REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-453/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i dr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, Kaptol 21, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po zakonskom zastupniku, a on po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1037/2024-2 od 3. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-472/2023-24 od 8. studenoga 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1037/2024-2 od 3. rujna 2025., u t. II. t. III. i t. IV. izreke u odnosu na pravno pitanje:

„1) Narušava li pravičnu ravnotežu između interesa stranaka u sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, odmjeravanje troškova prema uspjehu spora, odnosno predstavlja li odluka o troškovima postupka u sporu prekomjeran teret za tužitelje (potrošače) koji nisu dali povod za parnicu?

2) Od kojeg trenutka počinje teći zastara za isplatu iznosa na ime razlike u glavnici na dan provođenja konverzije primjenom stvarnog otplatnog plana i tečaja na dan isplate kredita u odnosu na glavnicu iskazanu provedenom konverzijom u situaciji kada su potrošač i banka sklopili Dodatak Ugovora o kreditu kojim su izmijenili odredbe Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju te nakon provedene konverzije i dalje postoji razlika iznosa preostale glavnice zbog promjene tečaja, a uzimajući u obzir odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača?“

II. Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1037/2024-2 od 3. rujna 2025., u t. I. i u dijelu pod t. III. izreke do dosuđenog iznosa parničnog troška od 853,25 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom., u odnosu na pravno pitanje:

„Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“

III. O troškovima tužitelja za sastava odgovora na reviziju tuženice odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv t. II. t. III. i t. IV. izreke presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1037/2024-2 od 3. rujna 2025., uz tvrdnju da je nezakonita

2. 1. U prijedlogu je naznačio pravna pitanja naznačena u točki I. izreke ovoga rješenja, a kao razloge važnosti prvom naznačenom pitanju naveo je da odluka o troškovima iz drugostupanjske odluke odstupa od pravnog shvaćanja Suda EU zauzetog u predmetima C-224/19 i C-259/19., od Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017., u odluci Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016., da je uz to u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Zagrebu sadržanog odlukama poslovni broj Gž-1341/2022-2 od 13. prosinca 2022. i Gž-1900/2023-2 od 6. lipnja 2023., Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-612/2022-5 od 3. srpnja 2023., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 2751/2023-3, Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-42/2024-3 od 16. travnja 2024. i Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-594/2024-3 od 2. prosinca 2024., ali i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. U odnosu na drugo naznačeno pitanje pozvao se na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (zaključak broj Su -IV- 47/2020, sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile ili na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, te na objedinjeno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., koje u potpunosti koincidira i sa najnovijim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe.

2. Tužitelj ujedno smatra da drugostupanjski sud počinio osobito teške povrede odredbe parničnog postupka, sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP-a te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, uslijed čega je tužitelju povrijeđeno temeljno pravo na pravično (pošteno) suđenje, zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

3. 1. Tuženica je u prijedlogu naznačila pravna pitanja, koja glase:

„1. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?

2. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“

3. 2. Kao razloge važnosti naznačenim pitanjima navela je, između ostalih, odluke revizijskog suda broj Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022., Revd 2021/2020-6., Rev 1014/18 od listopada 2021. Rev 522/2018 od 26. travnja 2022. Rev-893/17 od 29. lipnja 2021., Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020., Rev-2563/2014 od 13. lipnja 2018. Rev- 2288/2000 od 28. siječnja 2004., više odluka županijskih sudova (u Varaždinu broj Gž- 555/2024-2 od 2. svibnja 2024. Gž-81/2024-6 od 24. travnja 2024. Gž-624/2018 od 24.11.2020., u Puli, Gž-925/17 od 20.03.2020. u Karlovcu, Gž-73/19 od 28.04.2020. u Sisku, Gž-604/17 od 08.05.2020. u Splitu, Gž-2427/18 od 10.06.2020. u Varaždinu, Gž-1938/19 od 19.05.2020. u Dubrovniku, Gž-706/19 od 29.04.2020. u Zagrebu, Gž- 6247/16 od 03.05.2018. u Šibeniku broj Gž-30/2020 od 17. prosinca 2020., Osijeku Gž-1724/2019 od 16. studenoga 2020. u Splitu, poslovni broj Gž -1678/2019 od 29. travnja 2020. u Zadru, poslovni broj Gž-628/2020 od 17. ožujka 2021 u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-195/2021 od 23. ožujka 2021, poslovni broj Gž-249/2021 od 23. ožujka 2021., odluke Suda EU u predmetima broj C-81/19 i C-243/20 C-186/16 od 20. rujna 2017. i C-51/17 od 20. rujna 2018. idr.

4. Isto tako tuženica navodi da se, imajući u vidu izloženu sudsku praksu, kao i činjenicu da je i sam Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio ustavnost i zakonitost ZIDZPK/15, arbitrarnim i posve paušalnim smatra obrazloženjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na tužiteljevu pravnu osnovu nakon provedene konverzije, te da joj je ujedno osobito teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje kako joj je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6.1. Konvencije.

5. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja, a tužitelj je dao odgovor na prijedlog tuženice, koji je ocijenio neosnovanim i nedopuštenim, te je predložio prijedlog tuženice odbaciti, odnosno odbiti i dosuditi mu troškove sastava odgovora na prijedlog tuženice.

6. Prijedlozi stranaka su osnovani.

7. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u odnosu na pravna pitanja stranaka naznačena u izreci ovog rješenja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 2. ZPP-a, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi, o navedenim pitanjima, suprotno shvaćanju ovog suda donesenom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022., kojim je ujednačena sudska praksa, te odlukama ovog suda broj Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., utemeljenim na tom pravnom shvaćanju, (tako i u Revd-2526/2025-2 od 7. listopada 2025.), te suprotna shvaćanju Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022.

8. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP -a dopustiti reviziju u odnosu na pitanja navedena u izreci rješenja.

9. O troškovima sastava odgovora na prijedlog tuženice odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić