Poslovni broj: Usž-4583/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DG iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Šćepanović, odvjetnik u Hvaru, Ulica dr. Mate Miličića 6, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Split, Mike Tripala 6, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-897/2025- 7 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-897/2025-7 od 15. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/1013, URBROJ: 443-02-03- 12-02-25-09 od 17. ožujka 2025., dok je rješenjem istog suda sadržanim u točkama II. i III. izreke odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je inspekcijsko rješenje, KLASA: UP/I-362-02/18-02/1451, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-04 od 26. studenog 2018. kojim je tužitelju kao investitoru naloženo u roku od 120 dana od primitka navedenog rješenja ukloniti bespravno izgrađenu poslovnu građevinu (halu za popravak brodova) detaljno opisanu tim rješenjem, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno dana 29. ožujka 2019. te kako tužitelj nije postupio po navedenoj naredbi i u cijelosti uklonio predmetnu bespravnu gradnju niti nakon izvršnosti rješenja kojim se na izvršenje prisiljava izricanjem pete novčane kazne, tužitelj se na izvršenje prisiljava izricanjem ovdje izrečene šeste novčane kazne u iznosu od 15.926,74 EUR/120.000 kn, uz daljnja upozorenja.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra u bitnom kako mu prvostupanjski sud nije priznao prava stranke u upravnom sporu te je odbio njegove dokazne prijedloge unatoč kontradiktornim izjavama i očitovanjima tuženika. Takvim pristupom smatra da je dovedena u pitanje ravnopravnost stranaka u konkretnom slučaju. Ističe da iz očitovanja tuženika kao i iz provedenog kontrolnog očevida u upravnom postupku proizlazi da je tuženik sam priznao da je predmetna bespravna gradnja uklonjena, odnosno da su nadstrešnice koje su zatečene na licu mjesta pokretne te u naravi više ne predstavljaju objekte. Slijedom navedenog zaključuje da tuženik pogrešno ocjenjuje da nije u cijelosti postupljeno po rješenju o uklanjanju od 26. studenog 2018. jer da nisu uklonjene podne betonske ploče kao i nenatkrivena betonska ploča za manipulaciju brodovima unutar servisa. Ovo iz razloga jer navedena gradnja uopće nije opisana niti proizlazi iz rješenja o uklanjanju od 26. studenog 2018. kojim se nalaže ukloniti poslovnu građevinu, odnosno halu za popravak brodova. Stoga smatra da se i ovdje izrečena šesta novčana kazna pogrešno donosi za nepostupanje po rješenju o uklanjanju budući da je riječ o gradnji koja uopće nije obuhvaćena tim rješenjem. Kako pokretne nadstrešnice nisu građevina, smatra da je za izricanje novčane kazne kao prethodno pitanje bitno utvrditi da li je u konkretnom slučaju uopće riječ o građevini u smislu odredbe članka 3. Zakona o gradnji. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti osporenu presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, a podredno preinačiti osporenu prvostupanjsku presudu i rješenje na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka sukladno priloženom troškovniku. Potražuje trošak sastava žalbe, bez troška PDV-a.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporena prvostupanjska odluka pravilna i zakonita i to kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila postupka.

7. Ovaj Sud prvenstveno ističe da nisu osnovani procesni prigovori tužitelja koji se odnose na povredu njegovih prava kao stranke u konkretnom slučaju. Naime, prvostupanjski sud je pravodobnom dostavom podnesaka stranaka te održavanjem rasprave dana 9. srpnja 2025. omogućio svim strankama pa tako i tužitelju da se izjasne o svim relevantnim činjenicama i okolnostima kao i navodima protivne stranke bitnim za donošenje zakonite i pravilne odluke, a kojim pravom se tužitelj i koristio.

8. Nadalje, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a prema kojoj sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Drugim riječima, prema navedenoj odredbi sud nije u obvezi provoditi dokaze predložene od stranaka, već ih provodi isključivo u situaciji kad je njihovo izvođenje nužno radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje zakonite odluke, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Naime, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju zakonita se odluka mogla donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi kako u sudskom spisu tako i spisu tuženika, prvenstveno uvidom u zapisnik s kontrolnog očevida koji je proveo viši građevinski inspektor koji je u smislu odredbe članka 6. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13), ali i odredbe članka 49. stavak 2. danas važećeg Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, 117/21 i 67/23) stručna i ovlaštena osoba za njegovo provođenje i koji kao takav predstavlja javnu ispravu te dokaz u konkretnom slučaju. Stoga je prvostupanjski sud pravilno predložene dokaze tužitelja ocijenio kao suvišne te time nije, suprotno žalbenom navodu, dovedena u pitanje procesna ravnopravnost stranaka.

9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno se prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude pozvao na odredbu članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) kojom je propisano da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak. Stoga se u ovom sporu ne može osporavati zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje o uklanjanju od 26. studenog 2018.) i koje ne samo da je izvršno, već je i pravomoćno budući da tužitelj protiv navedenog rješenja niti nije pokrenuo zaseban upravni spor.

10. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnoj upravnoj stvari proveden inspekcijski nadzor – kontrolni očevid 5. prosinca 2024., na kojem je utvrđeno da tužitelj nije postupio niti nakon izrečene pete novčane kazne po rješenju tuženika o uklanjanju nezakonito izgrađene poslovne zgrade (hale za popravak brodova), dimenzija 30,00 x 18,00 m te visine do 5,00 m na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da nije u cijelosti uklonio gradnju detaljno opisanu navedenim rješenjem. Naime, iz spisu priloženog zapisnika s predmetnog kontrolnog očevida proizlazi da nije uklonjen dio hale na sjeverozapadnoj strani oko starog postojećeg objekta (gustirne), a o čemu svjedoče i fotografije koje čine sastavni dio zapisnika o obavljenom očevidu.

11. S obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno temeljem spisu priloženih javnih isprava koje kao takve predstavljaju zakonit dokaz u konkretnom slučaju i čiji sadržaj tužitelj niti ne osporava, to je i prema ocjeni ovog Suda, pravilno rješenjem tuženika izrečena šesta novčana kazna kojom se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja u iznosu propisanom Naputkom o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori ("Narodne novine", broj: 23/18) u odnosu na građevine 2. skupine propisane Zakonom o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZOG) 12. Ovaj Sud napominje da tužitelj pogrešno tumači činjenice utvrđene tijekom kontrolnog očevida, odnosno da poslovna zgrada za popravak brodova u naravi više ne postoji kako je ona opisana rješenjem tuženika o uklanjanju pa da se navedeno rješenje niti ne može više izvršiti. Naime, izrekom rješenja tuženika o uklanjanju propisana je obveza isključivo uklanjanja bespravne predmetne građevine u cijelosti, a što nesporno nije učinjeno u konkretnom slučaju. Drugim riječima, djelomično uklanjanje predmetne bespravne građevine, odnosno njeno faktično preoblikovanje nije predviđeno kao mogućnost urednog izvršenja rješenja o uklanjanju kako pogrešno smatra tužitelj. Osim toga, okolnost što tužitelj predmetnu gradnju nastoji prikazati kao mobilnu tako što istu odvaja od zidova i stavlja na točkove, odnosno cjepka je na više pokretnih nadstrešnica, dok istovremeno nije uklonio podne betonske ploče objekta koje je postavio na točkove te nenatkrivenu betonsku ploču za manipulaciju brodova unutar servisa, a koju činjenicu tužitelj niti ne osporava svojim navodima, ne oduzima joj svojstvo građevine kakvu u vidu ima odredba članka 3. stavak 1. točka 11. ZOG-a prema kojoj je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem . Naime, sukladno ustaljenoj praksi ovog Suda primjenjivoj na predmetni slučaj (npr. Usž-24/2025), ovdje se i dalje radi o sklopu nastalom građenjem koje predstavlja građevinu kakvu u vidu ima citirana odredba ZOG-a i koja se ne može graditi bez valjanog akta za gradnju.

13. Kako tužitelj svojim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude i rješenja, to nema osnove za usvajanje njegove žalbe.

14. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe.

15. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić