Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-134/2023-6

U I M E R E P U B L I I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Verice Perić-Aračić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d., DP Elektroprimorje Rijeka, OIB : 46830600751, Rijeka, Ulica V.C. Emina 2, zastupanog po punomoćnici ĐV, dipl. iur. zaposlenici tuženika, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-486/2020-35 od 5. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-486/2020-35 od 5. prosinca 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješke preko nekretnine tuženika, kao i svakodobnog vlasnika, k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 1299m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, koja odgovara novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to putem prikazanim u nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodetske struke GEO DEŠMAN d.o.o. od kolovoza 2022. godine na skici lica mjesta žutom ispunom i crvenom linijom A-B-C dužine, koji je nalaz sastavni dio sudskog spisa, a koji put se nalazi na sjeveroistočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u dužini od 20,80 m i širini od 3,50 m, ukupne površine 73 m2, u korist nekretnine tužitelja, kao i svakodobnog vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 327m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, pravo stvarne služnosti provoza i prolaza na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na sjeveroistočnom dijelu u duljini od 20,80 m i širini od 3,5 m, površine 73 m2, u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.485,30 kn / 2.055,25 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do dana isplate po prosječnoj kamatnoj stopi odobrenoj na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima uvećanoj za tri posto, odnosno, sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud uvaži žalbu i da preinači točke I. i II. Izreke pobijane presude na način da odbije tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, te da obveže tužitelja na plaćanje parničnih troškova i troškova žalbenog postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i donošenje nove zakonite presude.

3. Na žalbu je odgovoreno, te tužitelj pobija sve žalbene navodi tuženika.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ove parnice je tužba tužitelja od 8. travnja 2020. kojom zahtjeva utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješke preko nekretnine tuženika kao poslužnog dobra – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist povlasnog dobra - nekretnine tužitelja, te trpljenje uknjižbe tog prava u zemljišne knjige temeljem pravomoćne presude ishođene u ovoj parnici.

6. U prvostupanjskom postupku su utvrđene slijedeće činjenice:

- da je tužitelj ŠV upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] šuma od 327 m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim da je Komunalac d.o.o. upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] šuma od 45 m2 i 669/16 šuma od 75 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik Hrvatska elektroprivreda d.d., DP Elektroprimorje Rijeka upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], šuma od 1299 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (z.k. izvaci l.s. 6 – 8),

- da je na izvodu iz katastarskog plana (l.s. 4, 93) vidljiv položaj navedenih čestica u prostoru,

- da je punomoćnici tužitelja tuženik dopisom od 3 .ožujka 2020. (l.s. 5) odgovorio na njen upit kojim je tražila osnivanje prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da nema osnove za davanje tražene služnosti jer da k. č. [katastarska čestica] ima pristup na javnu prometnu površinu preko nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ŠV,

- da je iz povijesnog z.k. izvatka za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 19 – 27) utvrđeno da su prije tužitelja kao suvlasnici bili upisani EV, FV i SV, svaki u 1/3 dijela, a da je tužitelj uknjižio pravo vlasništva na svoje ime temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. veljače 2000. (l.s. 40) kojeg je zaključio s tim suvlasnicima,

- da je temeljem ugovora o osnivanju služnosti puta od 10. lipnja 2009., dana 23. kolovoza 2011., uknjiženo pravo stvarne služnosti i to pravo staze i pravo kolnika u korist z.č.665/1, šuma od 327 m2, upisanu u z. k. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, a na teret z.č.669/15 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine i to u dužini od cca 12 m i širini od 3,5 m, odnosno ukupnoj površini od 43 m2, na kopiji katastarskog plana za k. o. [katastarska općina], broj lista 5, označeno žutom bojom (l.s. 6, 7,97),

- da je Zapisnikom Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Opatija broj Z- 6800/2020/874 od 20. rujna 2021. (l.s. 47), koji je sastavljen povodom obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđeno da dosadašnja čestica broj 665/1 i dio k. č. [katastarska čestica] odgovaraju u novoj oznaci k. č. [katastarska čestica]., a dosadašnja k. č. [katastarska čestica] i dio 657/2 novoj oznaci 1305. sve k. o. [katastarska općina], koje su obje u vlasništvu tužitelja za cjelinu, a na kopiji katastarskog plana je vidljiv položaj novonastalih katastarskih čestica (l.s. 51) koje se nalaze jedna iza druge, tako da se pristupom na jednu faktički pristupa na obje nekretnine,

- da saslušani svjedoci JV - susjed , ĆV – ujak tužitelja i susjed, svjedoci FV, SV koji su tužitelju prodali kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te HV – supruga tužitelja svi iskazuju da su se još i roditelji tužitelja koristili predmetnim putem, a da je taj put bio oduvijek koji je vodio prema susjednom groblju jer se ranije ulazilo s te strane tim putem u groblje i do parcele tužitelja,

- da je saslušani svjedok JV – susjed koji tu živi od 1973. viđao tužitelja da tuda prolazi i pješice i parkira svoje vozilo na prolazu, a da je prolazio i pješice potvrđuje i svjedokinja HV koja tu živi od 1990.,

- da se tužitelj koji je rođen 1971. u kući koja se nalazi iznad kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada nosi oznaku po novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) sjeća da su koristili predmetni put kao kolni i pješački, te da ga je koristilo i društvo Komunalac za potrebe groblja sve dok se prije 5 godina nije zazidao ulaz s te gornje strane, a dijelom je put asfaltiran i to kako navodi, dugi niz godina, a dio je betonski,

- da je provedenim mjerničkim vještačenjem na skici lica mjesta koju je sačinio Stalni sudski vještak za geodeziju Branko Dešman (l.s. 94) utvrđeno protezanje spornog puta te je točkama označena trasa njegovog protezanja kroz kat. čestice, a sporni dio se proteže od točke A do točke C, s tim da je od točke A do B asfaltni i njime se očito ranije kretalo do groblja, dok je sporni put od točke B do točke C, betonski i djelomično popločan, te vodi do nekretnine tužitelja, a put je širok 3.50 m ,

- da se iz fotografija mjerničkog vještačenja s talnog sudskog vještaka za geodeziju Branka Dešmana (l.s. 98,99) vidi izgled i protezanje spornog puta u naravi.

7. Prvostupanjski sud je svoju presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza pješke preko nekretnina tuženika utemeljio na odredbama čl. 174. stavak 1., čl. 190. stavak 1. i čl. 229. stavak 1. i čl. 228. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 90/10,143/12 i 152/14 u daljnjem tekstu – ZV), smatrajući da je tužitelj dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti na temelju poštenog posjeda predmetnog prava služnosti ( čl. 18. stavak 3 ZV-a) koji se predmnjeva s tim da tuženik nije dokazao suprotno, a koji je trajao više od 20 godina, a najmanje od 15. veljače 2000. kada je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor kojim je kupio k. č. [katastarska čestica], s obzirom da je tužba podnesena 8. travnja 2020., s tim da su i on i njegovi roditelji također izvršavali taj sadržaj služnosti dugi niz godina još od 1971. od kada tužitelju seže pamćenje , a da ih u tome nitko nije sprječavao. S obzirom da je prvostupanjski sud uzeo u obzir posljednjih dvadeset godina smatrao je da se na taj period ne odnosi primjena odredbe čl. 388. stavak 4. ZV (jer ne obuhvaća dosjedanje nekretnine u periodu prije 8. listopada 1991. koja je tada bila u društvenom vlasništvu jer je u početku roka dosjedanja bila u režimu privatnog vlasništva). Smatra kako nisu relevantne činjenice o postojanju druge mogućnosti pristupa tužiteljevoj nekretnini jer to nije relevantno za ovaj postupak jer se ne radi o nužnom prolazu već o dosjedanju prava stvarne služnosti. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju parnični trošak temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP-a, s obzirom da je uspio u cijelosti u parnici, ali mu je obračunao svaku radnju posebno (a ne jednokratnu odvjetničku nagradu iz tbr. 7. točka 2. alineja 2. važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a. Međutim ovaj sud nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik (nejasni razlozi u presudi i da se ne može ispitati zbog čega je prihvatio postojanje služnosti puta u širini od 3.50 m ), a ostale bitne povrede parničnog postupka žalitelj nije konkretizirao. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a na koju povredu sud pazi po službenoj dužnosti, (a što u žalbi ukazuje i žalitelj), kada je na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešan pravni zaključak da je tužitelj od 2008. godine bio pošten posjednik, što je posljedično utjecalo i na pogrešan pravni zaključak da su se stekli uvjeti za dosjedanje prava stvarne služnosti u periodu od 15. veljače 2000. kada je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor kojim je kupio k. č. [katastarska čestica], pa do podnošenja tužbe u ovoj parnici 8. travnja 2020. (čl. 356. ZPP-a). Posljedično prvostupanjski sud nije utvrdio, razdoblje dosjedanja u kome je tužitelj uračunavajući i svoje prednike u dosjedanju eventualno mogao dosjesti, niti u kakvom je imovinskom statusu bila poslužna nekretnina tijekom cjelokupnog roka dosjedanja (s prednicima tužitelja), te kada se eventualno dosjedanje ostvarilo, čime je nepotpuno utvrdio činjenično stanje (čl. 355. ZPP-a), a koje činjenice su bitne za primjenu materijalnog prava u vrijeme dosjedanja. Također je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odluci o parničnim troškovima na koju povredu ukazuje žalitelj (čl. 356. ZPP-a) jer nije primijenjena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak (tbr. 7. točka 2. alineja 2. važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

O žalbenim navodima:

9. Razmatrajući bitne žalbene navode žalitelja ovaj sud smatra da je osnovan žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije bio pošten tijekom roka dosjedanja jer je „znao i morao znati da nekretnina nije u njegovu vlasništvu i da nema dopuštenje za njeno korištenje (prolazak automobilom i pješke preko nje) jer su mu bili poznati imovinsko pravni odnosi budući je svoju nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio 15. veljače 2000., a 2008. je zaključio ugovor o osnivanju služnosti za dio puta na koji se nastavlja predmetni put s društvom Komunalac d.o.o. , pa je najkasnije tada morao znati tko je vlasnik i da pitanje stjecanja služnosti za preostalu rutu puta treba regulirati s vlasnikom – tuženikom jer nema dopuštenje za prolazak, budući se radilo o istoj pravnoj tematici. Stoga ovaj sud smatra da to ukazuje da je tužitelj od 2008. bio nepošten posjednik predmetnog prava stvarne služnosti, te da u roku dosjedanja koji je utvrdio prvostupanjski sud (od 15. veljače 2000., do podnošenja tužbe) tužitelju nije protekao rok od 20 godina u kome je tužitelj cijelo vrijeme bio pošten posjednik. Stoga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 228. i čl. 229. ZV jer nisu bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za dosjedanje (nema poštenog posjeda). Također valja istaknuti da je početni dio puta koji je asfaltiran (od točka A do točke B iz provedenog mjerničkog vještačenja – skica lica mjesta vještaka iz kolovoza 2022. ;l.s. 94) bio korišten sve do prije 5 godina kao javni put kojim se pristupalo do susjednog groblja te su prolazili i kamioni društva Komunalac d.o.o i kamenoklesari koji su radili na groblju (sve dok se nije zazidao taj ulaz), a na javnom putu se ne može uspostavljati stvarna služnost puta, tako da i to utječe na kvalitetu i trajanje posjeda prava stvarne služnosti.

10. Posljedično prvostupanjski sud nije utvrdio, razdoblje dosjedanja u kome je tužitelj uračunavajući i svoje prednike u dosjedanju eventualno mogao dosjesti, niti u kakvom je vlasničkom statusu bila poslužna nekretnina (društvenom ili privatnom vlasništvu) tijekom tog tijeka dosjedanja, te kada se eventualno dosjedanje ostvarilo, čime je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje (čl. 355. ZPP-a), a koje činjenice su bitne za primjenu materijalnog prava u vrijeme dosjedanja, na što žalbom opravdano ukazuje tuženik, jer ako je rok za dosjedanje protekao prije stupanja na snagu ZV, onda se mora primijeniti materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme završetka roka dosjedanja.

11. Osnovan je žalbeni navod da bi prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik da bi razlozi presude o stjecanju prava služnosti dosjelošću bili nejasni i da se zbog toga presuda ne može ispitati, s obzirom da prvostupanjski sud u obrazloženju nije iznio zbog čega je prihvatio postojanje služnosti puta u širini od 3.50 m. Činjenica da je taj put sada toliko širok, ne mora određivati i samu služnost jer služnost ne treba nepotrebno širiti i opterećivati poslužno dobro preko mjere (čl. 177. stavak 1. i 2. ZV). Stoga je dovoljna širina puta koja omogućava prolaz osobnog vozila.

12. Nije osnovan žalbeni navod da bi tužitelj predmetni put koristio potajno s obzirom da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj koristio taj prolaz za pristup svojoj nekretnini gotovo svaki dan, a kako je put trasiran i izgleda kao ulica ne može se smatrati da bi takvo korištenje puta bilo potajno.

13. Ispravno žalitelj navodi da je teret dokaza da je „tuženik znao da tužitelj koristi predmetni put“ (čl. 219. u vezi s čl. 221a ZPP-a), tužiteljeva procesna dužnost jer tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu (da nije znao), a to ne proizlazi iz spisa posebno s obzirom na činjenicu da je u početnom dijelu taj put imao javnu funkciju kao pristup na groblje, pa nije postojala potreba selekcije i kontrole prolaska.

14. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužitelj predmetnim putem prolazio i pješice s obzirom da to proizlazi iz iskaza svjedoka JV, HV i samog tužitelja, a što je i logično jer taj put predstavlja pristup do nekretnina tužitelja s gornje strane (sjeverne strane ) na javnu cestu, pa je i životno da ga je koristio.

15. Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da za predmetnu parnicu nije od pravnog značaja postojanje druge mogućnosti pristupa tužiteljevoj nekretnini jer se ovdje ne radi o osnivanju nužnog prolaza, već o utvrđenju prava stvarne služnosti dosjelošću (čl. 229. ZV). Stoga prigovor tuženika da utvrđena služnost pobijanom presudom nema „razumnu svrhu“ (čl. 175. stavak 1. ZV) može biti pravno relevantna u eventualnom postupku za ukinuće postojeće služnosti iz čl. 242. ZV o čemu se ovdje ne vodi parnica (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-1987/2016-2 od 25. rujna 2019).

16. Osnovan je žalbeni navod da je u pobijanoj presudi u odluci o trošku (koja ima pravni značaj rješenja) pogrešno prim ijenjeno materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a) s obzirom da se radi o parnici radi utvrđenja služnosti, pa je trebalo primijeniti tbr. 7. točka 2. alineja 2. važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) koja je bila na pravnoj snazi u vrijeme pobijane presude (5. prosinca 2022.) i priznati tužitelju jednokratnu odvjetničku nagradu za prvostupanjski postupak, a ne mu priznavati svaku pojedinačnu radnju.

17. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke i donijeti novu odluku, s potpunim obrazloženjem. Prvostupanjski sud će utvrditi razdoblje dosjedanja u kome je tužitelj uračunavajući i svoje prednike u dosjedanju eventualno mogao dosjesti, u kakvom je statusu bila poslužna nekretnina tijekom roka dosjedanja, te kada se eventualno dosjedanje ostvarilo, te adekvatno utvrđenom primijeniti materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme dosjedanja. Eventualno će se iznova razmotriti pitanje poštenja tužitelja i njegovih prednika kod dosjedanja ovisno o tome kada ističe rok dosjedanja jer je „poštenje“ kod dosjedanja stvarne služnosti uvedeno odredbama ZV od 1. siječnja 1997. godine, a do tada je bila dovoljna istinitost posjeda (uz ostale pretpostavke).

18. Ovaj sud je odlučio temeljem čl. 166. stavak 3. ZPP-a da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci s obzirom da je ukinuo pobijanu odluku i vratio predmet na ponovno suđenje, te je odlučeno kao u točki II. Izreke ovog rješenja.

19. S obzirom na utvrđene bitne povrede parničnog postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja to je ovaj sud temeljem čl. 369. stavak 1. ZPP-a ukinuo pobijanu presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović