Poslovni broj: Usž-1592/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva, i državne imovine, u Zagrebu, Republike Austrije 14, OIB 95093210687, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba UĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zainteresirane osobe zastupa opunomoćenik Luka Vuković, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kneza Branimira 39, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1367/2023-13, od 4. ožujka 2024. na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1367/2023-13 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1367/2023-13, od 4. ožujka 2024., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva, i državne imovine, KLASA: UP/II-361- 03/22-02/577, URBROJ: 531-07-1-2/3-23-02 od 28. veljače 2023. te odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora i naloženo mu da zainteresiranim osobama naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti te presude.

1.1. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv građevinske dozvole Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave Zaprešić, KLASA: UP/I- 361-03/21-01/000190, URBROJ: 238-18-10/15-22-0052 od 4. studenog 2022., kojom se zainteresiranim osobama dozvoljava građenje građevine stambene namjene 2 b. skupine stambena zgrada, četrnaest stanova - na postojećoj građevnoj čestici 5607 k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake ZOP:17-2021, kojeg je ovjerio glavni projektant ŽĆ, dipl. ing. arh. i koji projekt je sastavni dio izdane građevinske dozvole.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga, ističući kako je izreka te odluke u proturječju s njenim obrazloženjem iz kojeg razloga se i ne može ispitati. Pojašnjavajući svoj stav ukazuje kako je već u ranijim postupanjima koja su vođena s obzirom na zakonitost planirane gradnje navodio nepravilnosti i nedostatke vezane uz ulazno silaznu rampu, odnosno uz uspostavu dvostrukog zavoja na duljini od samo nekoliko metara, bez postojanja adekvatne širine. Ukazuje kako je u tim postupanjima iskazivao i kako nadzemno parkiranje ima nedostataka u vidu nemogućnosti manevriranja vozilima na parceli te u određenim situacijama otežanog parkiranja na parkirna mjesta. S tim u vezi navodi kako je uz svoj prigovor dostavljao skice, koje su sadržajno uvećani dijelovi projekta tužitelja, dakle u stvarnim proporcijama i iz kojih je jasno razvidno da se vozila na parkingu ne mogu okretati, a što će neminovno dovesti do potrebe da se s vozilima sa parkinga izađe vožnjom unatrag, dovodeći u opasnost sudionike u prometu. Dodaje i kako postoji nepravilnost projekta u dijelu otvora za odimljavanje podzemne garaže, a koji se nalazi na udaljenosti manjoj od 1 m od međe i koje rješenje je u suprotnosti s važećim GUP- om. Mišljenja je kako nije točno da je tuženik pitanje rampe i parkiranja vozila otklonio u svom ranijem rješenju, jer iz navoda ranijeg rješenja takva okolnost ne proizlazi. Stoga smatra kako je Sud, odbijajući izvesti po njemu predložene dokaze, povrijedio načelo jednakosti oružja, a što je utjecalo na pravedno i pravilno suđenje. Dodaje da zbog bolesti nije bio nazočan na sudskom ročištu, iz kojeg razloga je tražio njegovu odgodu, a što je prvostupanjski upravni sud bezrazložno odbio, čime mu je onemogućen pristup sudu. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu, kao i osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, uz nalog tuženiku da mu naknadi troškove upravnog spora.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirane osobe u svom odgovoru ističu da su navodi iz žalbe tužitelja u cijelosti pravno neosnovani, neutemeljeni i paušalni. Sukladno tome ističu kako tužitelj niti jednom riječju ne ukazuje na postupanje suda prvog stupnja koje bi iole ukazivalo na osnovanost bilo kojeg žalbenog razloga na koje se očito „reda radi“ u predmetnoj žalbi poziva. Mišljenja su da je osnovni cilj tužitelja da nakon izdavanja građevinske dozvole od strane nadležnog tijela poduzima paušalne pravne radnje u smislu odgode pravomoćnosti građevinske dozvole sa svrhom prolongiranja radova na štetu zainteresiranih osoba. Predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i naknadi im trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 2010., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - u daljnjem tekstu: ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 73. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

7. Cijeneći citirana procesna zakonska ograničenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

8. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je odluka tuženika donesena pravilnom primjenom i tumačenjem članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19. – u daljnjem tekstu: Zakon).

9. Člankom 110. stavkom 1. Zakona propisano je da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti; su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta; je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom; je glavni projekt izradila ovlaštena osoba; je glavni projekt propisno označen; je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova.

10. U ovom predmetu nije sporno kako su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti i sve propisane potvrde te da je glavni projekt propisno označen, izrađen od ovlaštene osobe i da je njegovom izradom onemogućena promjena sadržaja projekta. Stoga Sud nalazi kako se ovaj spor formira oko okolnosti je li u konkretnom slučaju, izdana građevinska dozvola u pogledu lokacijskih uvjeta izrađena u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom i to u dijelu otvora za odimljavanje, odnosno u skladu s pravilima struke, a vezanim uz prometno idejno rješenje.

11. Uvidom u građevinsku dozvolu od 4. studenog 2022., Sud je utvrdio da se istom dozvoljava zainteresiranim osobama građenje građevine stambene namjene 2b. skupine stambena zgrada, četrnaest stanova na postojećoj građevnoj čestici 5607 katastarske općine [katastarska općina], sve u skladu s ovjerenim glavnim projektom, a koji je sastavni dio građevinske dozvole. U provedenom postupku utvrđeni su svi posebni uvjeti pa tako i oni koji se tiču prometne sigurnosti.

12. Uvidom u osporeno rješenje od 28. veljače 2023. Sud potvrđuje navode sadržane u pobijanoj presudi kako je projekt usklađen s prostorno planskom dokumentacijom u dijelu podzemnog prostora za parkiranje, a koji je izveden najviše ispod 80 % građevne čestice, uz minimalnu udaljenost od njezinih rubova 1,0 m, pri čemu je jasno navedeno da otvor za odimljavanje nije konstruktivni dio gabarita podzemne etaže, već nužan instalacijski element u svrhu ispunjavanja propisa o zaštiti od požara dok je sami gabarit podzemne garaže na najbližem dijelu od čestice tužitelja udaljen 1,05 m, a što je u skladu s odredbom članka 65. stavka 3. GUP -a Grada Zaprešića. U odnosu na prometno rješenje utvrđeno je postojanje potvrde čime se teret dokaza onog što se žalbom tvrdi, odnosno okolnosti da je prometno idejno rješenje neadekvatno, kao i okolnosti vezanih uz dopuštenu udaljenost otvora za odimljavanje, prenosi se na tužitelja.

13. Tužitelj u svojoj tužbi i u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji predlaže uvid u spis tuženika, svoje saslušanje, uvid u grafičke prikaze, sudsko arhitektonsko vještačenje na okolnost zakonitosti građevinske dozvole, kao i sudsko prometno vještačenje na okolnost mogućnosti kretanja.

14. Cijeneći ovako uspostavljene dokazne prijedloge, Sud polazno navodi kako okolnosti na koje bi tužitelj trebao biti saslušan nisu navedene. Bez obzira na taj nedostatak i imajući na umu kako su sporne okolnosti ovog predmeta vezane uz idejna tehnička rješenja, Sud ne nalazi adekvatnim dokazni prijedlog za saslušanjem stranke postupka.

15. U odnosu na dokazne prijedloge za provođenjem vještačenja, Sud navodi kako je ocjena zakonitosti građevinske dozvole upravo predmet suđenja u konkretnoj stvari te ono nije stručno vještačko pitanje, već pravno pitanje i sam predmet ovog spora. Isto tako i u odnosu na dokazni prijedlog za vještačenje okolnosti „mogućnosti kretanja“ Sud navodi kako takav dokazni prijedlog nije specificiran u smislu točnog određenja onog pitanja o kojem Sud ne bi imao stručna znanja, a imajući na umu i kako „mogućnost kretanja“ po projektiranom parkiralištu i nije sporna, dok eventualno otežano manevriranje vozilima nema utjecaj na zakonitost izdane građevinske dozvole. Stoga i imajući na umu kako su i sve dozvole priložene spisu, a iz kojih proizlazi pravilnost izdane građevinske dozvole, Sud pobijanu presudu ocjenjuje zakonitom.

16. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

17. U odnosu na zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova sastava žalbe u ovom upravnom sporu, Sud ukazuje kako sačinjeni podnesak na niti jedan način nije imao utjecaja na odluku ovog suda, posebno imajući na umu kako su navodi istog potpuno uopćeni te se uglavnom odnose na zakonska određenja iz područja parničnog procesa, a koja i nisu vezana uz upravni spor.

18. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić