REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1747/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa], koje zastupa upravitelj BMD d.o.o. , OIB 79273112873, Dobrodolska 13 A, Sesvete, a upravitelja zastupa punomoćnik Dražen Bilić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-296/2025-3 od 29. listopada 2025. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr- 233/2025-4 od 25. srpnja 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-296/2025-3 od 29. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-296/2025-3 od 29. listopada 2025. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-233/2025-4 od 25. srpnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Je li prvostupanjski sud zauzeo ispravno pravno shvaćanje u ovom ovršnom postupku u vezi određivanja troška ovrhovoditelja kada mu je priznao ovršni trošak u iznosu od samo 131,64 eura, dok je sve daljnje troškove nastale tijekom izvansudske ovrhe do iznosa od 1.399,06 eura odbio dosuditi kao i je li drugostupanjski sud zauzeo ispravno pravno shvaćanje u vezi određivanja troška ovrhovoditelju u izvansudskoj ovrsi, u istom ovršnom postupku jer je ovrhovoditelju povodom žalbe priznao daljnji iznos troška ovršnog postupka u iznosu od samo 121,01 eura, a dok je sve ostale nastale, a zatražene troškove odbio kao neosnovane?
2. Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sudovi zauzeli ispravno pravno shvaćanje, tj. riješili ovaj pravni problem na pravilan način u smislu pravilne interpretacije i primjene odredbe čl. 14. st. 4. u vezi s čl. 285. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024) kada nisu dosudili troškove ovrhovoditelju nastalih uslijed pokušaja provedbe izvansudske ovrhe?“.
3. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-92/2009-2 od 15. rujna 2009. te Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-762/2018-2 od 10. srpnja 2019. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim odlukama suprotno shvaćanju iz odluka na koje se kao razlog važnosti poziva.
3.1. Predlaže dopustiti podnošenje revizije te potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Odredbom čl. 387. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. tog Zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Osim toga, iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku u ovom sporu, a osobito zašto bi rješenje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da ovrhovoditelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
8. Tvrdnje ovrhovoditelja kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da ovrhovoditelj nije obrazložio zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovrhovoditelj u prijedlogu za dopuštenje revizije samo ukazuje na navodnu pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijanog rješenja, a što u vidu ispunjenja zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost revizije.
9. Niti u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt -92/2009-2 od 15. rujna 2009. niti u rješenju Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-821/2019-2 od 29. listopada 2019., Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-762/2018-2 od 10. srpnja 2019. kao i Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-311/2024-2 od 1. listopada 2024. nije odgovoreno niti na jedno pitanje naznačeno u predmetnom prijedlogu te ni u jednoj od tih odluka nije izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo odgovor na bilo koje naznačeno pitanje, pa se navedene odluke ne mogu smatrati razlogom važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke ovrhovoditelj opravdao važnost naznačenih pitanja.
10. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je iz navedenih razloga valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
