Poslovni broj: Usž-1356/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Nikoli Hraste, odvjetniku u Hvaru, Ive Miličića 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, Hvar, Ive Miličića 5, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2171/2025-8 od 10. veljače 2026. o troškovima spora, na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2171/2025-8 od 10. veljače 2026.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima isplati tužitelju iznos od 2.000,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbijen.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava prijedloga za donošenje privremene mjere, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da se nužnost troška procjenjuje ex ante (u trenutku poduzimanja radnje), a ne ex post (ovisno o tome je li sud o mjeri odlučio). Pored toga ističe da je prijedlog za određivanje privremene mjere predviđen Zakonom i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, procesno dopušten, logičan, obrazložen i konkretan, ponovljen na raspravi. Drugim riječima, u trenutku podnošenja prijedlog tužitelja nije bio bespredmetan ni proizvoljan. Posebno naglašava da u upravnom postupku nije imao pravo žalbe, nego je bio dužan odmah inicirati upravni spor. Štoviše, prvostupanjski sud nije odbio predloženu mjeru

– nego o njoj nije odlučio, što ne znači da je prvostupanjski sud ocijenio prijedlog za privremenu mjeru neosnovanim. Ta okolnost ne može i ne smije ići na štetu stranke koja je zakonitu i dopuštenu procesnu radnju poduzela u svrhu zaštite svojih prava. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i dosudi mu zatraženi trošak sastava prijedloga za donošenje privremene mjere kao i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te predlaže njeno odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je točkom I. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2171/2025-6 od 19. siječnja 2026., koja je istoga dana postala pravomoćna, poništeno rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, KLASA: UP/I-211-03/25-07/2212, URBROJ: 511-12-26-25-1 od 20. kolovoza 2025. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, dok je točkom II. odlučeno da će se o troškovima spora odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda od 10. veljače 2026. tužitelju je dosuđena naknada troška sastava tužbe i pristupa na ročište, dok trošak sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere sud nije našao osnovanim te je zahtjev u tom dijelu odbijen.

7. Prvostupanjski je sud ocijenio neosnovanim tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere jer zatražena privremena mjera nije izdana. Pored toga sud navodi da je osporeno rješenje tuženika poništeno i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak (presudom koja je pravomoćna danom njezina donošenja), pa je odlučivanje o prijedlogu tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja spora, bespredmetno. Stoga sud nije našao da bi u tom dijelu zahtjev za naknadu troška bio opravdan niti nužan.

8. Ovaj Sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja trošak sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS).

9. Naime, iz spisa prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere sastavni dio tužbe. Budući da je tužitelju, zbog činjenice da je uspio u sporu, dosuđena naknada troška sastava tužbe, ovaj Sud smatra da u navedenim okolnostima konkretnog slučaja nema opravdanja za obvezivanje tuženika na naknadu troška sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere kojim bi ga se obvezalo na dodatnu naknadu, koja je, prema ocjeni ovoga Suda, obuhvaćena naknadom troška za sastav tužbe.

10. Slijedom iznesenoga, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1., članka 144. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

11. Budući da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, to mu, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković