158. stavak 2. ZPU-a.
9. Obzirom da tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u sumnju zakonitost rješenja upravnih tijela i presude prvostupanjskog upravnog suda, to je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a riješeno kao pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe članka 147. stavak 1. istog Zakona kao pod točkom II. izreke, budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom.
U Zagrebu, 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner